Biznismen Ivica Tončev, savjetnik za nacionalnu bezbjednost premijera Srbije Ivice Dačića, bio je poslovni partner crnogorskog kriminalca Branislava Šaranovića, ubijenog 2009. godine u Beogradu, stoji u istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo (CINS) Nezavisnog udruženja novinara Srbije koje je urađeno za nedeljnik NIN.
"Nije jasno kako je Tončevu pošlo za rukom da postane važna osoba u javnoj sferi Srbije. Kada se prije pet godina doselio iz Austrije, nepoznati biznismen Ivica Tončev se začuđujućom brzinom pozicionirao kao jedan od veoma uticajnih ljudi u Srbiji", piše u tekstu "Savjetnik premijera Ivica Tončev radio za crnogorskog kriminalca", prenosi Blic.
Tončev je, kako se navodi, poslije ubistva Šaranovića 2009. u Beogradu, nastavio da bude direktor Šaranovićevog preduzeća koje je finansiralo kazino u hotelu Slavija i to je ostao do danas.
Branislav Šaranović, Foto: cins.org.rs
Dačićev savjetnik voli da se u medijima prikazuje kao uspješan poslovni čovjek, ali javnost nije obaviještena o tome kako je zaradio novac, kojim se zapravo poslovima bavio, kakvo je njegovo obrazovanje i gdje ga je stekao, navodi se u tekstu.
U partnerstvo sa Šaranovićem ušao 2006.
Blic prenosi da je Tončev sredinom 2006. ušao u partnerstvo sa Šaranovićem, koga policajci, novinari i kriminalci koji su ga poznavali opisuju kao mafijaškog bosa i čovjeka koji uživa poštovanje u kriminalnom miljeu i kome su se kriminalci i drugi obraćali za savjete i veze.
Šaranović je u Njemačkoj bio osuđen na osam i po godina zatvora zbog iznude, a tamošnji nedjeljnik Špigl objavio je da je uspio da pobjegne tako što su njegovi saradnici eksplozivom raznijeli vrata zatvora, piše Blic.
Tončev je Šaranoviću 2006. prodao bečku firmu "Fil-Šar", a Dačićev savjetnik je i poslije toga ostao na čelu firme kao direktor, sve do 6. avgusta 2009. dva mjeseca prije ubistva Šaranovića.
Šaranovićeva porodica naslijedila je vlasništvo nad kompanijom, ali Tončev zvanično upravlja predstaništvom "Fil-Šara" u Beogradu.
Nejasno je kakav je biznis Dačićev savjetnik za nacionalnu bezbjednost prodao Šaranoviću, jer iako je firma bila registrovana kao građevinska kompanija, nisu pronađeni tragovi da se firma ikada bavila svojom djelatnošću, navodi se u tekstu.
Firma je četiri puta mijenjala sjedište u Beču, ali CINS i OCCRP nisu uspjeli da nađu nikakav dokaz da su kancelarije kompanije stvarno i postojale, a uz tekst su objavljene i fotografije prostorija u kojima je nekada bilo sjedište firme, koje su zapravo šupa u kojoj su u kaveze nabacane razne stvari.
Galerija
Bonus video:
