Američki predsjednik Donald Tramp se u prvoj godini mandata četiri puta rukovao sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, gurnuo crnogorskog premijera Duška Markovića, dok ga je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović čežnjivo gledala. No suštinski Trampova administracija nije promijenila pristup SAD Balkanu.
S prvom godinom mandata američkog predsjednika Donalda Trampa svuda se analiziraju i lokalne posljedice njegovog upravljanja najvećom svjetskom silom. U tom kontekstu Dojče vele (DW) je obratio pažnju i na Zapadni Balkan.
Različite države regiona nalaze se u različitim fazama pristupa Evropskoj uniji, ali i relacijama prema Americi te njenom najvećem suparniku Rusiji. Prvi sagovornik DW-a, međutim, odmah će napomenuti da interes SAD na Zapadnom Balkanu nije onako izrazit kakvim ga obično zamišljaju u dotičnim zemljama.
Zlatko Dizdarević, spoljnopolitički komentator i bivši diplomata Bosne i Hercegovine, uzima za primjer ocjene konsultantskih specijalista Stejt dipartmenta i NATO da će SAD "preuzeti ključnu ulogu na Balkanu, uz koordinaciju s EU", izrečene krajem prošle godine.
"Lijepo zvuči, ali ovakve odluke neraskidivo su povezane s dvije činjenice. Jedna je u kojem će se pravcu dalje razvijati odnosi Amerike sa Rusijom, snažno pritisnuti prioritetnijim pitanjima poput Sjeverne Koreje, Bliskog istoka i generalno Evroazije. Sve je to važnije Vašingtonu od Balkana. Druga je kakav će biti ishod unutrašnjih obračuna Trampa i protivnika čak i u njegovoj stranci. Uz to, nisam siguran da konsolidacija unutar Evropske unije strateški odgovara svima u SAD", kaže Dizdarević za DW.
Američka uporišta na Balkanu
Dizdarević primjećuje da su Amerikanci na Balkanu osigurali više njima bitnih uporišta.
"Linija razgraničenja s Rusijom je u realnosti jasna, Crna Gora u NATO-u je zatvorila opasnost od izlaska Rusije na 'topla mora' preko Jadrana, Dejtonski sporazum im i dalje nije upitan, ma koliko se u BiH uzbuđivali idejama o nekom Dejtonu 2, Albanija je apsolutno pod njihovom kontrolom, 'albanski dio' Kosova takođe, dodatno uz tamošnju veliku vojnu bazu Bondstil. Amerikanci vjeruju i da se uz njihovu pomoć danas Makedonija i Grčka približavaju rešenju uzajamnih tenzija", konstatuje Dizdarević.
Iz balkanske perspektive situacija u regionu uopšte nije ružičasta ali, kako dodaje Dizdarević, "to nije Trampov problem". Dodaje da ubistvo Olivera Ivanovića jeste signal da "priča na Kosovu nije dovršena kako bi htjeli u Vašingtonu pa i Briselu". No, ta vrsta "kontrolisane destabilizacije", kako Dizdarević imenuje pojavu, doživljava se različito u zonama interesa Rusije ili Amerike, pa tako i u Srbiji kao području od većeg ruskog uticaja.
Rezimirajući, ovaj komentator ustanoviće da baš i nije siguran da će Balkan postati "prioritet broj tri" za Donalda Trampa.
"Jer, Vašington geostrateški, i u objektivnom gubljenju pozicije u svijetu, ima većih probleme na drugim stranama. Izvjesni status kvo s Rusijom o 'razgraničenju' na Balkanu se može održavati, ključni energetski putevi ovuda ne idu, preostale zemlje koje nisu u NATO-u se približavaju Alijansi, a 'nervoza' Evrope – povodom zbivanja u njenom okruženju – geostratezima Amerike, i mimo Trampa, uvijek odgovara. To što mi odavde mislimo da smo prevažni Americi, i ne samo njima, ipak je naš problem", kaže Dizdarević.
Rastuća nestabilnost na Kosovu
Da sadašnji američki predsjednik nije posebno uticao na odnos SAD prema Balkanu, mišljenja je i analitičarka međunarodnih odnosa Aleksandra Joksimović, predsjednica Centra za spoljnu politiku u Beogradu.
Ona najprije uočava da već relativno dugo traje politika približavanja čitavog regiona EU.
"Stabilizacija prilika na Zapadnom Balkanu posmatra se zato baš kroz proces integracije", rekla je Joksimović ua DW, "što obilježava i politiku SAD prema regionu. A evidentno je da su SAD zaokružile dva njima ključna projekta – definisanje Bosne i Hercegovine kroz Dejtonski sporazum, i nezavisnost Kosova. Zatim su kormilo u regionu prepustile Briselu."
Ona se osvrnula i na posljedice američke politike na Makedoniju, napominjući da se i tamo desila ozbiljnija američka intervencija.
Po njoj, odsustvo evropske perspektive stvorilo je prostor za destabilizaciju nekih zemalja, što je u Makedoniji trajalo duže od decenije. Došlo je do unutrašnjeg konflikta, pa je poraslo i američko zanimanje oko te zemlje. Vjerovatna posljedica tog interesa je aktuelni pomak u odnosima Makedonije i Grčke, tradicionalno zavađenih država. Sagovornici DW-a odreda se slažu da je ključnu ulogu u tome, po svemu sudeći, odigrala upravo Amerika.
"Tako je nekako i što se tiče Kosova", riječi su Aleksandre Joksimović, "koje Amerikanci vide kao nepovratno otcijepljenu državu. Iako ih nema više aktivno u pregovorima Beograd-Priština, oni imaju 'četvrtu stolicu' u Briselu i uticaj na pojedinačne aktere. No zabrinjava ozbiljna unutrašnja politička nestabilnost u Prištini, vezana uz nekoliko problema. Tu su prije svega pitanje Specijalnog suda, pitanje ratifikacije razgraničenja s Crnom Gorom, i pitanje Zajednice srpskih opština. To je sve kamen spoticanja u međunarodnim odnosima, ali svejedno možemo konstatovati da se narativ u EU spram ovog regiona popravio, što se prije svega vidi po napredovanju Srbije i Crne Gore prema ulasku u taj savez."
Hrvatska kao američki igrač u EU?
Konačno, DW je potražio i stručno mišljenje iz Hrvatske, koja se na Zapadnom Balkanu najviše integrisala u evroatlantske asocijacije.
Nekadašnji političar i diplomata Božo Kovačević, danas spoljnopolitički analitičar, bez dvoumljenja kaže da Amerika ima jasan kontinuitet u odnosima prema Zapadnom Balkanu:
"Pri tom je srećna okolnost da je Tramp prepustio Stejt dipartmentu posao oko ovog regiona, čime se nastavljaju pokušaji dalje integracije Evrope na njenom jugoistoku. Jer, da se on želio pozabaviti time, vjerovatno bi samo pokvario neke okolnosti, pa tako recimo i dobre odnose između Amerike i Hrvatske". kazao je Kovačević.
Kovačević je, međutim, kritičan prema zasebnim inicijativama Kolinde Grabar Kitarović, predsjednice Hrvatske, koje unekoliko odudaraju od politike hrvatske vlade.
"One su naime više u skladu s interesom SAD, nego onim EU. Mislim na, recimo, takozvanu Inicijativu tri mora, koja se savršeno uklapa u ideje Donalda Trampa, budući da on EU vidi u većoj mjeri kao konkurenta za SAD nego kao saveznika. A baš Inicijativa tri mora, ali ne samo ona, dijelom se podudara s američkim nastojanjima da među članicama EU ima saveznice koje su naklonjenije Vašingtonu nego Briselu", rekao je Kovačević za DW.
On zaključuje da je takvo držanje pogrešno sa stajališta interesa Hrvatske koja još nije sasvim integrisana u EU u pogledu monetarne unije i pograničnog režima.
Bonus video:
