Ako je suditi prema stavovima uglednih analitičara, novinara, intelektualaca, bivših visokih političkih zvaničnika i državnika sa prostora zapadnog Balkana, inicijativa crnogorskog ministra vanjskih poslova, Igora Lukšića, o konstituisanju “balkanske šestorke“ ili skraćeno G6 u kojoj bi bili Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Makedonija i Srbija, praktično krnje Jugoslavije, uz dodatak Albanije, osuđena je na skoru propast, piše agencija Anadolija.
Kako je ranije najavljeno, lideri Albanije, BiH, Crne Gore, Kosova, Makedonije i Srbije trebali bi krajem ovog mjeseca na marginama zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija (UN), da razgovaraju o formiranju parlamentarne skupštine zapadnog Balkana, te u skladu s tim i svim mogućim zajedničkim djelovanjima. Inicijativa je, očekivano u ovakvim prilikama, naišla na odobravanje u Evropskoj uniji (EU).
Lukšić predlaže tješnju saradnju država regiona, moguć nordijski model >>>
Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore je zemljama Balkana uputilo tzv. “non paper”, kao polazni dokument za realizaciju ove zamisli.
Iz Ministarstva vanjskih poslova BiH su još ranije prvi poručili da ta zemlja ''podržava svaku inicijativu koja doprinosi dobrosusjedskoj saradnji i koja na najbolji način koristi sve zajedničke vrijednosti regiona''.
U Srbiji zasad još nema zvaničnih reagovanja visokih zvaničnika, a sudeći prema novinarskim izvještajima, o ovoj temi nije se razgovaralo ni tokom zvanične posjete srpskog premijera Ivice Dačića u petak Crnoj Gori, što je, takođe, značajno.
Bivši predsjednik Hrvatske u dva mandata Stjepan Mesić sigurno je jedan od najboljih sagovornika na ovu temu. Posljednji predsjednik Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) kaže da saradnja država bivše Jugoslavije u formi političke asocijacije – nema nikakve šanse!
''Jer, što god se tiče Jugoslavije, pa i krnje Jugoslavije, ono nema nikakve šanse. Imali smo dva eksperimenta s Jugoslavijom i oba su, dakle i prva i druga Jugoslavija, završili u krvi. U smislu nekakve političke asocijacije, dakle, to (Lukšićeva inicijativa) nema nikakvog smisla, ali ekonomska saradnja, usaglašavanje, recimo, sa standardima EU, a radi što bržeg i lakšeg ulaska u EU, međusobno informiranje i saradnja u tom smislu, imali bi svoje koristi za sve zemlje koje bi na taj način sarađivale'', kazao je Mesić za Anadolu Agency.
Ugledni crnogorski novinar i publicista Šeki Radončić, koji dobro poznaje sve finese tamošnje politike, primjećuje da se u posljednje vrijeme javlja dosta regionalnih inicijativa, te da političari u tom trendu predlažu i neke nerealne inicijative. To je, kaže dobro za međunarodnu upotrebu.
Uvjeren je da je da je Lukšićeva inicijativa dnevnopolitička i da, prije svega, za cilj ima njegovu ličnu promociju.
''Mislim da je Lukšićeva inicijativa više populistička ili on možda ne vidi veoma loše iskustvo u svim bivšim jugoslovenskim državama da budu u jačem i kompaktnijem sazivu ili nekoj konfederaciji. Borba protiv kriminala, recimo, se može sjajno voditi i bez tih asocijacija, kao što se vodi svuda u svijetu, bez političkih saveza i policijskih osovina koje imaju aromu pretpolitičkih ili državnih saveza, nečeg što miriše na to. Biću konkretan, to je jedna promašena inicijativa'', istakao je.
Dr. Mate Granić, bivši ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske i jedan od najbližih saradnika bivšeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana tvrdi da sasvim sigurno ''nikakva takva inicijativa u Hrvatskoj ne bi imala podršku''. Ističe da je ''mala šansa za bilo kakvu novu asocijaciju na ovom prostoru''.
I poznati komunistički lider Kosova, nekadašnji predsjednik omladine Jugoslavije i aktuelni savjetnik Vlade Kosova za vanjske poslove Azem Vllasi smatra da je perspektiva balkanskih država da uspostave što tješnju saradnju u svim oblastima.
''To je, prije svega, iz ekonomskih i trgovinskih interesa, zbog interesa mira i stabilnosti. Ali nije preporučljivo nikakvo institucionalno formalizovanje takve saradnje poput mini EU, jer bliska i dalja istorija ovih balkanskih država i naroda je takva da bi takva inicijativa više u sebi krila opasnosti da opet nešto zajedno uprskamo, nego da napravimo neku korist. Institucionane veze nijesu preporučljive, ali regionalna saradnja nezavisnih suverenih država je preporučljiva poželjna i korisna jer bi se mnogo zajedničkih interesa moglo tu indentifikovati'', njegov je stav.
Ugledni hrvatski novinar i pisac Boris Dežulović slaže se sa pojedinim srbijanskim kolegama koji smatraju da je, sudeći po svemu, Jugoslavija danas više živa ima nego dok je zaista postojala.
''To je paradoks kojega su opet razumniji ljudi mogli anticipirati i prije. Bilo je potpuno jasno da se Hrvatska ili Slovenija odvajanjem iz Balkana neće izdvojiti u nekakvu evropsku širu priču. Nisu iz tog kruga izašli, oni su u njemu ostali. Nije nam, kao što se ovdje govorilo, bugarska književnost postala bliža od srpske, a ne znam engleska bliža od bugarske. Govorimo istim jezikom, tu smo osuđeni jedini na druge, u susjedstvu, i bilo je potpuno sumanuto očekivati da između nas se može rascijepiti nekakav veliki historijskih ponor. To je nemoguće! Ne samo zbog tih rodbinskih veza, a jesu, čak i vrlo fizički rodbinske, već jer smo naprosto upućeni jedni na druge u svakom smislu. Upućeni smo jedni na druge i kad kupujemo igrača za nogomet, kad kupujemo naftu, oružje i heroin. Tu smo svi najbliži'', zaključio je Dežulović.
Bonus video:
