U srpskom jeziku najviše tuđica iz turskog

"Sav narod može da govori i srpski i hrvatski i bosanski i crnogorski, ali lingvistika kao nauka mora da zna da se tu zapravo radi o četiri imena jednog jezika. Lingvistika mora da se ponaša kao hemija. Može narod da govori so, ali će hemičari uvek upotrijebiti 'natrijum hlorid'", rekao je Kovačević
13 komentar(a)
Ažurirano: 28.10.2014. 17:37h

Savremeni srpski književni jezik najviše tuđica pozajmio je iz turskog jezika, a i dalje je u upotrebi polovina od oko 3.000 pozajmljenih turskih riječi, izjavila je danas saradnica Insituta za srpski jezik Srpske akademije nauka i umjetnosti Ana Ranđelović.

Na tribini "Svi Vukovi jezici, jezički Vavilon jednog jezika" na Sajmu knjiga u Beogradu, Ranđelović je rekla da su u svakodnevnoj upotrebi turske riječi jastuk, šećer, kašika, barut, čizma i druge, ali da se od naslijeđenih turcizama i dalje koristi svega polovina.

"Zbog toga što su te riječi frekventne u svakodnevnom govoru, nama se čini da ih ima mnogo više nego što jeste", rekla je Ranđelović i dodala da je u početku i Vuk Karadžić nastojao da koristi isključivo riječi sa slovenskim korijenom, ali da je kasnije promijenio taj pristup.

Ona je dodala da je Vuk Karadžić tumačio slavenizme kao domaće riječi i da je kasnije stekao liberalniji odnos prema turcizmima, što se može vidjeti i u prvom izdanju njegovog "Srpskog rječnika".

Učesnici tribine ocijenili su da se jezik Vuka Karadžića i Dositeja Obradovića razlikuje u tome što Dositej ne koristi jedinstven gramatički sistem, već mješavinu slovenskog i narodnog srpskog jezika, dok je Vukov govor funkcionalan spoj različitih jezika i jezičkih idioma.

Kako je ocijenjeno, Vuk Karadžić opredijelio se za ijekavicu, jer većina Srba govori istočno-hercegovačkim dijalektom, na kojem je objavljeno najviše narodnih pjesama i koji je jezik dubrovačke književnosti i najbliži staroslovenskom jeziku.

Profesor Miloš Kovačević rekao je da je zbog Balkana 1991. uveden termin "politički jezik", ali da je dobro poznato šta su lingvistički kriterijumi identiteta jezika i da lingvistika ne može biti sluškinja politike koja je uvijek stvar kompromisa.

"Sav narod može da govori i srpski i hrvatski i bosanski i crnogorski, ali lingvistika kao nauka mora da zna da se tu zapravo radi o četiri imena jednog jezika. Lingvistika mora da se ponaša kao hemija. Može narod da govori so, ali će hemičari uvek upotrijebiti 'natrijum hlorid'", rekao je Kovačević.

Galerija

Bonus video: