Međunarodni sud pravde postao je poprište pravnog rata Beograda i Zagreba, koji se međusobno tuže za genocid. Optužbe su besmislene, a Hrvatska i Srbija upućene jedna na drugu, piše štampa na njemačkom jeziku.
Napori EU i SAD da se međusobne tužbe povuku na kraju su propali zbog protivljenja Zagreba, podsjeća ugledni švajcarski dnevnik Noje ciriher cajtung.
„Beograd je bio spreman na povlačenje tužbe, između ostalog i zato što ima lošije karte u rukama. Političari u Zagrebu očigledno vjeruju da će međunarodne sudije presuditi u njihovu korist. Misterija je samo odakle im taj optimizam“, piše list.
„Male su šanse da neko pred sudom dobije za pravo, a veliki su troškovi suđenja. Umjesto da se zajednički bave ratnim zločinima na pravosudnom, političkom i društvenom nivou, bolni sukob još jednom je postavljen pred stranim sudom“
„Male su šanse da neko pred sudom dobije za pravo, a veliki su troškovi suđenja. Umjesto da se zajednički bave ratnim zločinima na pravosudnom, političkom i društvenom nivou, bolni sukob još jednom je postavljen pred stranim sudom“
Propaganda pred sudom – već iz naslova kratkog komentara u Zidojče cajtungu jasan je stav o tužbama Srbije i Hrvatske.
"Rat o kojem se radi zanima još samo istoričare. Hrvatska je u Evropskoj uniji, dok je Srbija uzorni đak među kandidatima"
Iskustvo presude za Srebrenicu
Drugačije misli komentator Mindener tageblata, koji tvrdi da je pravna obrada rata veoma važna.
„Teško da će ijedna strana biti zadovoljna na kraju. Međunarodni sud je 2007. presudio da je u Srebrenici počinjen genocid, ali da za to ne može biti odgovorna država Srbija. Ta odluka je naišla na nerazumijevanje mnogih pravnika. Teško da će sada sud prekršiti linije koje je sam povukao. Ipak, suđenje je važno. Ono u ovim teškim vremenima podsjeća međunarodnu zajednicu da je nužno učiniti sve kako bi se spriječili oružani sukobi. Vlade u Zagrebu i Beogradu obećavaju da presuda neće imati uticaja na političke odnose. Međutim, ukoliko Hrvatskoj zaista budu odobrene reparacije od strane Srbije, napetost između dvije zemlje ponovo će razantno porasti.“
Berliner cajtung podsjeća da je tužba Hrvatske podnijeta još 1999. godine, dok su u Zagrebu i Beogradu još sjedeli „ratni predsjednici“ Franjo Tuđman i Slobodan Milošević.
„Sada, 15 godina kasnije, Međunarodni sud pravde je konačno otpočeo proces. Pri tome, rat o kojem se radi zanima još samo istoričare. Hrvatska je u Evropskoj uniji, dok je Srbija uzorni đak među kandidatima. Zagreb i Beograd su se davno već dogovorili oko gotovo svih otvorenih pitanja. Anahroni proces u Hagu pogoduje samo podvlačenju nepomirljivosti. Ako postoji ikakav smisao, onda to može biti da se zaustavi suludo razvlačenje optužbi za genocid na sve ratove u kojima je civilno stanovništvo cilj napada. Jer u bivšoj Jugoslaviji se nije radilo u uništenju nekog naroda nego o stvaranju etnički homogenih teritorija. Pravne instance su to mogle davno da utvrde.“
Bonus video:
