Četvrt vijeka od Dejtonskog sporazuma, u Bosni i Hercegovini vlada mir. Međutim, mnogi Bosanci danas neće slaviti godišnjicu.
Mirsad Zahirović je fakultetski obrazovani novinar i aktivista koji uveče radi kao konobar jer nije član nijedne od vladajućih stranaka, što je praktično jedini način da dođe do posla u rodnoj Bosni.
Ovaj 28-godišnjak pripada “djeci Dejtona” i napravio je dokumentarni film o generaciji nazvanoj po mirovnom sporazumu.
Zahirović ne vidi veliku korist od 25 godina mira.
“Jedina dobra stvar od Dejtona je to što je zaustavio rat”, izjavio je za Rojters.
BiH danas obilježava 25 godina od potpisivanja sporazuma kojim je okončano krvoproliće - politički polarizovana i usljed polemike oko toga da li bi trebalo ostaviti to rješenje takvo kakvo je ili obaviti reviziju ustava, koji je dio sporazuma.
Mladi ljudi masovno odlaze iz regiona, ali je BiH na prvom mjestu. Prema Izvještaju o globalnoj konkurentnosti 2018. koji je objavio Svjetski ekonomski forum, Bosna ima najveći odliv mozgova u svijetu zajedno sa Haitijem i Venecuelom.
Nezaposleno je 40 odsto mladih, a četvrtina stanovništva je radno aktivna. Cilj složenog sistema Dejtonskog sporazuma bio je da osigura da nijedna od tri glavne etničke grupe ne dominira drugima. Međutim, on često prkosi logici i izgleda da jedino služi interesima nacionalističkih političara koji se uspješno opiru bilo kakvom pokušaju reforme, piše “Ekonomist”.
Hana Ćurak (26), sociološkinja iz Sarajeva, kaže za “Ekonomist” da je nedostatak mogućnosti prokletstvo njene generacije. Da biste se zaposlili, potrebne su vam veze sa ljudima na vlasti, izjavilo je 87 odsto mladih ljudi prilikom ispitivanja 2018.
Pošto odlazi veliki procenat obrazovane i liberalne omladine, ostaje više onih koji gaje manje progresivne, a više nacionalističke vrijednosti, kaže Ćurak. Ona misli da je legitimisanjem sistema u kojem je etnička pripadnost najvažnija, Dejton zapravo doprinio tome da su mnogi iz njene generacije čak konzervativniji i veći nacionalisti od svojih roditelja.
Adnan Ćerimagić iz Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) rekao je za “Vijesti” da su u periodu nakon rata, obrazovni sistem, političari, akademska zajednica i mediji nudili najčešće jednostrane interpretacije prošlosti. On je iznio podatak da je pola 15-godišnjaka u BiH funkcionalno nepismeno, odnosno da znaju da pročitaju tekst, ali da ne znaju da objasne šta su pročitali.
U Bosni živi samo oko tri i po miliona stanovnika, a BDP po glavi stanovnika iznosi oko pet hiljada eura. Međutim, građani su dužni da finansiraju čak 13 vlada i parlamenata, pet predsjednika, i ukupno 149 ministarstava, od kojih mnoga loše funkcionišu.
Evropska unija i Sjedinjene Države u posljednjih 15 godina nisu izvršile dovoljan pritisak za reforme u zemlji i to zanemarivanje je omogućilo etno-političkim liderima da zarobe državu, navedeno je u izvještaju Evropskog savjeta za spoljne odnose (ECFR).
“Problem u Bosni nije potisnuti sukob, nego represivno zarobljavanje od strane političkih elita koje zloupotrebljavaju institucije. To ima značajne efekte. Građani su izabrali da idu u zemlje EU - vjerujući da nude bolje šanse za zaposlenje i budućnost njihove djece. Ekonomski i demografski pad je makar dijelom rezultat te štetne situacije”, piše ECFR.
Kada je Međunarodni monetarni fond u aprilu ponudio Bosni 386 miliona dolara da joj pomogne u borbi protiv koronavirusa, lideri tri dominantne stranke su se nedjeljama svađali oko toga kako da podijele novac. Na kraju su se dogovorili, ali kada je novac stigao, nedjeljama je bio zaglavljen u centralnoj banci zbog dodatnih prepirki, umjesto da se iskoristi za prijeko potrebnu medicinsku opremu.
“To je realna posljedica dejtonskog modela”, kazao je za “Njujork tajms” Kristofer Benet, bivši međunarodni zvaničnik u Bosni i autor knjige “Paralizovani mir u Bosni”.
“To jednostavno ne funkcioniše. Zaustavio je rat, ali nije stvorio uslove za život”, dodao je.
Nekoliko godina nakon potpisivanja Dejtona, sjeverni grad Brčko je proglašen za neutralni distrikt izvan nadležnosti Federacije BiH i Republike Srpske, i pozdravljen je kao najveći bosanski uspjeh jer su se vratile izbjeglice iz svih etničkih grupa i ekonomija je procvjetala, piše Rojters. Međutim, nakon početnog skoka ekonomskog rasta poslije potpisivanja Dejtona, Bosna je stagnirala jer su investitori počeli da izbjegavaju državu koju koče birokratija i korupcija. Bosna je godinama na dnu indeksa o korupciji Transparensi internešnala i njen rejting je opadao od 2012.
“Ljudi ovdje žele nadu”, kazao je za Rojters američki ambasador Erik Nelson.
“Postoji mapa puta (Evropske unije) za budućnost i snažna podrška Bosni i Hercegovini da postigne taj cilj. Međutim, akcija mora da se desi ovdje, i za to će biti potrebno da lideri prestanu da se vode samo uskim političkim interesima... i počnu da razmišljaju o dugoročnom napretku ove zemlje”, rekao je Nelson.
Rojters piše da je stagnacija vidljiva u Brčkom, gdje malo ko gaji optimizam povodom budućnosti.
“Situacija je teška, ništa se nije promijenilo od okončanja rata, političke stranke i dalje proizvode istu propagandu, nema napretka”, rekao je Jasmin Jukan, Bošnjak, ispijajući redovno popodnevno pivo sa komšijom Srbinom.
Zažalio što je doveo djecu iz Danske
Fikret Alić, koji je 1992. doprinio tome da svijet uvjeri u užase rata kada su zapadni mediji objavili njegove fotografije iza bodljikave žice u logoru Trnopolje, kada je bio samo “kost i koža”, jedan je od onih koji su se vratili u Bosnu i ostali.
Alić se 2009. sa suprugom i djecom vratio u Kozarac, nakon 15 godina u Danskoj, gdje je radio u fabrici za preradu mesa.
“Napravio sam veliku grešku kada sam doveo djecu”, ispričao je za “Njujork tajms”.
Alić je zabrinut da bi “mala varnica mogla izazvati novi rat” i sada traži način da dva sina i ćerku vrati u Dansku “jer ovdje nema budućnosti za njih”.
“Njujork tajms” piše da i mnogi Srbi, koji sebe često vide kao žrtve, a ne počinioce zločina iz prošlosti, isto osjećaju i da takođe žele da odu.
“Ne ponosim se time što su Srbi radili, ali užasne stvari su se desile i Srbima”, rekla je Zdravka Karlica, čiji suprug je ubijen tokom sukoba u Prijedoru.
Ona planira da ostane, ali njena 12-godišnja unuka želi da ode. “Volim ovo mjesto, ali zaista želim da odem”, kazala je.
Bonus video:
