75 godina od osnivanja "Slobodne Dalmacije": Nikad nam nije dosta

"Mick Jagger samo je mjesec dana mlađi od nas, a prije desetak dana dva sata je jurišao golemom pozornicom stadiona u Coventryju još uvijek tražeći 'satisfaction'. I mi sâmi neka smo vrsta Rolling Stonesa. Silovito smo se zakotrljali s Mosora, pa spustili u grad da bi se potom raširili po svijetu"
420 pregleda 0 komentar(a)
Slobodna Dalmacija, Foto: En.wikipedia.org
Slobodna Dalmacija, Foto: En.wikipedia.org
Ažurirano: 16.06.2018. 08:35h

Povodom 75 godina od osnivanja Slobodne Dalmacije

"Slobodna Dalmacija" osnovana je 17. juna 1943. u pojati na Mosoru. Pratila je oslobođenje Splita i Dalmacije, izgradnju Jadranske magistrale, svih aerodroma, fabrika dobrih i loših, hidrocentrala, telekomunikacija, bilježila je razvoj turizma.

U njoj su živjeli, radili i pisali Vladimir Nazor, Miljenko Smoje, Momčilo Popadić (autor pjesama Da mi je biti morski pas, Tonka, Oprosti mi pape....), Anatolij Kudrijavčev i brojni drugi bardovi novinarstva čiji su tekstovi nadilazili ne samo novinu, nego i novinarstvo kao takvo.

"Slobodna" je i danas najstabilnija i najveća regionalna novina u Hrvatskoj, s najbrze rastućim news portalom u zemlji i sa svojim izdanjima poput Dubrovačkog vjesnika, Makarske kronike, Sibenskog lista, Masline, Otvorenog mora, Max fishinga i brojnih web portala.

Glavni urednik je Jadran Kapor, koji je bio direktor Daily Pressa i urednik Centra za istrazivačko novinarstvo Crne Gore.

Tekst Ivice Ivaniševića povodom jubileja SD

Na rođendanima dama i gospode u ozbiljnim godinama raspoloženje uglavnom nije bogzna kako veselo. Kad sretne 75-godišnjaka prosječan čovjek ne zna bi li mu prije čestitao ili mu se žalovao, pa u takvim prigodama dobar štimung obično izostane. To je, naravno, šteta, jer tko kaže da bi ulazak u zadnju četvrt prvoga stoljeća trebao biti znak za početak emitiranja odjavne špice?

Barem dva primjera zorno svjedoče kako zrelost nije niti smije biti sinonim za povlačenje: Mick Jagger i Slobodna Dalmacija. Mick Jagger samo je mjesec dana mlađi od nas, a na YouTubeu se možete osvjedočiti kako je prije desetak dana dva sata jurišao golemom pozornicom stadiona u Coventryju još uvijek tražeći satisfaction.

I mi sâmi neka smo vrsta Rolling Stonesa. Silovito smo se zakotrljali s Mosora, pa spustili u grad da bi se potom raširili po svijetu. Gdje god naiđete na Dalmatinca – a gdje nećete? – prije ili kasnije opazit ćete ga kako prstima preludira po ekranu smartphonea ili tableta tražeći na našem portalu vijesti iz zavičaja, kad već nije u prilici zamrčiti ruke papirom i bojom omiljenih novina.

Od početka izvanredni

Naravno, baš kao i Rolling Stonesi, i mi pamtimo lijepe i manje blistave trenutke. Slatke uspomene rado ćemo podijeliti s svima, one gorke dostojanstveno ćemo prešutjeti. Uostalom, od samih početaka naučili smo se hrvati s nevoljama. Već je naš prvi broj - napisan i tiskan između dva poluvremena puškaranja - imao sva obilježja izvanrednog izdanja. Tko se rodi u takvim okolnostima, taj može preživjeti štošta.

Rolling Stonesi već dvadesetak godina na turneje odlaze u pratnji medicinskog tima koji raspolaže najsuvremenijom opremom za reanimaciju dogodi li se, ne daj bože, da kolabira netko od članova benda. A mi se, eto, držimo i bez moćne sanitetske logistike pri ruci. Možda nemamo Mickovu šlang figuru, jer nabacili smo koji kilogram i zapustili treninge u teretani, ali definitivno nismo za otpis.

Konačno, u jednoj smo stvari najsličniji Rolling Stonesima. Oni iza sebe imaju tako izdašan katalog bezvremenih hitova da više ne moraju napisati ni jednu jedincatu pjesmu, a da i dalje pune sve stadione koje požele. Zadnjih nekoliko mjeseci mi smo vam na ovim stranicama predstavljali naš "best of album“, i to samo jednu u nizu mogućih kompilacija. Jer, nakupilo se u ovih 75 godina barem toliko tona novinske građe koju bismo još desetljećima mogli "reciklirati", na vaše veselje iznova tiskati pradavne tekstove. Ali nećemo. Baš kao i Rolling Stonesi, mi ne odustajemo od novih "ploča". Evo sljedeća nam izlazi već sutra, prekosutra još jedna i tako redom sve do Sudnjega dana. Ali zašto? Ne bih vam znao reći. Možda i nas, baš kao i Micka Jaggera, muči činjenica što 'we can't get no satisfaction'.

Bonus video: