Mediji širom Balkana i u bivšoj Jugoslaviji su u lošoj situaciji, komercijalno i politički.
Reporteri bez granica, novinarski lobi, svake godine rangiraju oko 180 država po slobodi medija. Najvišu poziciju u regionu ove godine zauzela je Slovenija, ali tek 34. Srbija je 54. a Hrvatska 65, dok su Bosna, Kosovo, Albanija i Crna Gora još niže a Makedonija čak na 123. mjestu. Za države koje su već u Evropskoj uniji (Slovenija i Hrvatska) ili teže članstvu u njoj, ovako nizak rejting mora biti razlog za zabrinutost.
Suština problema sa kojima su mediji suočeni je slična, ali svaka država ima sopstvene brige.
Vlada Srbije ima direktnu ili indirektnu kontrolu nad čak 40 odsto marketinga, veći dio od strane državnih kompanija.
Malobrojni mediji su spremni da to dovode u rizik (mada oglašavanje preko dvije reklamne agencije bliske tadašnjem predsjedniku Borisu Tadiću nisu spasile njegovu vladu 2012).
Većina medija, uključujući javne servise, nakon izbora je bez imalo stida stala na stranu nove najmoćnije figure - Aleksandra Vučića.
Urednici znaju da ih Vučić ponekad može lično nazvati da ih prekori. Nije želio da se objavljuje vijest o njegovom vjenčanju, i to mu je ispunjeno. Kada je snimljen kada spasava dijete iz snijega, naljutili su ga klipovi koji taj gest ismijavaju kao predizborni trik; zvaničnici su pokušavali da ih blokiraju na Internetu.
U Hrvatskoj je politički pritisak manji ali zabrinutost izaziva veliki biznis. „Mogu da izvještavam o svemu u vezi sa politikom,“ rekla je jedna hrvatska novinarka, ali ne smije dirati ništa što ima veze sa jednom velikom firmom koja posluje sa njenom vlasnikom.
Vlada je prošle godine pristala da smanji PDV za štampane medije. U zamjenu za to, kaže ona, „dvorski novinari“ pišu pohvalne priče o vladi, „odrađujući prljav posao tako da mi ostali možemo da radimo što hoćemo.“
Slična priča je u Bosni. Najveći građevinski tajkun u državi, Fahrudin Radončić, posjeduje medijsku grupu, ima političku stranku i bio je ministar za bezbjednost.
Crnogorski novinari koji rade za medije kritične prema vladi rizikuju da dobiju batine. Pet vozila lista „Vijesti“ je zapaljeno u protekle tri godine a redakcija je u decembru bila meta bombaškog napada. Prijetnja da ćete biti ubijeni ako istražujete organizovani kriminal takođe veoma obeshrabruje.
U Makedoniji je jedna medijska firma zatvorena nakon upada poreskih inspektora koji, kako se vjeruje, ne provjeravaju tako revnosno poslovanje provladinih kompanija. Priče koje nisu afirmativne imaju za rezultat tužbe za klevetu.
Protest podrške Tomislavu Kežarovskom; Foto: rferl.org
„Postoji očigledan pritisak na medije sa više strana,“ kaže Dunja Mijatović iz Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju.
Osuđujuća presuda novinaru Tomislavu Kežarovskom prošlog oktobra zbog otkrivanja imena zaštićenog svjedoka u jednom slučaju ubistva, koji je kasnije priznao da je lažno svjedočio, „šalje jezivu poruku“ medijima u Makedoniji, kaže Mijatović.
Čak i slovenački novinari imaju probleme. Anuška Delić, koja radi za dnevni list „Delo“, optužena je za odavanje državnih tajni. Ona je možda zapravo kolateralna šteta u prljavoj igri gdje oni koji su na vlasti koriste obavještajne službe za objavljivanje priča kako bi nanijeli štetu svojim neprijateljima.
U ovoj sivoj zoni, naizgled nezavisni portali često to nisu.
Takvi sajtovi na Kosovu „niču kao pečurke“, kaže Agron Bajrami, urednik dnevnika „Koha Ditore“. Izgleda da mnogi zavise od finansiranja političkih stranaka.
Makedonija je na 123. mjestu po slobodi medija
Očigledna korupcija je takođe problem. Javni servis na srpskom jeziku, koji podržava jednu srpsku stranku u kosovskoj vladi, našao se na meti optužbi za nepotizam i pronevjeru državnog novca.
U Albaniji su mediji i dalje „u sendviču između biznisa i politike“, kaže analitičar Remzi Lani. Dodaje da su najveći problemi sa kojima se suočavaju albanski novinari, uključujući niske plate i moral, prisutni širom Balkana. „Prešli smo iz ere represije u eru pritiska,“ ocijenio je Lani.
Prevela: Angelina Šofranac
Galerija
Bonus video:
