Siromaštvo se može smanjiti i iskorijeniti u svakoj zemlji na svijetu ali uslov za to je da se raspoloživa finansijska sredstva usmjere ka onima kojima su zaista potrebna za svakodnevni život a ne za povećanje bogatstva onih koji već imaju dovoljno novca, kazao je danas u Sarajevu Muhamad Junus, bankar i ekonomista u svijetu poznat kao neko utemeljivač koncepta društveno odgovornog poslovanja koji je za to 2006. dobio Nobelovu nagradu za mir, zajedno sa Grameen bankom čiji je osnivač.
"Bankar siromašnih" kako Junusa često nazivaju u BiH je doputovao na poziv sarajevske BBI banke kako bi promovisao svoj koncept smanjenja siromaštva koji je uspješno primijenio u rodnom Bangladešu, zemlji koja je svojevremeno bila sinonimom bijede.
Junus je Nobelovu nagradu dobio zbog uspostavljanja sistema mikrokreditiranja čiji je cilj graditi društveni i socijalni razvoj počevši od najsiromašnijih slojeva stanovištva.
U Bangladešu je taj pristup omogućio značajno smanjenje stope siromaštva, a najsiromašnijima početak novog života uz minimalna ulaganja.
Svijet bez siromaštva samo je pitanje volje
Junus smatra da je društvo nepotrebno nametnulo siromaštvo ljudima i da je stvaranje svijeta bez siromaštva tek pitanje volje onih koji raspolažu novcem.
"Bangladeš je ogromna zemlja sa 160 miliona stanovnika, a 1971. kada je proglašena nezavisnost 75 odsto stanovnika živjelo je ispod granice siromaštva", rekao je Junus u Sarajevu i dodao da su za prevazilaženje takve situacije morali biti uloženi veliki napori.
"Do 2013. učinili smo ono što smo planirali postići do 2015. Sada je ispod granice siromaštva 25 odsto stanovništva Bangladeša. Bio je to dug put ali nam daje snagu da idemo dalje", rekao je Junus, najavivši kako do 2030, ako se ovako nastavi, neće biti nijednog siromaha.
"Ako tada nađete jednog, daću vam milion dolara", optimistično je najavio Junus dodajući da je cilj kojeg je sebi postavio da u njegovoj zemlji ne bude nijednog nezaposlenog.
Kazao je da se kao profesor ekonomije često osjećao totalno beskorisnim vidjevši koliko je ono što podučava u raskoraku sa stvarnošću.
"Izašao sam sa univerziteta, otišao u susjedno selo sa samo jednom ambicijom: da budem koristan barem jednoj osobi svaki dan", opisao je Junus osnov svog sadašnjeg životnog mota.
Novac ne služi da bi se bogati još više bogatili
Prizor jedne pletilje košara koja je radila po cijeli dan a da pritom nije uspjela da zaradi ni za hranu podstakao ga je da joj pozajmi svoj novac kako siromašni koji su jedva preživljavali ne bi morali da pozajmljuju od kamataša.
"Vrlo brzo sam vidio rezutate ali nakon sedam mjeseci ostao sam bez svog novca. Tražio sam potom da banka kreditira takve osobe a nakon što su u banci to odbili predložio sam im da daju zajmove za koje ću ja biti garant. Nakon toga sam potpisao na stotine takvih papira koje više nisam niti čitao", opisao je Junus svoja iskustva.
Nakon toga je osnovao svoju banku koja je odobravala zajmove koji su u prosjeku iznosili tek tridesetak dolara ali i ti su iznosi doveli do prave revolucije jer su korisnici počeli da žive od svog rada a njihova su se djeca počela da se školuju i napreduju čime se stvorila nova generacija ljudi koji su u stanju da izađu iz zatvorenog kruga multipliciranja siromaštva.
"Siromaštvo nije problem siromašnih ljudi jer oni to nisu prouzrokovali"
"To su danas ponosne porodice", kazao je ovaj nobelovac dodajući da je to dokaz da su lažne tvrdnje po kojima je siromaštvo tek rezultat lijenosti.
"Siromaštvo nije problem siromašnih ljudi jer oni to nisu prouzrokovali. Siromaštvo je nametnuto izvana i to može da se zaustavi", kaže Junus koji siromašne upoređuje sa sudbinom patuljastog Bonzai drveta.
"Usrećivanje drugih ljudi je sreća i samo je pitanje kako se usmjeriti na takvu životnu filozofiju"
"Siromašni su poput Bonzai drveta, ništa nije pogrešno u njihovom sjemenu nego im društvo nije dalo prostora kako bi izrasli većima", zaključuje "narodni bankar".
Osnova društveno-odgovornog poslovanja koje promoviše, sažeo je u konstataciju da se time pokušava odmaći od stvaranja novca s ciljem da se bogati još više obogate. Sličan se koncept proširio i u drugim zemljama, posebno među mladim preduzetnicima, a Junus upozorava da je situacija zapravo slična i u bogatim i u siromašnim zemljama.
Podsjetio je na primjere nezaposlenosti u Grčkoj i Italiji, dodajući da u osnovi problemi koje mladi tamo imaju nisu u osnovi drugačiji od onih u Bangladešu ili u BiH. Kapitalistički svijet je prema njegovom sudu pogriješio jer ljude čini sebičnima i tjera ih da trče za akumuliranjem novca.
"Ljudi ne bi trebalo da budu tek roboti koji proizvode novac", smatra Junus i dodaje da ni davanje milostinje nije nikakvo rješenje za društvenu nejednakonst jer se jednokratnim činom ne postižu trajni efekti.
"U društveno-odgovornom poslovanju proces (finansiranja) se obnavlja pa se isti novac bezbroj puta može iskoristiti za pomaganje ljudima", zaključuje Junus koji optimistično ističe kako nema smetnje da to postane univerzalni model za sve sredine.
"Usrećivanje drugih ljudi je sreća i samo je pitanje kako se usmjeriti na takvu životnu filozofiju", poručio je ovaj nobelovac najavivši kako će se njegov projekat pokušati da primijeni i u BiH.
Bonus video:
