U prvom krugu predsjedničkih izbora hrvatski birači će danas birati između 11 predsjedničkih kandidata, ali na ulazak u drugi krug mogu računati samo njih troje: kandidatkinja vladajućeg HDZ-a i aktuelna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, bivši premijer i kandidat SDP-a Zoran Milanović te pjevač lakih nota i kandidat desnice Miroslav Škoro.
Nakon jedne od najapsurdnijih i najispraznijih predsjedničkih kampanja u istoriji hrvatske demokratije, u kojoj nije pokrenuto nijedno značajnije političko ni društveno pitanje, niti su izjave i obećanja predsjedničkih kandidata bile usklađene sa predsjedničkim ovlašćenjima, rezultat je potpuno neizvjestan. Aktuelna predsjednica je, doduše, u blagom vođstvu, ali su razlike između nje, Milanovića i Škore na nivou statističke greške, tako da se u ovom trenutku samo može reći da će se u drugom izbornom krugu, koji će se održati 5. januara, kada je mnogo hrvatskih građana na skijanju, sigurno naći dvoje od njih troje.
Iako je Kolinda Grabar Kitarović bila favoritkinja ovih izbora, ona se u ovom trenutku bori za opstanak na Pantovčaku, za šta je sama kriva. Premda je proteklih pet godina predsjedničkog mandata potrošila kao da je stalno u kampanji, taj se kapital brzo potrošio nakon što je krajem prošle godine s Pantovčaka protjerala savjetnika Mate Radeljića i sklopila pakt sa premijerom Andrejom Plenkovićem. Uprkos činjenici da je predsjednica prije toga povremeno kritikovala Plenkovićevu vladu, što joj je sigurno donosilo određene poene u javnosti, paktom s premijerom obećana joj je pomoć i podrška HDZ-ove stranačke mašinerije za još jedan predsjednički mandat, a u tom trenutku su utihnule njene kritike na račun Banskih dvora. I time se predsjednica države našla u situaciji da mora zastupati i braniti Plenkovićev narativ. A između tog ružičastog narativa, prema kojem je Hrvatska zemlja u kojoj teče med i mlijeko, pravo političko i privredno čudo, ne samo u regionalnim, nego i u evropskim razmjerama, i sumorne hrvatske stvarnosti, opterećene političkom korupcijom, osiromašenim stanovništvom i masovnim iseljavanjem, nepremostiv je raskorak.
I to je postao jedan od ključnih problema Kolinde Grabar Kitarović. Aktuelna predsjednica je u kampanji, koju je uz to obilježila i cijelim nizom krajnje kontradiktornih izjava i potpuno neuravnoteženih govora, pokušala da brani dostignuća koja prosječni građani ove zemlje uopšte ne osjećaju u svakodnevnom životu, u svojim novčanicima, u preduzećima u kojima rade i kod svojih najbližih. Nesigurnost je pokazala i odbijanjem predizborne debate, da bi se u zadnji trenutak predomislila, pojavivši se pred nacionalnim televizijskim auditorijumom sa svim protivkandidatima. Osim toga, iza nje je predsjednički mandat iz kojeg je teško izvući bilo šta opipljivo, što bi je kvalifikovalo za još pet predsjedničkih godina.
To je postalo još teže u situaciji kada se, pomalo neočekivano, u kampanji pojavio pjevač Škoro, koji se predstavlja kao antiestablišment kandidat, gradeći svoju poziciju upravo na opštoj kritici postojećeg stanja, i to s desničarskih pozicija, računajući upravo na onaj dio biračkog tijela vladajućeg HDZ-a koji nije zadovoljan načinom na koji Plenković vodi tu stranku. Škoro, kojeg savjetuje i odbačeni Radeljić, koji ovim putem želi da se osveti bivšoj šefici, u Kolindi Grabar Kitarović vidi samo Plenkovićevu kandidatkinju, udarajući na samog Plenkovića tvrdnjama da je on izdao prvog hrvatskog predsjednika Franja Tuđmana. Riječ je o uobičajenoj retorici desnog krila HDZ-a i njihovih satelita izvan HDZ-a, kojom desničari Plenkovića optužuju da je predstavnik “briselske politike” u Hrvatskoj i da nije istinski hadezeovac. I sada se pojavljuje Škoro - premda je u vrijeme Ive Sanadera Škoro bio poslanik HDZ-a, dio stranačkog establišmenta i diplomata - uvjeravajući HDZ-ove birače da je on upravo kandidat koji donosi promjene, koji će “Hrvatsku vratiti narodu”, a HDZ “vratiti Tuđmanu”.
Drugim riječima, bitka za Pantovčak pretvorila se u bitku za HDZ. Škoro kaže da će nakon pobjede odmah zatražiti odlazak Plenkovićeve vlade, što može značiti da se, osim za HDZ, koji je pred unutarstranačkim izborima, ovdje radi i o svojevrsnim pripremama za parlamentarne izbore, što neizvjesnu trku za Pantovčak čini još neizvjesnijom, ali i važnijom.
Ključna bitka vodila se između aktuelne predsjednice i Škora, odnosno Plenkovića i Škora, što je trećeg vodećeg kandidata, Zorana Milanovića, dovelo u nezavidnu poziciju. Sa takođe teškim bremenom neuspješnog premijerskog mandata, kojim je razočarao lijevi dio biračkog tijela - što su u kampanji vješto koristili manji kandidati centra i ljevice - Milanović je računao na siguran ulazak u drugi krug sa aktuelnom predsjednicom, za što je samo morao okupiti glasače ljevice. Zbog toga su njegovi napadi u kampanji, koju su većinom obilježili “ideološki” sukobi i napadi na ličnom nivou, uglavnom bili usmjereni prema Kolindi, odnosno prema Plenkovićevoj vladi, koja podržava Kolindu Grabar Kitarović, sve dok nije shvatio da time samo doprinosi zamahu Škorine kampanje. U tom trenutku je naglo prestao s oštrim kritikama na račun predsjednice, ali tek ćemo danas vidjeti je li reagovao prekasno.
Denis Romac, “Večernji list”
Bonus video:
