Vojni vještak optužbe Ričard Batler (Richard Butler) ocijenio je danas na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom da je naređenje o ubistvu hiljada muslimanskih zarobljenika, pošto je u julu 1995. Vojska Republike Srpske (VRS) zauzela Srebrenicu, moralo biti izdato sa vrha komandnog lanca te vojske.
Batler je to zaključio poslije analize velikog broja borbenih izvještaja i drugih dokumenata same VRS i policije RS, kao i presretnutih razgovora između njihovih oficira za vrijeme srebreničke krize.
Karadžić, koji je u to vrijeme bio predsjednik RS i vrhovni komandant VRS, optužen je za genocid nad više od 7.000 Muslimana koje su snage pod njegovom kontrolom strijeljale danima pošto su 11. jula 1995. zauzele Srebrenicu.
Vještak Batler je na pitanje predjedavajucheg sudije O Gon Kvona (O-gon Kwon) potvrdio da bi to u praksi značilo da je komandant Glavnog štaba VRS Ratko Mladić, preko svog osoblja, naređenje o strijeljanju zarobljenika dao podređenom generalu Radislavu Krstiću, zapovjedniku Drinskog korpusa, koji ga je zatim prenio svojim podređenim u Zvorničkoj brigadi - komandantu Vinku Pandureviću i načelniku štaba Draganu Obrenoviću.
Ako se izuzme činjenica da je to naređenje bilo "očigledno nezakonito", vojni komandni lanac radio je kao što je i trebalo, napomenuo je svjedok. Nezakonito naređenje niko, međutim, nije dovodio u pitanje i ono je bilo sprovedeno.
Generala Krstića, Tribunal je osudio na 35 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja genocida u Srebrenici.
Major Obrenović početkom 2012. je pušten na slobodu pošto je u Finskoj odslužio više od polovine kazne od 17 godina zatvora na koju je osuđen nakon što je 2003. priznao krivicu za učešće u srebreničkom zločinu.
Potpukovnik Pandurević je 2010. osuđen na zatvorsku kaznu od 13 godina zbog progona Muslimana iz Srebrenice.
Mnoštvom dokumenata koje je uvelo u spis tokom Batlerovog svjedočenja, tužilaštvo je danas dokazivalo da je vrh komandnog lanca, uključujući i Karadžića, svakodnevno bio detaljno obavještavan o zbivanjima na terenu tokom i poslije ofanzive na Srebernicu, te da je morao znati i za masovna ubistva.
Karadžić je znao za strijeljanja
Karadžiću su, podvukao je vojni vještak, bili upućivani ne samo borbeni izvještaji brigada i GSS VRS, nego i raporti njihovih obavještajnih organa.
Komentarišući prepise prisluškivanih razgovora predsjednika RS sa oficirima VRS, Batler je rekao da se "Karadžić nije ustezao da sam telefonom pozove GSS ili komande korpusa kako bi se uvjerio da su instrukcije na pravi način prenijete i sprovedene".
Kao primjer, naveo je razgovor Karadžića sa civilnim povjerenikom za Srebrenicu Miroslavom Deronjićem, vođen 13. jula 1995. uveče.
Predsjednik RS je pitao "koliko je hiljada" zarobljenika iz Srebrenice pristiglo u obližnji Bratunac, a Deronjićev odgovor glasio je: "Dvije hiljade, biće ih još tokom noći".
Deronjić je pred sudom u Hagu bio osuđen na 10 godina zatvora, nakon što je priznao krivicu za zločin nad Muslimanima u selu Glogova kod Bratunca u proljeće 1992. Umro je tokom izdržavanja kazne u Švedskoj.
U noći između 13. i 14. jula 1995, u skladu sa Deronjićevom najavom, u Bratunac su dopremljene "hiljade" muslimanskih zarobljenika, koji su zatim prebačeni na više lokacija oko Zvornika, gdje su bili strijeljani, kazao je svjedok Batler.
Po njegovim riječima, oficiri VRS su, tokom prisluškivanih razgovora, 13. jula procjenjivali da su zarobili oko 6.000 srebreničkih Muslimana, a istog dana oko 1.000 zarobljenih bilo je ubijeno u skladištu zadruge u selu Kravica.
Iako je znao za to, budući da je bio na mjestu zločina koji su počinili pripadnici njegove jedinice, oficir specijalne policijske brigade RS Ljubomir Borovčanin u presretnutom razgovoru sa generalom Krstićem toga dana rekao je da "nema nikakvih problema", naznačio je Batler.
Svjedok je izjavio da je sam Borovčanin to potvrdio u jednom razgovoru sa haškim tužiocima, a da je njegovo prisustvo kod skladišta u Kravici dokazano i snimkom koji je iz njegovog automobila načinio beogradski novinar Zoran Petrović-Piroćanac.
Na tom snimku, više puta prikazanom tokom haških procesa, vidi se gomila beživotnih tijela ispred kravičkog skladišta, dok odjekuju pucnji, a okolo se kreću pripadnici srpskih snaga.
Borovčanin je zbog toga što nije spriječio zločin u Kravici i kaznio počinioce, pred Tribunalom 2010. osuđen na 17 godina zatvora. Nije se žalio na tu presudu i upućen je na izdržavanje kazne.
Presretnuti razgovori
Dokaz o direktnoj umiješanosti najvišeg komandnog nivoa VRS u masovna ubistva u Srebrenici, po vještaku Batleru, predstavlja i presretnuti razgovor između glavnog bezbjednosnog oficira GSS VRS Ljubiše Beare sa generalom Krstićem, vođen 15. jula 1995.
Prema Batlerovom tumačenju, potpukovnik Beara se iz Zvornika požalio da nema dovoljno ljudi za strijeljanje hiljada zarobljenika.
Tražeći od Krstića još ljudstva, Beara je rekao da "ima još 3.500 paketa za isporuku" i da "ne zna šta da radi".
Napominjuši da je Beara bio svjestan da su masovna streljanja u toku, vojni vještak optužbe je protumačio da su "paketi" zapravo Muslimani koje je tek trebalo ubiti.
Tribunal je 2010. godine Bearu osudio na doživotni zatvor zbog genodica u Srebrenici, a on je na tu presudu uložio žalbu.
Naređenje generala Mladića iz septembra 1995. godine da Drinskom korpusu VRS bude poslato pet tona goriva za "inžinjerijske radove", Batler je protumačio kao dokaz da je u to vrijeme bila sprovođena tajna operacija iskopavanja leševa žrtava iz Srebrenice kako bi bila premještena na nedostupne lokacije, u pokušaju da se zločin prikrije od međunarodne zajednice.
Batler je danas završio glavni iskaz, a sjutra će ga unakrsno ispitivati Karadžić, koji je optužen i za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje za taoce "plavih šljemova" UN-a, 1992-95.
Bonus video:
