Nepotizam, korupcija i zloupotreba javnih funkcija i finansija su ključni razlog koji je doveo do promjena na lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini, saglasni su analitičari.
Lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović uputio je čestitku, rekavši da se talas promjena iz Crne Gore proširio na BiH.
Na pitanje da li je moguće napraviti paralelu između ishoda izbora u dvije države, analitičar Adnan Huskić kaže za “Vijesti”:
“Iako su sve države Balkana na svoj način nesrećne, određene parelele se sigurno mogu povući. Ključna je ta promjena paradigme, što je možda i najveći uspjeh opozicije. Opozicija u Sarajevu se sastoji od stranaka različitih svjetonazora i ideologija, ali ih trenutno spaja nasušna potreba da se suprotstave jednom potpuno podivljalom sistemu u kojem su korupcija, nepotizam i presipanje javnog novca u džepove razgranate stranačke klijentele, osnova političkog i svakog drugog djelovanja. Bahatost, hronična nesposobnost, krađe i malverzacije koje su se još i intenzivirale usred generacijske zdravstvene i ljudske katastrofe, najplastičnije su građanima pokazale s kim imaju posla. I, očito, niti ucjene poslovima i pozicijama, niti prijetnje više nisu mogle da obuzdaju otvorenu kritiku koju su glasači u BiH poslali prije par dana ovakvoj politici i strankama”.
Nacionalističke stranke su držale vlast tokom većeg perioda nakon rata u BiH devedesetih, i svaka je isplela moćnu mrežu klijentelizma.
Međutim, ogorčenost građana zbog odgovora na pandemiju kovida-19 i korupcije koja je pratila nabavku medicinske opreme pojačala je podršku umjerenim strankama.
Stranka demokratske akcije (SDA) Bakira Izetbegovića i Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika izgubili su vlast u najvećim gradovima u BiH - Sarajevu i Banjaluci.
SNSD je u Banjaluci neprikosnoveno vladao u posljednje 22 godine. Njihov kandidat Igor Radojičić, koga su podržale i ostale stranke vladajuće koalicije u Republici Srpskoj, izgubio je od opozicionog kandidata Draška Stanivukovića iz Partije demokratskog progresa (PDP), koga je podržala i Srpska demokratska stranka.
Pobjedu u Sarajevu ostvarila je koalicija koju čine četiri stranke: Socijaldemokratska partija (SDP) BiH, Naša stranka, Narod i pravda i Nezavisna bosanskohercegovačka lista.
Opozicija u Sarajevu je pokazala “zapanjujuću” zrelost time što je uspjela da prevaziđe brojne razlike i usredsredi se na cilj zbacivanja “kartela”, kaže Huskić, predavač na Sarajevskoj školi za nauku i tehnologiju.
“Oni iskustvo vuku iz još heterogenije skupine od šest stranaka, koja je vladala Kantonom Sarajevo nakon izbora 2018, ali koju su oborile dvije stranke prebjegavši u okrilje SDA. Obje su, više nego jasno, kažnjene za to na ovim izborima. Konsolidovana Četvorka mora kontinuirano raditi na rješavanju unutrašnjih konflikata ako želi preživjeti, ali to je upravo i suština politike”.
Politička analitičarka iz Sarajeva Ivana Marić kaže da je vid saradnje Četvorke suprotan načinu djelovanja nacionalnih stranaka, “koje već više decenija čine vladajuću koaliciju, ali ne postižu nikakve dogovore, osim onih za podjelu novca i funkcija”.
“Ove četiri stranke imaju različite političke profile i kreću se od lijevog do desnog političkog spektra. O nekim pitanjima imaju čak i oprečne stavove, što su im oponenti često spočitavali u kampanji i prigovarali kako mogu da sarađuju sa strankama koje imaju toliko različite stavove od njihovih. Međutim, ove stranke su pronašle zajednički interes u koaliciji i odlično sarađuju oko većine drugih pitanja oko kojih imaju slične stavove. Mislim da je upravo ovaj vid saradnje ključ uspjeha za BiH”.
Marićeva dodaje da su građani kaznili SDA, koja je u posljednih par godina ređala jednu za drugom afere u koje su bili umiješani visoki zvaničnici stranke.
“Posebno je značajna bila afera nabavke respiratora u maju 2020. koju su plaćeni više od pet miliona eura, dok je redovna cijena tih respiratora nekoliko puta manja. Respiratori nikad nisu pušteni u upotrebu jer su sumnjivog kvaliteta pa čak možda i potpuno neupotrebljivi”.
Ona ističe da je značajnu ulogu u gubitku izbora igrao bračni par Izetbegović. Bakir, sin Alije Izetbegovića, i njegova supruga, koja je bila jedini i najbolji kandidat za direktoricu Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu.
“Bijes građana je bio usmjeren na nesnalaženje UKCS tokom pandemije koronavirusa, a čak se u pojedinim medijima ime gospođe Izetbegović dovodilo u vezu sa nabavkom spornih respiratora. Bakir Izetbegović je time što nije sankcionisao vinovnike afera i čak njihovim nagrađivanjem izazavao bijes redovnih birača SDA koji su alternativu pronašli u strankama Četvorke”.
I Dodik počeo kao miljenik Zapada
Marićeva ističe da Četvorka negoduje kad se njihova pobjeda poredi sa pobjedom Stanivukovića u Banjaluci ili pobjedom opozicije u Crnoj Gori.
“To se može vidjeti i po oštrim reakcijama u Sarajevu na čestitke Abazovića na Tviteru, zbog njegove koalicije sa političarima i strankama za koje Sarajevo veže neke ružne ratne uspomene.”
Stanivuković je bio na udaru kritika zbog nepriznavanja genocida u Srebrenici i fotografisanja sa četničkom zastavom.
“Iz Federacije BiH se na pobjedu Stanivukovića gleda sa podozrenjem upravo zbog njegovog koketiranja sa četništvom, a to se može reći i za nositeljicu liste PDP-a za Banjaluku koja otvoreno podržava Dražu Mihajlovića. Pitanje je da li će se Draško za dvadesetak godina pretvoriti u Dodika jer je i on počeo kao miljenik međunarodne zajednice, a završio je na ‘crnoj listi’ SAD”, kazala je Marićeva za “Vijesti”.
Adnan Huskić kaže da je veoma sužen prostor u okviru kojeg se političke elite u RS mogu kretati oko ovih pitanja, a direktan su rezultat Dodikovog “brutalnog etnošovinističkog diskursa”.
“Javnost je već duži niz godina u RS, zbog uzurpacije javnih servisa od strane SNSD i Dodika, izložena jednom radikalnom svjetonazoru. Ne pomaže u tom smislu ni činjenica da Srbija, koja igra značajnu ulogu u BiH, nikada, pa ni za vrijeme Borisa Tadića, nije suštinski mogla napraviti otklon od slične politike podilaženja etnonacionalistima u Srbiji. Zato političari u RS moraju permanentno dokazivati da su dovoljno Srbi i da dovoljno brane RS”.
Adnan Ćerimagić, analitičar Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) iz Berlina, kazao je “Vijestima” da Stanivukovićeve pozicije ukazuju na potrebu reforme obrazovnog sistema.
“Draško Stanivuković je rođen 1993. godine i on je odrastao, obrazovao se i u potpunosti formirao kao čovjek u poslijeratnom periodu, u okolnostima gdje se od entitetskog obrazovnog sistema, političara, akademske zajednice i javnog emitera nude najčešće jednostrane i interpretacije prošlosti koje nisu bazirane na činjenicama. S obzirom da nevladine organizacije, poput Inicijative mladih za ljudska prava, koje se trude, realno ne mogu popuniti ogromnu rupu koje je stvorilo društvo u tom pogledu, Stanivukovićeve pozicije ne čude, ali i ukazuju na potrebu reforme obrazovnog i medijskog sistema. Rezultati međunarodne PISA studije o kvalitetu obrazovanja pokazali su da je u BiH pola 15-godišnjaka funkcionalno nepismeno, odnosno da znaju pročitati tekst, ali da ne znaju objasniti šta su pročitali. U takvim okolnostima, nažalost, stasava veliki broj mladih političara u BiH”.
Stanivuković (27), najmlađi gradonačelnik u istoriji Banjaluke, prethodnih godina je skretao pažnju raznim načinima političke borbe.
Posebno je bio aktivan tokom protesta “Pravda za Davida”, pokrenutog zbog i dalje nerazjašnjene smrti 21-godišnjeg Davida Dragičevića u Banjaluci u martu 2018.
Kao poslanik u Skupštini RS, često se sukobljavao sa predstavnicima vlasti, i poznat je po oštrim raspravama sa Dodikom.
Ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač ga je prije godinu udario za skupštinskom govornicom, iznerviran što je Stanivuković mahao zastavicama NATO-a ispred njega.
Na pitanje za šta su birači nagradili Stanivukovića, Huskić kaže:
“Draško Stanivuković je pokazao prije svega ličnu hrabrost, kritikujući i napadajući SNSD otvoreno i bez straha. Trpio je i ličnu represiju, hapšen je, ali je istrajao. Građanima Banjaluke je pokazao da se i protiv sistemske stranke i kartela, kakav je SNSD, može. To, i promjena u smislu vođenja politike, najvažiji su razlozi za njegov uspjeh”.
Ćerimagić je saglasan da su birači nagradili Stanivkovćevu energiju da se suprotstavi i postavi teška pitanja Dodiku i članovima SNSD-a.
“Pitanja su se odnosila na nepotizam, korupciju i zloupotrebu javnih funkcija i fondova. Nije se libio da ih pri tome snima i zbog toga je često završavao u policiji ili u bolnici”.
Ćerimagić kaže da je Stanivuković tokom kampanje govorio da simboli grada Banjaluke moraju odražavati sadašnju etničku većinu i biti četiri ‘S’.
“Međutim, Stanivuković nije gradio kampanju na tome da je Radojičić nesrbin ili da bi za njega trebalo glasati da bi se odbranilo ugroženo srpstvo, već na priči o nepotizmu, korupciji i zloupotrebi javnih para od strane Radojičićeve stranke. Takođe, on je pružio ruku svima koje je pravna država u BiH iznevjerila, prije svega porodici Davida Dragičevića”.
Kriminalci se kriju iza međuetničkih sukoba
Na pitanje “Vijesti” da li je pobjeda Srđana Mandića u sarajevskoj opštini Centar poruka da je moguće prevazići etničke podjele i graditi drugačiju BiH, Huskić odgovara:
“Apsolutno. Za Srđana Mandića, koji je tokom kampanje bio izložen nevjerovatnoj negativnoj kampanji orkestriranoj od strane SDA, glasalo je 65% glasača u opštini Centar. Pored toga, za gradonačenika Sarajeva, SDP, kojima je to mjesto pripalo, planira da, prema informacijama sa kojima se spekuliše u javnosti, kandiduje Bogića Bogićevića. To bi značilo da bi gradonačenik Sarajeva i načelnik centralne sarajevske opštine mogli biti Srbi. I ja, kao građanin Sarajeva, dugo nisam bio ponosniji na grad u kojem živim. Sve više ljudi, vjerujem, shvata da su međuetnički konflikti, koji otvaraju mnoga vrlo bolna pitanja, duže vrijeme uzurpirana od običnih kriminalaca i sjecikesa koji se iza njih skrivaju. Konflikt je postao svrha sam sebi, ali potentan alat za odvraćanje pažnje i onemogućavanje diskusije o životnim pitanjima. Trebaće još dugo vremena da se brojna bolna pitanja u BiH otvore na pravi način i prodiskutuju. Ali, prije toga se moraju nužno druge stvari posložiti”, poručuje Huskić.
Na pitanje može li se očekivati nastavak trenda slabljenja nacionalističkih stranaka u BiH i da li je ovakav ishod vjesnik većih promjena i uvod u opšte izbore 2022, Ivana Marić odgovara potvrdno.
“Ukoliko se do 2022. ne desi nešto neočekivano, realno je očekivati da će stranke Četvorke preuzeti vlast i na višim nivoima. Slično se može očekivati za opozicione stranke u RS, pa bi se na taj način mogli stvoriti uslovi da se vlast prvi put formira bez ijedne stranke koja isključivo igraju na nacionalnu kartu (SDA, HDZ i SNSD).
Huskić, pak, smatra da nije u pitanju slabljenje nacionalističkih stranka i da na ovim izborima nacionalizam nije igrao značajnu ulogu, prvenstveno zato što su lokalni izbori u pitanju, a i zbog toga što se opozicija u Sarajevu sastoji, pored građanskih, i od stranaka vrlo konzervativnih svjetonazora.
“U RS, s druge strane, opozicija u svojim rukama ima neupitne nacionalističke legitimacije i kod PDP-a, a pogotovo kod SDS-a. Samim tim se suština političke borbe u stvari svela na potentnu kritiku uzurpacije države od političkih kartela, što SDA i SNSD sigurno jesu. To su stranke koje su potpuno ispražnjene od ideološkog sadržaja (SNSD je nominalno socijaldemokratska stranka), kojima je i nacionalizam i etnošovinizam instrument za ostanak na vlasti, ali su u svojoj suštini otjelovljenje koncepta zarobljene države. Da li se ovaj trend može prenijeti na opšte izbore 2022, zavisiće u velikoj mjeri od učinka i percepcije politike na kojoj su dosadašnje stranke opozicije dobile izbore, ali se značajne promjene naziru u domenu etno-nacionalističkih stranaka, koje sada imaju potentnu opoziciju. Ne treba, naravno, zanemariti potencijal za stvaranje konflikata, koji SDA i SNSD (a i HDZ) majstorski koriste, a koji bi, kao i ranije, uspješno služio etničkoj mobilizaciji i diskreditaciji opozicije, rekao je Huskić za “Vijesti”.
Stanivuković privođen u Budvi
Stanivuković je u avgustu na Fejsbuku objavio da je uhapšen zbog učešća na litiji u Nikšiću.
‘’Upravo sam pušten iz policijske stanice i mora da napustim Crnu Goru kroz sat vremena uz pratnju policije i zabranjen mi je ulazak u narednih godinu dana. Nažalost, lično sam svjedok kršenja osnovnih ljudskih i građanskih prava i vjerskih sloboda od strane režima Mila Đukanovića. Nema predaje! Pobjeda je jedina opcija!’’, napisao je na Fejsbuku.
On je priveden na informativni razgovor u policijsku stanicu Budva. U saopštenju Uprave policije je navedeno da je utvrđeno da turistički boravak nije koristio u svrhu u koju mu je odobren jer je učestvovao na skupu koji nije prijavljen nadleženim organima i koji je suprotan naredbi NKT u cilju sprečavanja širenja koronavirusa.
Na osnovu Zakona o strancima, doneseno je rješenje o njegovom protjerivanju iz Crne Gore i zabrani ulaska na godinu.
Dodik kao vlasnik Republike Srpske
Dodik je priznao izborni poraz, ali je i zaprijetio da će entitet Republika Srpska prekinuti “sve investicije” u Banjaluci.
“Mislim da je važno da govorimo jasno. On ima svoje nadležnosti i predstavlja grad, neka se šepuri i radi. Rekao je da će đaci i penzioneri dobiti besplatan gradski prevoz. Neka predloži, podržaćemo, ali hajde da vidimo kako će to finansirati. Kako će finansirati gradsko grijanje koje smo mi svake godine subvencionirali. Zašto bi to radila Republika Srpska? Imamo i druge opštine koje treba pomoći. Prekinućemo sve investicija sa nivoa RS-a”, poručio Dodik.
Kazao je da neće podržati novog gradonačelnika te da će u prvoj godini tražiti njegovu smjenu.
Huskić kaže da to nije ni prvi, ni zadnji put da Dodik na ovaj način prijeti građanima u opštinama koje glasaju za opozicione kandidate.
“To je radio i tokom i nakon lokalnih izbora 2016. Na izborima 2018. je prijetio penzionerima, radnicima RITE Gacko, pa i prosvjetarima koji su najavljavali proteste zbog lošeg stanja u kojem se nalaze. Dodik sebe smatra vlasnikom Republike Srpske, a što je najgore, to nije daleko od istine. Sve institucije RS su podređene Dodiku i pretvorene u njegov servis i servis njegove stranke, dok je rad Narodne Skupštine RS, u kojoj je donedavno uživao dvotrećinsku većinu, potpuno obesmišljen. RS je u tom smislu vrlo slična Srbiji. Radi se fenomenu svobuhvatnog zarobljavanja i potčinjavanja institucija partikularnim interesima, u ovom slučaju jedne osobe”.
Bonus video:
