Na osnovu razgovora sa rodbinom Ratka Mladića, sudskih dokumenata i izvještaja srpskih i međunarodnih istražitelja, koji su ga uhapsili 2011. godine, britanski “Gardijan” sklopio je mozaik o dugogodišnjem periodu njegovog skrivanja.
Mladić je uspijevao da bježi i uspješno se skriva zahvaljujući tome što je vjerovao malobrojnima, živio u izolaciji i bijedi, a ćutanje je obezbjeđivao prijetnjama.
Gardijan piše o tome kako su muškarci i žene koji su godinama pomagali Mladiću u njemu vidjeli srpskog heroja, ali da bi se osigurala odanost, svi su dobili "na poklon" fotografije svoje djece. Poruka je bila jasna: ako mogu da budu na meti objektiva, mogu biti i na meti oružja.
Za ličnu zaštitu Mladića u Beogradu je formiran specijalni Trideseti centar za obezbjeđenje
Vojnic oficir Milan Gunj priča o tome kako je 1997. godine dobio "neobičan telefonski poziv" da što prije dođe u vojno odmaralište na Rajcu, gdje ga je sačekalo desetak muškaraca na ulazu, a jedan od prisutnih bio je Ratko Mladić.
“Uhvatila me je panika. Bio sam veoma uplašen i osjećao sam se nelagodno, pošto sam znao da je Haški tribunal optužio Mladića za izvjesne zločine”, ispričao je on na suđenju.
Mjesec dana kasnije, ponovo tokom noći, Mladićeva pratnja pojavila se u Stagarima, kod Kragujevca, u drugom, većem vojnom odmaralištu, sa sportskim terenima, bazenima, u blizini šume gdje je bio dozvoljen lov na jelene.
Razgovori, šetnja kroz šumu, šah
Tipičan dan Ratka Mladića kao bjegunca opisao je general Đorđe Ćurčin. On je sa bjeguncem Mladićem razgovarao, šetao kroz šumu, igrao šah...
“Igrali smo i karte i stoni tenis. Zatim bismo ručali i ponovo odlazili u šetnju kroz šumu”, rekao je Ćurčin.
Miloševićevi prijatelji u vojnoj komandi preselili su ga u drugu bazu u Krčmaru, kod Valjeva
Za ličnu zaštitu Mladića u Beogradu je formiran specijalni Trideseti centar za obezbjeđenje sa 10 telohranitelja. Bjegunac je imao i kuvara i ličnog konobara koji se vraćao sa njim u Rajac dok je u Stragarima bila sezona lova.
Mladić je vrijeme provodio i u porodičnoj kući u Ulici Blagoja Parović u Beogradu. Odlazio je u restorane i na fudbalske utakmice.
“One noći kada je Milošević uhapšen, Mladić je bio u svom stanu, odakle je iste noći otišao”, kaže Ćurčin i dodaje da je Mladić u tom trenutku bio odlučan u tome da se ne preda živ.
Miloševićevi prijatelji u vojnoj komandi preselili su ga u drugu bazu u Krčmaru, kod Valjeva, koja ima podzemni bunker, ali su im od tog trenutka ruke bile vezane pošto je Đinđić preuzeo kontrolu nad aparatom bezbjednosti.
Vojska simulirala napade
Generali su tada rekli Mladiću da mora da ode iz Krčmara, što je on u početku odbio. Nastala je neka vrsta pat pozicije, u kojoj je vojska nadlijetala bazu helikopterima, simulirajući napade, da bi ga ubijedila da ode.
“Iznajmljeni stanovi su birani po vrlo strogim kriterijumima"
On je to i učinio prvog juna, napuštajući bazu u konvoju vojnih vozila. Tako je započeo manje "komforan" dio njegovog života u bjekstvu.
Mreža pomagača svela se na šačicu starih drugova iz rata u Bosni, na čelu sa bivšim pukovnikom Jovom Đogom, koji je organizovao iznajmljivanje niza stanova u novobeogradskim soliterima.
“Dok je bio u Novom Beogradu, nije izlazio, donosili su mu hranu i novine, a porodica nije smjela da ga posjećuje”, ispričao je Miloš Šaljić, Mladićev advokat.
Srpski zvaničnik, koji je učestvovao u lovu na Mladića, kasnije je ispričao: “Iznajmljeni stanovi su birani po vrlo strogim kriterijumima. Morali su da budu u velikim zgradama, bez zaključavanja kapije i sigurnosnih kamera, a sprat iznad i ispod morao je da bude prazan.”
Komšija Karadžić
Takvo skrivanje trajalo je nekoliko mjeseci, dok mreža njegovih zaštitnika nije pronašla nekoliko kuća, gdje se Mladić osjećao potpuno sigurno, u Ulici Jurija Gagarina. Stanovao je samo nekoliko zgrada od Radovana Karadžića, ali je moguće da se ipak nisu sreli.
Poslije Đinđićevog ubistva, broj ljudi koji su ga čuvali se smanjivao
Mladić se pridržavao vojničke discipline, rijetko je izlazio, osim povremeno u večernju šetnju pored Save, sa sinom Darkom. Bio je zahtjevan prema muškarcima i ženama koji su brinuli o njemu.
Tražio je toplo mlijeko sa medom ujutro. Prije gimnastike, hrana je morala da bude svježa, a voće i povrće kupovalo se sa različitih tezgi, sa neobičnim objašnjenjem da bi nabavka na istom mjestu mogla da pobudi sumnju i otkrije gdje se nalazi.
Vodio je računa o svom izgledu, brijao se svaki dan i imao je običaj da kaže: “Onako kako izgledaš na dan smrti, tako ćeš izgledati i u zagrobnom životu.”
Pazio je na higijenu zuba, jer je znao da bi odlazak kod zubara ugrozio njegovu bezbjednost.
Poslije Đinđićevog ubistva, broj ljudi koji su ga čuvali se smanjivao. Ranije su tjelohranitelji ostajali sa njim i ponekad su spavali na podu. Kasnije, kad bi mijenjao stan, nisu išli sa njim, a samo jedna osoba je znala gdje se tačno nalazi.
Kraj bjekstva u Lazarevu
Postoje dokazi da se u to vrijeme Mladić skrivao u podzemnim bunkerima u kasarni u Topčideru, gdje su dvojica vojnika ubijena 2004, navodno zato što su ga vidjela.
Mladić se vratio u Ulicu Jurija Gagarina 2005. godine, ali u drugi stan. U decembru te godine premješten je u selo Ljuba, kod Sremske Mitrovice, gdje je jedan od njegovih zaštitnika imao vikendicu.
Ono što se sa sigurnošću zna jeste da je Mladić završio svoj život bjegunca u Lazarevu
Plašeći se da će biti otkriven, “otpustio” je sve tjelohranitelje da ga ne bi izdali.
Četvrtog februara 2006. pojavio se u stanu svog šuraka Krsta Jegdića, koji ga je sjutradan odvezao kod brata Miroslava u Malu Moštanicu, na Savi. Miroslavljeva snaha Đuka kuvala je Mladiću obroke, ali je kasnije izjavila da je saznala o kome je riječ tek kad je Mladić uhapšen.
O tome gdje se poslije toga sklonio postoje različite verzije. Prema zvaničnoj verziji, Mladić je odatle direktno pobjegao u Lazarevo, gdje mu živi rodbina i gdje je na kraju uhvaćen. Postoje i sumnje da je prije toga boravio u Gackom, na sjeveroistoku Bosne, ali to nikada nije potvrđeno.
Ono što se sa sigurnošću zna jeste da je Mladić završio svoj život bjegunca u Lazarevu, narušenog zdravlja, najvjerovatnije zbog moždanog udara.
Galerija
Bonus video:
