U nastavku svjedočenja na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom, bivši mirovni izaslanik UN Jasuši Akaši (Jasushi Akashi) potvrdio je danas da 1994-95. vlada u Sarajevu, ohrabrena od SAD, nije željela dugoročni sporazum o primirju u BiH.
Odgovarajući na pitanja Karadžića, optuženog za genocid i druge zločine nad nesrbima u BiH, Akaši je rekao da su muslimanski lideri i zvanični Vašington vjerovali da bi trajnije primirje omogućilo bosanskim Srbima da zadrže veliki dio teritorije BiH koji su zauzeli tokom prethodnih ratnih godina.
"Ravnoteža snaga stalno se mijenjala. U početku je Vojska RS bila dominantna i, u jednom trenutku, kontrolisala je 70 odsto teritorije BiH. Pri kraju rata, 1994-95, vojna ravnoteža se pomjerila u korist Armije BiH i hrvatskih snaga. Zbog toga su bosanski Srbi željeli trajniji prekid vatre i stabilizaciju situacije, dok je vlada BiH bila protiv bilo kakvog zamrzavanja vojne situacije", posvjedočio je Akaši.
Na pitanje tadašnjeg predsjednika Republike Srpske, svjedok je potvrdio da je odnos snaga u BiH bio promijenjen zahvaljujući vojnoj pomoći koju su, uprkos embargu UN, ABiH pružale SAD, Njemačka i neke azijske zemlje.
Svjedok je naveo da je vlada Alije Izetbegovića odbila da produži četvoromjesečno primirje koje je, uz pomoć bivšeg američkog predsjednika Džimija Kartera (Jimmy Cartera), bilo sklopljeno krajem 1994.
"Vi i Hrvati ste pristali na produženje primirja, ali je bosanska strana bila protiv, što je onemogućilo sporazum", rekao je Akaši optuženom.
Na Karadžićevu sugestiju, svjedok je prihvatio su bosanski Srbi bili spremni da vrate osvojene teritorije u okviru trajnijeg mirovnog rješenja.
Upitan od Karadžića ko je najviše kršio primirja, Akaši je odgovorio: "Sve strane, a naročito vaša, kao i strana bosanske vlade".
Pretežno muslimansko vođstvo u Sarajevu željelo je, međutim, "mnogo robustnije uključenje NATO" u rat u Bosni, naznačio je Akashi. Kako je rekao, tokom 1995, komandant Unprofora, britanski general Rupert Smit bio je "mišljenja da mora biti više čiste konfrontacije sa vašom (srpskom) stranom".
Japanski diplomata izjavio je i da su komandanti Unprofora protestovali kod vlasti u Sarajevu zbog toga što je ABiH zloupotrebljavala civilne objekte, poput bolnica i škola.
Akaši je posvjedočio i da šest zaštićenih zona UN, uključujući Sarajevo i Srebrenicu, nije bilo demilitarizovano, kako je bilo predviđeno sporazumom o njihovom proglašenju. Svjedok je izjavio da je tačno da ga je Karadžić uvjeravao da ne želi podjelu Sarajeva, već stvaranje "grada blizanca" na srpskoj teritoriji.
Svjedočeći o krizi oko Goražda u proljeće 1994, Akaši je sugerisao da ga je Karadžić lagao o njenim uzrocima. Na tvrdnju optuženog da je on prihvatio rješenje UN, svjedok je uzvratio da je Karadžić to učinio tek nakon što je NATO zaprijetio napadom na VRS i pod pritiskom predsjednika Srbije Slobodana Miloševića. Akaši je napomenuo da su mu visoki oficiri NATO tada zamjerili što je omogućio srpskoj strani da se olako "izvuče".
Po riječima svjedoka, početkom 1995, Unprofor je znao za optužbe o tajnim letovima kojima je na aerodrom u Tuzli navodno dopremano oružje za ABiH, ali nije bio u mogućnosti da te "špekulacije" provjeri.
Karadžić će sjutra Akašija ispitivati o događajima u Srebrenici u ljeto 1995.
Optužnica bivšeg tadašnjeg predsjednika Republike Srpske i vrhovnog komandanta njene vojske tereti za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim artiljerijskim i snajperskim napadima i uzimanje za taoce "plavih šljemova" UN, 1992-95.
Bonus video:
