U intervjuu za "Vreme" u septembru prošle godine Ivanović je kazao da "u poslednjih par godina u Mitrovici smo imali preko pedeset slučajeva paljenja automobila, bacanja ručnih bombi i dva nerazjašnjena ubistva. Sve se to dešava na teritoriji od dva i po kvadratna kilometra, koja je potpuno pokrivena sigurnosnim kamerama. Očigledno je da se policija boji da se ne zamjeri počiniocima, ili su počinioci uvezani sa bezbjednosnim strukturama"
Razgovor sa Ivanovićem vođen je u Beogradu gdje, kako je govorio, provede bar nekoliko dana svakog mjeseca kako bi se na kratko odmorio od atmosfere tjeskobe i straha koja u poslijednje vrijeme obavija Mitrovicu.
VREME: Kada ste nakon tri i po godine konačno izašli na slobodu, da li ste uočili da se nešto promijenilo na sjeveru Kosova?
OLIVER IVANOVIĆ: Da, situacija se promijenila na gore. Nevjerovatan je osećaj ugroženosti, straha kod naroda. Od stotinak ljudi sa kojima sam razgovarao tokom prvih par nedjelja na slobodi, nema nijednog koji u prvih par rečenica nije postavio pitanje bezbjednosti. Da se odmah razumijemo: ti ljudi se ne boje Albanaca nego Srba, lokalnih kabadahija i kriminalaca koji se voze u džipovima bez tablica. Droga se prodaje na svakom ćošku, svaki roditelj strijepi zbog toga. Bilo je toga i ranije, ali ne u ovolikoj mjeri i nijesu se ti ljudi ponašali bahato kao sada. Policija sve to gleda i ne reaguje, pa se građani osjećaju nezaštićeno, iako su u kosovskoj policiji na sjeveru sve naši ljudi, Srbi. Neki od njih su iskusni policajci koji su ranije radili za MUP Srbije, ali ni oni ne rade ništa.
Ilustracije radi, u poslednjih par godina u Mitrovici smo imali preko pedeset slučajeva paljenja automobila, bacanja ručnih bombi i dva nerazjašnjena ubistva. Sve se to dešava na teritoriji od dva i po kvadratna kilometra, koja je potpuno pokrivena sigurnosnim kamerama. Očigledno je da se policija boji da se ne zamjeri počiniocima, ili su počinioci uvezani sa bezbjednosnim strukturama. Neki kažu da je policija prosto nesposobna, ali teško mi je da povjerujem u to. Mislim, jesu oni nesposobni, ali ne baš toliko.
I vama je nedavno zapaljen automobil, a počinioci nijesu nađeni.
Da, automobil su mi zapalili čim sam najavio da ću se kandidovati za gradonačelnika. Prvo su zapalili automobil Dragiši Miloviću, doktoru iz Zvečana sa kojim sam razgovarao o sastavljanju zajedničke liste za tu opštinu, a odmah zatim i meni. Bilo je dovoljno da nas vide zajedno par puta kako razgovaramo.
Ko su ljudi koji rade takve stvari?
To su kriminalne strukture uvezane sa politikom u kojima vlada paničan strah od naše kandidature. Za nekoga ko ima infrastrukturu, ko raspolaže ogromnim novcem i ima podršku Vlade Srbije, naša mala stranka ne bi trebalo da predstavlja problem. Oni, međutim, znaju šta narod o njima misli i boje se da će izgubiti ako građani budu imali alternativu. Na prošlim lokalnim izborima alternative nije bilo – ja sam bio u zatvoru, a Milović se nije kandidovao. Sad su panici.
Neki od ljudi sa vaše liste su se naprasno predomislili...
Da, najnoviji primjer je doktor Zoran Spasojević, koji je bio šesti na našoj listi. Doktoru Spasojeviću su sedam dana prije nego što se povukao sa liste ukinuli specijalizaciju. Premjestili su ga pred kraj specijalističkih studija u Beogradu koje je platio iz svog džepa u Leposavić, navodno zbog hitne potrebe. To je bio sasvim očigledan pritisak na njega da se povuče. On tada nije popustio, ali je, nakon što su ga dva dana lomili, ipak odustao od kandidature i javno podržao Srpsku listu. Mogu samo da zamislim čime su mu prijetili jer jednog takvog čovjeka nije lako slomiti.
Narodni poslanik Slaviša Ristić je nedavno u intervjuu za "Vreme" izneo slične optužbe i rekao da su te kriminalne strukture direktno povezane sa Srpskom naprednom strankom, ali ni on nije pomenuo nikoga po imenu i prezimenu. Sami ste rekli da je sjever Kosova mala sredina, zašto se niko ne usuđuje da javno kaže ko su ti ljudi od kojih svi strijepe?
Zato što u ovakvim slučajevima ne treba spekulisati ako nemate čvrste dokaze, a ako ih imate, morali biste da ih iznesete pravosudnim organima pijre nego što ih iznesete u javnost. Imam utisak da su i sudije i tužioci u strahu od njih. U mom slučaju, očigledno da toga nije bilo, nego su me odmah strpali u pritvor i držali tamo tri godine bez ikakvih dokaza. Mogli su slobodno da me optuže i za zemljotres u Meksiku, jer sam za to isto onoliko kriv kao za ono za šta me terete.
Da li su i vas ubjeđivali da povučete kandidaturu?
Ne, oni dobro znaju da bi to bilo besmisleno. Ni auto mi nijesu zapalili da bi uplašili mene, nego ljude oko mene. U tome su u izvjesnoj mjeri i uspeli jer je četvoro kandidata sa liste SDP dosad odustalo. Žao mi je što moram da kažem da su neki moji bivši stranački drugovi iz SDP, preletači, u tome igrali nečasnu ulogu, prenosili su poruke i upozorenja... Podnio sam krivičnu prijavu protiv N.N. lica zbog tri slučaja zastrašivanja, prvo srpskom a zatim i kosovskom tužilaštvu. Očekujem da neko reaguje, jer ako se ovako nastavi, biće teških posledica.
Tragično je da poslije osamnaest godina života u strahu od ekstremnih Albanaca Srbi sada strahuju od ekstremnih Srba i iseljavaju se zbog toga. Do te promjene je došlo dok sam bio u zatvoru i ja je možda bolje uočavam nego oni koji su to proživeli postepeno, ali je očigledno: ljudi su preplašeni i ćute ili se pakuju za selidbu.
Ako država ne preduzme nešto da se ovaj trend zaustavi, postoji ozbiljna opasnost da se sjever Kosova sruši i da sve što smo čuvali svih ovih godina nestane. Ranije smo znali gdje je front, ali sad ne znamo jer je front među nama.
Očigledno se ide na to da se na sjeveru uspostavi monopol Srpske liste na političko predstavljanje Srba, a to je stranka čiji lideri ponosno izjavljuju da su "glas i ruka Aleksandra Vučića na Kosovu"...
Za razliku od Beograda, gdje se politički sukobi uglavnom odvijaju na verbalnom nivou, mi na Kosovu smo prijeki, skloni da planemo i žestoko reagujemo... Možda smo zbog te svoje osobine i opstali. To su jako opasne stvari, pogotovo kad se sukobi potpiruju iz Beograda. Niko ne bi smio da partijski interes stavlja iznad nacionalnog, a nacionalni interes je da Srbi ostanu na Kosovu i da ih Srbija tretira ravnopravno sa ostalim svojim građanima.
Srpska lista je na proteklim parlamentarnim izborima uzela devet od deset poslaničkih mjesta rezervisanih za Srbe i očekuju sličan rezultat na lokalnim izborima.
To mogu da ostvare samo krađom glasova. Oni, u stvari, uopšte ne vode kampanju, samo se spremaju da kradu. Stalno ponavljaju da su oni državni projekat, ali dosad od njih ni jednu novu ideju nijesam čuo. Ako izbori budu pošteni, ne mogu da pobjede.
Kako je među kosovskim Srbima primljena podrška Srpske liste formiranju vlade Ramuša Haradinaja, u kojoj glavnu riječ vode bivši komandanti Oslobodilačke vojske Kosova?
Primljena je loše. Prvo moram da ukažem da je od početka bilo jasno da će ta "ratna koalicija" najvjerovatnije formirati vladu, tako da je bilo dovoljno vremena da se građani i javnost pripreme za tako nešto. Umjesto toga, krenule su priče da je Haradinaj koljač i monstrum, čak smo Francuskoj uveli diplomatske sankcije zbog njega. A onda, odjednom idemo u koaliciju sa Ramušom kao premijerom. Što je još gore, nijesu ni učestvovali u pregovorima o formiranju vlade, kao da se podrška Srba podrazumijeva, umjesto da su vodili proaktivnu politiku. Umjesto što su čekali da se pregovori završe i da Bedžet Pacoli promijeni stranu, trebalo je odmah da istaknu svoje zahtjeve. Naš narod kaže da se dogovor pravi na dnu njive, a ne na vrhu kad je sve gotovo.
Srbe na Kosovu treba da predstavljaju sposobni, ozbiljni političari, a ne partijski aktivisti. Nije da sposobnih nema, ali kad pogledate Srpsku listu, tamo nema ni jednog profesora univerziteta, pravnika, inženjera, ljekara... Ljudi koji nijesu poštovani u svojoj sredini ne mogu da računaju da će ih poštovati Albanci i strane diplomate. Njih oni jednostavno ignorišu, jer zašto bi razgovarali sa njima kad se o svemu odlučuje u Beogradu? Sjetite su kako je prethodna kosovska vlada smijenila ministra Jablanovića nepunih mjesec dana nakon što je postavljen, zbog jedne nespretne izjave, a Srpska lista nije učinila ništa da ga zaštiti. Zašto tada nijesu istupili iz koalicije? To što oni rade nije politika, nego čista improvizacija.
Predsjednik Vučić je podršku Haradinaju obrazložio praktičnim razlozima, jer bez ulaska u vladu Srbi ne bi dobili Zajednicu srpskih opština...
Haradinaj je upravo objavio da se formiranje ZSO odlaže za 2021. godinu. O tome sam govorio još kad je potpisan Briselski sporazum: oni to jednostavno neće sprovesti. Ako Isa Mustafa, koji je imao značajnu skupštinsku većinu, to nije smio da uradi, kako očekujete da to sprovede Haradinaj, koji ima većinu od samo par poslanika? Ne mislite valjda da će da rizikuje da mu padne vlada zbog neke ZSO?
Na albanskoj političkoj sceni vlada stav da Srbima više ne treba davati nikakve ustupke i da je svaki takav čin ravan izdaji. Taj stav je veoma izražen i u javnom mnjenju: oni prosto neće da dozvole da Srbi dobiju neku strukturu koja bi stajala između centralne vlasti i opština.
Zbog toga sam još 2014. iz zatvora apelovao da se odmah pristupi formiranju organa ZSO, a ne da se čeka dozvola iz Prištine. Riječ je o nečemu što je potpisano u Briselu i što je trebalo jednostrano da primijenimo, kao što smo jednostrano primijenili neke druge stavke. Mogu to da budu privremeni organi, nazovite ih kako hoćete, ali treba da budu funkcionalni. To je trebalo uraditi iz dva razloga: da pokažemo da nećemo odustati i da bi se uštedjelo na vremenu, jer je riječ o novoj instituciji koja tek treba da se razradi. I ako bi se ZSO sjutra formirala, proći će godine prije nego što proradi punim kapacitetom jer treba institucionalno povezati sve te opštinske službe.
Da li je uopšte bilo mudro ulaziti u koaliciju koja je i među samim Albancima nepopularna zbog korupcije i nepotizma i koja zbog tanke većine i unutrašnjih sukoba može da se raspadne za par mjeseci?
Nije bilo mudro ući u bilo kakvu koaliciju bez nekih garancija. Oni ne samo što nijesu učestvovali u pregovorima nego ni od stranog faktora nijesu dobili garancije da će ZSO biti formirana. Ako se koalicija raspadne, nikakva obećanja koja im je dao Haradinaj neće više važiti, jer će doći nova vlada. Da su tražili garancije od ambasadora najvažnijih zemalja, članova Kvinte u kojoj sjedi i predstavnik Rusije, to bi nešto značilo. Oni takvu garanciju nisu ni mogli da traže jer ih niko ne shvata ozbiljno.
Ali Vučića shvataju ozbiljno i u Briselu i u Moskvi i u Berlinu, a sada se, evo, četiri puta rukovao sa američkim predsjednikom Donaldom Trampom u Njujorku. Zar to ništa ne znači?
U ovom slučaju ne, jer se radi o stvari od lokalnog značaja, u koju centralne vlade neće da se petljaju, već to prepuštaju svojim ambasadorima. Ambasadori zemalja koje su priznale Kosovo su tu da razvijaju što bolje odnose sa vlastima u Prištini, i oni neće da ih kvare zbog ZSO. Jedini način da to pitanje stavite na dnevni red je da promijenite situaciju na terenu, odnosno da sami formirate ZSO.
Imali smo vijest da je i ruski predsjednik Vladimir Putin preko svoje stranke (Jedinstvena Rusija) podržao ulazak Srpske liste u kosovsku vladu.
To je bila prevara. Oni su, u stvari, u delegaciju SNS koja je otputovala u Moskvu uvrstili čovjeka iz Srpske liste, a onda to predstavili kao podršku Putina ulasku u koaliciju sa Haradinajem i, što je još gore, podršku Putina Srpskoj listi na lokalnim kosovskim izborima. Rusija je preko svog Ministarstva inostranih poslova tu "vijest" odmah demantovala.
To je takva sramota da se ne može riječima opisati. Prolazio sam prije neki dan pored spomenika Ščedrinu (ruskom konzulu koji je početkom dvadesetog vijeka ubijen na Kosovu) u Mitrovici i učinilo mi se da se i on zacrvenio od stida. Niko nema pravo da se zarad jeftinih političkih poena poigrava sa Rusijom ni sa bilo kojom državom čija nam podrška treba.
Kako vam izgleda Vučićev poziv na unutrašnji dijalog o Kosovu?
Mislim da je to dobra ideja, mada je moglo i ranije. Nemam razloga da sumnjam da će taj dijalog biti otvoren i sveobuhvatan kao što je najavljeno, ali mislim da nije dobro da bude vremenski ograničen. Kosovo je suviše osjetljiva tema da bi se rješavala na brzinu. Sem toga, važno je da se uključe sve stranke, velike i male, nevladine organizacije, Crkva... To je neophodno da bi se spriječilo da sadašnja vlast, a sjutrašnja opozicija, donese neku odluku koju će nova vlast poništiti, pa onda sve iz početka. Potpuni konsenzus se nikada neće ostvariti, ali važno je da se što više političkih subjekata slozi. Upravo su nas česte promjene politike prema Kosovu dovele dovde gdje smo stali.
Ponavljam da ne treba žuriti, jer u ovom trenutku ionako nemamo ozbiljnog pregovaračkog partnera u Prištini pošto je tamošnja vlast nestabilna, i proći će bar godina ili dve dok se stvari ne raščiste. Ako budemo žurili, jedino čemu možemo da se nadamo je priznanje nezavisnosti Kosova.
Briselu se, međutim, žuri, a tempo normalizacija odnosa sa Kosovom je odlučujući faktor u evropskim integracijama Srbije...
Da, ali mi u procesu evropskih integracija prije svega treba da se usredsredimo na unutrašnje reforme, da uredimo državu tako da ona liči na članice EU. Uostalom, i da sjutra priznamo Kosovo, u EU svakako ne bismo ušli prije 2025. Prema tome, čemu odmah žrtvovati nešto što je toliko bitno za naš identitet samo da bismo poslije godinama sjedeli u magarećoj klupi EU?
Vi ste nedavno iznijeli stav da bi najbolje bilo da se Kosovo rješava po kiparskom modelu. Zašto mislite da bi to bilo prihvatljivo za Brisel, kada oni stalno ponavljaju da neće novi Kipar u EU?
Kiparski model nije rješenje, ali je dobar način da se pristupi jednom delikatnom pitanju. Brzopleti potezi bi lako mogli da dovedu do nekontrolisanog sukoba, a to nikome nije u interesu.
Ja znam da oni Kosovo vide kao tempiranu bombu i htjeli bi da kroz proces normalizacije što pre uklone detonator, ali moglo bi da se desi da umjesto detonatora izvade osigurač, pa da dođe do detonacije. Ne treba čačkati tako osjetljivu stvar. A sem toga, sve dok je KFOR prisutan, nema opasnosti da dođe do ozbiljnog srpsko-albanskog sukoba
Ne vidim nijedan ozbiljan razlog da se postojeće stanje, koje nije idealno ali je stabilno, ne održava sve dok se ne nađe trajno rješenje, pa neka to traje još deset godina ako treba. U stvari, žuri se samo pojedinim članicama i nekim birokratama u Briselu, a EU nema usaglašen stav i neće ga imati dok sve članice ne priznaju Kosovo.
Sami ste na početku ovog razgovora ukazali da postoji razlog da se sjever Kosova sam uruši, zbog loše politike i teške ekonomske situacije koja podstiče iseljavanje. Da li ste sigurni da će za deset godina na sjeveru uopšte biti dovoljno Srba da bi se održali kao zajednica?
To je realna opasnost, i ja ovaj intervju dajem u nadi da će ga neko pročitati i da će država početi da tretira Kosovo kao strateško, a ne partijsko pitanje. Opštine na sjeveru morale bi da budu primjer zakonitog rada i dobre uprave. Umjesto toga, Vlada Srbije ukazom smjenjuje rektora Univerziteta, što nigdje na svijetu nije dozvoljeno. Odlaze intelektualci, ljekari, inženjeri, jer ne vide perspektivu, a ne vide je ni mnogi drugi.
U Beogradu kao da ne shvataju da Srbi na Kosovu, bez obzira na unutra-šnje razlike, nijesu i nikada ne mogu da budu opozicija vlasti u Srbiji. Ako nastave da nas tretiraju kao do sada, može da se desi da iscurimo, pa ćemo svi biti u Srbiji, a Srbija će imati mnogo ozbiljniji problem sa Kosovom. Krajnje je vrijeme da prestanemo da se igramo sa ozbiljnim stvarima.
Bonus video:
