Franja Tuđmana, obljubljenog hrvatskog autokratu, samo je prijevremena smrt spasila od optuženičke stolice u Hagu. Zaključak je to koji se neizbježno nameće nakon procesa koje je Međunarodni tribunal za kažnjavanje ratnih zločina počinjenih na području bivše Jugoslavije vodio protiv hrvatskih generala Gotovine i Markača i šestorke iz "Herceg Bosne".
Spojnica ova dva procesa pravni je termin "udruženog zločinačkog poduhvata" (UZP). Prema definiciji UZP-a koju prihvata Haški tribunal, zločine poput genocida ili etničkog čišćenja nemoguće je sprovesti bez određenog nivoa kooperacije na najvišim nivoima vojne i izvršne vlasti.
Dva Tuđmanova UZP-a
U procesu protiv Gotovine i Markača govorilo se o udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bio etnički očistiti hrvatsku teritoriju od srpskog stanovništva. Sud je Gotovinu i Markača pravomoćno oslobodio, utvrdivši da u ovom UZP-u nijesu učestvovali. No, sud je takođe utvrdio da su na hrvatskom teritoriju počinjeni brojni ratni zločini koji su rezultirali etničkim čišćenjem, odnosno nije odbacio postojanje udruženog zločinačkog poduhvata.
Vrlo je slična priroda udruženog zločinačkog poduhvata zbog kojeg su nepravomoćno na ukupnih 111 godina zatvora osuđeni Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić. Njih je tribunal proglasio krivima za učestvovanje u UZP-u s ciljem čišćenja teritorije "Herceg Bosne" od muslimanskog stanovništva i stvaranja "Velike Hrvatske".
Hrvatska (p)ostala agresor
U oba ova slučaja Haški sud je, kao predvodnika udruženog zločinačkog poduhvata, identifikovao upravo Tuđmana. Prvi hrvatski predsjednik je, prema presudi šestorki iz "Herceg Bosne", zajedno s Gojkom Šuškom i Jankom Bobetkom planirao aneksiju dijela teritorije BiH ili stvaranje samostalne države koja bi de facto funkcionisala kao hrvatska kolonija.
Presudom je potvrđena i odavno poznata činjenica: pripadnici Hrvatske vojske u BiH su se borili zajedno s pripadnicima HVO-a. Hrvatsko-muslimanski rat u Bosni i Hercegovini tako je dobio međunarodni karakter, a Tuđmanova Hrvatska je okarakterisana kao agresor u susjednoj državi.
Vrijeme za pravu detuđmanizaciju
Velik je to udarac za reputaciju zemlje koja za mjesec dana postaje punopravna članica Evropske unije. A čiji se navodno socijaldemokratski premijer ne libi pokloniti na Tuđmanovom grobu.
Mit o prvom hrvatskom predsjedniku i u 2013. godini toliko je jak da su u razmaku od samo par sedmica iznikla dva spomenika Tuđmanu u ponajvećim hrvatskim gradovima - Splitu i Osijeku. Presuda šestorki iz "Herceg Bosne" morala bi taj mit konačno skršiti i otvoriti put prema pravoj detuđmanizaciji hrvatskog društva.
Bonus video:
