U nastavku suđenja bivšem vojnom komandantu bosanskih Srba Ratku Mladiću, optuženom za genocid u BiH, zaštićeni svjedok RM-051 potvrdio je danas pred Tribunalom u Hagu da su jula 1992. pripadnici srpskih snaga počinili zločine nad muslimanskim zarobljenicima u logoru Manjača.
Svjedok je u to vrijeme bio na dužnosti u tom logoru - iz njegovog iskaza proizlazi da je bio obavještajno-bezbjednosni oficir Vojske Republike Srpske i da je učestvovao u isljeđivanju pritvorenika.
Rekao je da je, prije no što je u ljeto 1992. prekomandovan na Manjaču, bio "podređen generalu (Zdravku) Tolimiru", tadašnjem Mladićevom pomoćniku za obavještajno-bezbjednosne poslove.
Svjedok RM-051 je izjavio da su se 24 muslimanska zarobljenika ugušila u kamionima kojim su 7. jula 1992. bili dopremljeni iz Sanskog Mosta u Manjaču, a dvojica su ubijena u logoru.
Tadašnji komandant VRS, Mladić (69), optužen je, pored ostalog, za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u sedam bosanskih opština, uključujući Sanski Most, dostigao razmjere genocida.
Smrt 24 Muslimana u kamionima na putu za Manjaču, po riječima svjedoka, bila je posljedica "neprofesionalnog" i "nehumanog" postupanja srpskih policajaca koji su ih pratili. Ubistvo dvojice pritvorenika u samom logoru bilo je "iznenađenje", ali su počinioci, vojni policajci, bili identifikovani "za pola sata", rekao je RM-051.
Kao "stvarni izgled" pritvorenika i logora, svjedok je prihvatio snimak koji su tužioci prikazali u sudnici. Na snimku su, na podu hangara ili iza bodljikave žice, uplašeni, uznemireni i onemoćali pritvorenici, od kojih neki mršavi do kostiju.
"Nema se ništa ni dodati, ni oduzeti...To je bilo stanje u momentu snimanja", kazao je RM-051. Svjedok je u kratkom iskazu potvrdio i da je ispitivanjem utvrđeno da stotine Muslimana koje su bile pritvorene, među njima i maloljetnici, i starijih od 60 godina, nisu učestvovali u sukobima, niti u vojnim formacijama.
Odgovarajući tokom unakrsnog ispitivanja na pitanja Mladićevog branioca Miodraga Stojanovića, RM-051 je rekao da Muslimani koji su se ugušili na putu ka Manjači nisu bili primljeni u logor kao ratni zarobljenici, te da su stoga bili u nadležnosti MUP-a, a ne vojske RS.
"Mi smo u logor primali samo žive ljude. Ako bi neko preminuo, vraćali smo ih sa onima koji su ih dovodili", rekao je svjedok i dodao: "Sve do zvanične predaje nama, zarobljenici su bili u nadležnosti MUP".
Za smrt dvojice pritvorenika, svjedok je rekao da ga je "ražalostila" zato što je mislio "da se u našoj organizaciji to ne može desiti". "Za pola sata su bili pronađeni počinioci, obavljen je uviđaj, doveden je patolog... I, jeste malo kasno, ali su na kraju i počinioci bili procesuirani i trojica od četvorice su dobila duge vremenske kazne", izjavio je RM-051.
Na pitanje Mladićevog advokata o tome da li je o "eventualnim zločinima" izvještavao pretpostavljene, svjedok je odgovorio potvrdno, uz opasku da je taj izvještaj "vjerovatno" išao uz liniju komande do samog vrha.
Na Stojanovićevu primjedbu da svjedok "ne može znati da li su informacije o nedjelima dostavljene Glavnom štabu VRS", RM-051 je rekao da vjeruje da ih je njegov pretpostavljeni proslijedio.
Svjedok je tvrdio i da bi Manjača, po dobroj organizaciji, bila "na prvom mjestu" među logorima u BiH zasto što su pritvorenike redovno posjećivali predstavnici Crvenog krsta, Merhameta i novinari. Tvrdio je i da je u logoru svakodnevno radio i - "nutricionista".
"Borili smo se da se koliko-toliko ljudski odnosimo prema tim ljudima, smatrajući da na svoje dvije noge treba da izađu iz logora, odnosno živi i zdravi", tvrdio je RM-051.
Sudjenje Mladiću, optuženom i za genocid u Srebrenici; za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje za taoce plavih šljemova UN, 1992-95, nastavlja se sjutra.
Galerija
Bonus video:
