I u Kumrovcu se ove subote obilježava „Dan mladosti i radosti“ – u spomen na nekadašnjeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita. Na proslavi, koju mnogi smatraju provokacijom, očekuju nekoliko hiljada ljudi.
„Ovogodišnji program nazvan je Generacija samoupravljača, a sastoji se od sedam delova čiji su naslovi puni simbolike. Prvi dio je Pozdrav Titu, mladosti, partiji i miru. Računajte na nas, jer mi smo Titovi, Tito je naš!“ To su riječi iz višesatnog televizijskog prenosa Dana mladosti održanog daleke 1979. godine na Stadionu JNA u Beogradu.
Bila je to godina kada je Tito posljednji put primio Štafetu mladosti koju su hiljade omladinaca, sportista, zaslužnih građana trčale kroz cijelu državu kako bi mu tako prenijele najljepše rođendanske želje svih naroda i narodnosti. Uz plesni performans probranih omladinaca i estradnih zvijezda koji su svoju stadionsku tačku zvanu „slet“ uvježbavali mjesecima. I to sasvim dobrovoljno.
Dan mladosti – svojevrsni festival odanosti doživotnom predsjedniku u – danas bismo rekli sjevernokorejskom stilu – slavljen je kao Titov rođendan 25. maja, iako mu je pravi rođendan bio par dana ranije.
„I otac, i mati“
„Ako te prevarim, druga Tita ne volim“ – ta dječja zakletva živo opisuje kult ličnosti nerazumljiv mlađim generacijama. Tih sedam riječi predstavljaju Broza kao roditelja nacije, gospodara naroda, ali omiljenog toliko da je zauzeo zakletve do tada namijenjene samo majkama. Za poklonike, Tito je bio bonvivan, ljubimac holivudskih glumica, „naš stari“, vešt političar kome „Zapad jede iz ruke, a istok nije uspio da ga slomi“. Za protivnike, bio je štošta, ali o tome nisu smjeli glasno da pričaju, ako nisu bili spremni da završe u emigraciji ili u zatvoru. Sve do kraja osamdesetih kada je diskurs promijenjen, pa su i oni koji su ranije držali Brozovu sliku u dnevnoj sobi, oportuno promijenili stav. Ili su ga mudro zadržali za sebe.
No kako teška stvarnost uljepšava prošlost, a uz to i psiholozi tvrde da lijepe epizode prošlosti intenzivnije doživljavamo od dobrih djelova sadašnjosti, ne čudi sve glasnije dozivanje Tita koji bi kao svojevrsni deus ex machina uspio da reši sve probleme s kojima su se suočile osamostaljene republike. Da ih je demokratija razočarala, hrvatski građani su recimo pokazali u velikoj anketi portala Mojevrijeme.hr iz 2015. godine kada je 74 odsto njih starijih od 45 godina reklo da bi se, pod određenim uslovima, vratilo u jednoumlje.
Ružičaste naočare za gledanje prošlosti
Proteklih godina ispisane su tako brojne ostrašćene rasprave i kolumne o Titovim navodno besplatnim stanovima, sigurnim radnim mjestima, besplatnim ljetovanjima i društvu solidarnosti – iako su stanove plaćali svi, a dobijali samo neki. Upravo oni koji brane tako stečene stanove kao privatno vlasništvo, često nisu spremni da osude poslijeratne nacionalizacije.
Oni koji spominju radna mjesta i plaču nad današnjim iseljavanjima mladih ne žele ni da čuju podatak da je Jugoslavija već 1971. godine brojala 671.000 mladih koji su u organizaciji državnog zavoda za zapošljavanje krenuli put fabrika u zapadnoj Evropi. I dok se protestuje zbog policijskih istraga nad onima koji putem društvenih mreža otvoreno prijete političkim liderima, pravdavaju se politički zatvori i višegodišnja „službena putovanja“ na kojima su završavali rođaci i susjedi. Iz prepunih trgovačkih centara, a pod teretom lične odgovornosti i demokratije koja traži mudrost, gotovo se romantičnim čine nekadašnji redovi za kafu, deterdžent, nestašice benzina ili odlazak u Trst po farmerke.
Ne čudi zato što se Dan mladosti održao. Doduše, uz znatno skromniju produkciju i samo par hiljada sedokosih učesnika koji se svake godine, umesto na Stadionu JNA, okupljaju u Muzeju 25. maj u Beogradu, ili u Muzeju „Staro selo“ u Kumrovcu – uz pripadajuću ikonografiju i partizanske hitove, iste one u kojoj je „mali Joža“ braći i sestrama skuvao svinjsku glavu, nakon čega su dobili proliv, kako su đaci učili u školi.
Sa svih strana… Jugoslavije
„Iznenadili biste se koliko mlađih ljudi dođe, posebno iz Istre, Zagorja, Dalmacije. Ali ima i dosta Slovenaca. Iz Cazinske krajine dođe najmanje pet, šest autobusa. Zapravo dolaze ljudi s područja bivše Jugoslavije u organizaciji lokalnih saveza boraca Narodno-oslobodilačkog rata i društava koja njeguju Titovu uspomenu i ostavštinu“, objašnjava organizator okupljanja u Kumrovcu, bivši ambasador Republike Hrvatske u Libiji i predsjednik Saveza društava Josip Broz Tito – Jovan Vejnović. Onima koji taj klub obožavalaca Tita nazivaju jugonostalgičarima i „komunjarama“, Vejnović poručuje da je „Dan mladosti i radosti“ u funkciji demokratskih kretanja u društvu, druženja, prekogranične saradnje i smanjivanja napetosti na prostoru bivše države.
Tito je za njega bez sumnje pozitivna osoba, pa čak i kada se spomenu odmazde u kojima su nakon okončanja Drugog svjetskog rata bez suđenja pobijene desetine hiljada vojnika NDH, ali i civila. „NOB nije bila samo borba protiv fašizma, ona je pokrenula modernizaciju i otvorila perspektive ovim prostorima. Mi danas govorimo o pravima ljudi, nacija, poštovanju različitosti, a na Blajburgu se nije dogodilo ništa osim kapitulacije ustaškog režima. Tamo gotovo niko nije poginuo. No niko od nas ne govori da su ’križni putevi’ bili u redu, osvete i zločini se ne mogu poreći. Ali na osnovu toga ne možete da stvarate mitove o zločinu neviđenih razmjera. Te izmišljotine nemaju uporište u istorijskim činjenicama“, poručuje Vejnović onima koji obilježavanje Titovog „rođendana“ doživljavaju kao provokaciju.
Tito je najjači kumrovečki proizvod
Za Kumrovčane je Tito i blagoslov i prokletstvo, jer je njegova kuća glavna atrakcija kraja, ali ne žele da ih svijet poistovjećuje s pomalo grotesknim fotografijama ostarjelih pionira koji uz harmoniku slave rođenje nekadašnjeg doživotnog predsjednika.
„Naravno, ne bježimo da je Tito rođen ovdje, ali ovaj muzej postoji i zbog drugih motiva. Ljudi se iznenade, jer misle da mi baštinimo lične Titove predmete. Ali muzej je konceptualno osmišljen tako da pokazuje Titovo djetinjstvo, a za političko djelovanje postoje neki drugi muzeji. Radim tu već više od 20 godina i nismo doživjeli neugodnosti“, kaže nam Tatjana Brlek, direktorka Muzeja „Staro selo“.
Između ostalog saznajemo da je kumrovački muzej prošle godine posjetilo više od 54.000 posjetilaca, od toga 23.000 stranih. Među ovim drugima, najbrojniji su oni iz Slovenije, a slijede ih turisti iz Sjedinjenih Država, pa Kinezi i Izraelci. Nađe se nešto i gostiju iz Njemačke. Strani posjetioci ciljano dolaze zbog Tita. Njihovi stavovi zavise od njihovih godina i krajeva iz kojih dolaze.
„Najmlađi dolaze kako bi kroz interaktivne radionice upoznali tradicionalu arhitekturu i znate hrvatskog Zagorja s prelaska iz 19. u 20. vijek. Odrasli dolaze zbog Tita, ali ne isključivo. Ovo je prelijep kulturni krajolik gdje mlade porodice žele da uživaju u spoju kulturne i prirodne baštine“, kaže nam naša sagovornica. Ipak, Brlek misli da ima još mjesta za mudru kulturnu eksploataciju najpoznatijeg Zagorca svih vremena – recimo kroz predstavljanje rezidencije Josipa Broza u koju je smještena zbirka poklona koje je Broz primio, a koju je iz Ureda predsjednika Hrvatske na Pantovčaku, uz negodovanje velikog dijela javnosti, poslala predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u sklopu svog ličnog obračuna s prošlošću.
Ozbiljniji istoričari reći će da je riječ o višedimenzionalnom liku koji se ne može tumačiti u crno-bijeloj tehnici i nezavisno od vremena u kojem je živio. Ali optika građana Hrvatske nema sivih nijansi, a demokratski dijalog i kritičko promišljanje prošlosti nisu vrednosti koje je hrvatsko društvo imalo priliku da usvoji – kako za Tita, tako ni poslije njega.
Bonus video:
