Da nije stravičnog zločina počinjenog nekoliko nedjelja nakon vojno-policijske operacije "Oluja", vjerovatno se u malim i praznim Gruborima nikada ne bi našli predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, ministar branitelja Tomo Medved (HDZ), potpredsjednik Vlade i politički predstavnik srpske zajednice Boris Milošević (SDSS), predsjednik SNV Milorad Pupovac i izaslanik predsjednika Srbije Veran Matić.
Trebalo je tačno 25 godina nakon ubistva šest civila srpske nacionalnosti da se na tom mjestu, a koje su nekadašnje vlade pokušale da uklone s karte ratnih sjećanja, okupe politički lideri kako bi poručili da su svjesni ratnih stradanja nekadašnjih protivnika.
Za zločin u Gruborima počinjen tokom paljevine i pljačke takozvane "Krajine" nakon "Oluje", nije odgovarao niko.
Iako je suđenje kao zločince označilo pripadnike elitne Antiterorističke jedinice "Lučko", a koja je tih dana provjeravala teren prije nego što se kroz njega "Vlakom slobode" provezao hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, tužilaštvo nije uspjelo da dokaže da je optuženi trojac zaista kriv.
"Zavjet ćutanja" i "državno prikrivanje zločina" – to su samo neke od fraza koje su se vezale uz taj postupak u kojem je pod sumnjivim okolnostima stradao i jedan od osumnjičenih, prema zvaničnoj verziji – samoubistvom.
"Mržnju ne prenositi novim generacijama"
"Empatija i priznanje svih nevinih žrtava pretpostavka su pomirenja i prestanka mržnje, a vrijeme je da mržnja prestane i da se ne prenosi na nove generacije, da nam djeca ne rastu s predrasudama prema drugima samo zato što su ti drugi druge nacionalnosti", izjavio je Šibenčanin Boris Milošević i sam stradalnik rata čiji je otac bio hrvatski vojnik u "Oluji" da bi mu majku (Miloševićevu baku) ubio jedan od pripadnika hordi koje su pljačkale i pustošile "Krajinom" mjesecima nakon rata.
"Šteta zbog zločina u Gruborima napravljena je i Hrvatskoj kao državi. Zbog tog zločina je na Hrvatsku navučena mrlja kao na državu napadnutu u ratu. Šteta koju država sama sebi nanese je nešto što nije apsolut, država ne može biti po svaku cijenu. Užas izaziva ubistvo šest nevinih starih ljudi. U ime koje proklete pravde djeluju ljudi koji su mogli da ubiju nevine civile? Nakon ovoga više ništa nije isto“, rekao je nadahnuto predsjednik Zoran Milanović.
Ali najveći lični kapital u tu komemoraciju je unio Tomo Medved, ministar branitelja koji je tri puta ranjavan u ratu, a čiji je brat poginuo upravo kao vojnik u "Oluji".
"Ovakve komemoracije prilika su da odamo počast nevinima, koji nas podsjećaju da je potrebno ulagati napore za dobrobit svih naših građana i da se ovakve stvari iz prošlosti više nikada ne ponove", rekao je Medved iskazujući žaljenje zbog svih nevinih žrtava rata koji je razorio i raselio brojne porodice.
"Otiđimo danas iz ovog mjesta sa željom da tišinu u ovom mjestu što prije zamijeni radost. Sve žrtve neka počivaju u miru", rekao je Medved.
"Prvi put se događaju zajedničke komemoracije i kreira politika koja će predstavljati jedan stabilan, stalni odnos prema suočavanju s prošlošću“, rekao je Veran Matić, izaslanik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
Grubori su samo jedna od stanica na putu međusobnog priznavanja žrtava iz "Domovinskog rata", a koji je zacrtala vlada Andreja Plenkovića (HDZ) uz pomoć koalicionog partnera – Samostalne demokratske srpske stranke.
Do sada državno propisan narativ o "Oluji" kao čistoj i besprekornoj akciji, od koje bi trebalo strogo odijeliti naknadne pljačke i ubistva, u javnom prostoru više ne funkcioniše.
Prvi korak učinio je Boris Milošević koji je, uprkos verbalnom granatiranju iz Srbije, prisustvovao obilježavanju "Oluje" u Kninu.
To je pak u hrvatskoj javnosti, a zahvaljujući i izjavama manjinskog poslanika Milorada Pupovca (SDSS, SNV), protumačeno kao svojevrsna emancipacija hrvatskih Srba od Beograda koji je u velikoj mjeri i odgovaran za njihova ratna stradanja na području Hrvatske.
Prema najavama iz sjedišta vlade, premijer Andrej Plenković odaće počast srpskim civilima u Varivodama.
Njih devet je ubijeno 28. septembra 1995. godine, za šta takođe niko do sada nije odgovarao.
U akciji "Oluja" oslobođena je petina hrvatske teritorije iz koje su pobunjeni Srbi prvobitno istjerali Hrvate da bi pod patronatom Beograda proglasili nikad priznatu "Republiku Srpsku Krajinu".
Iako je ta akcija i na haškom sudu proglašena legitimnom, nedjeljama nakon nje oslobođeno područje bilo je mjesto divlje pljačke i paljenja kuća, što država nije spriječila.
Prema Hrvatskom helsinškom odboru za ljudska prava, ubijeno je najmanje 410 civila, uprkos tome što nisu pružali otpor.
Pred hrvatskom vojskom izbjeglo je od 90 do 250 hiljada srpskih civila i pripadnika paravojske – u zavisnosti koji se izvor citira.
Nisu svi za ovakvo pomirenje
Uz pozive izbjeglim Srbima da se vrate na svoja ognjišta, nakon komemoracije se čulo i da će država dodatno uložiti napore u obnovu tih područja.
Iako to nije naglašeno, ne bi trebalo zanemariti činjenicu da su na komemoraciji bili i ministarka regionalnog razvoja i EU-fondova Nataša Tramišak, te državni sekretar Centralnog državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Nikola Mažar.
Kninski gradonačelnik Marko Jelić iznio je predlog da se u obnovu uključi i Srbija koja – važno je dodati – iz hrvatske vizure još uvijek jednostrano tumači ratna zbivanja, isključivo kroz prizmu stradanja Srba.
Iako najveći dio hrvatske građanske i političke javnosti blagonaklono gleda na novu politiku pomirenja, političari desnice smatraju da se radi o izjednačavanju srpskog agresora i hrvatske žrtve.
Da nema razloga za pomirenje, rekao je i potpredsjednik Sabora Miroslav Škoro, vođa "Domovinskog pokreta", koji je prije izbora pokušao da ukrupni suverenističke i desne stranke.
Ali njegova ljutnja je razumljiva, jer je postao višak prilikom sastavljanja vlade upravo zbog poslanika nacionalnih manjina uz čiju je pomoć Andrej Plenković došao do saborske većine.
Takvi stavovi, čini se, u potpunosti se odbijaju od politike druge Plenkovićeve vlade koju, uprkos prividnim sukobima, podržava i predsjednik Milanović.
"Ostajte ovdje! Sunce tuđeg neba neće vas grijat k’o što ovo grije. Grki su tamo zalogaji hljeba. Gdje svoga nema i gdje brata nije", stihovi su srpskog pjesnika Alekse Šantića koje je Milanović izgovorio pred dvjestotinak učesnika komemoracije u Gruborima koji su pristigli iz susjednih, pustih sela ili iz Srbije.
I pri tom ne bi trebalo smetnuti s uma da su upravo premijer Plenković i predsjednik Milanović političari koji prema istraživanjima javnog mnjenja uživaju najveću podršku hrvatske javnosti.
Bonus video:
