U danu kada je Haški tribunal osudio ratnog komandanta Vojske RS Ratka Mladića na doživotnu robiju zbog genocida i zločina protiv čovječnosti u BiH, lideri Srbije propustili su prikladan trenutak da nazovu njegove zločine pravim imenom, navodi irski list Ajriš tajms (Irish times).
Dok su osuđujuću presudu pozdravili rodjaci 8.000 bosanskih Muslimana koje su Mladićevi ljudi ubili kod Srebrenice jula 1995. godine, državni vrh Srbije i dalje negira da je to bio genocid i nastavlja da optužuje sud UN i zapadni svijet za progon ponosne srpske nacije, navodi list.
Negiranje je razumljiv odgovor na gnusne zločine ratova 90-ih, naročito ako se ima u vidu koliko mnogo ljudi je saučestvovalo u punjenju stotina masovnih grobnica širom BiH. Za suočavanje nacije s tim zločinima potreban je jak lider koji će tražiti da zločinci i njihovi pomagači budu kažnjeni, ali izgleda da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nije takav vođa, navodi Ajriš tajms.
Iako kontroliše sve grane vlasti i uživa podršku većih medija, Vučić, kao i većina srpskih lidera prije njega, radije bira da usmjeri pogled u daleku, ali svijetlu budućnost, dodaje Ajriš tajms.
List konstatuje da bi ubijeni srpski premijer Zoran Đinđić možda pomogao Srbima da se pomire sa sopstvenom prošlošću, ali da je on snajperskim metkom zaustavljen dok je pokušavao da razmontira moćne strukture režima Slobodana Miloševića.
Vučić, nekadašnji Miloševićev ministar informisanja koji je danas proevropski orijentisan, odavao je prethodnih godina počast Đinđiću na mjestu gdje je ubijen, ali je prije svega deset godina, podsjeća Ajriš tajms, sugerisao da bi Bulevar Zorana Đinđića trebalo nazvati po drugom poznatom Srbinu - Ratku Mladiću.
Vučićevi pozivi za gledanje u budućnost ne nagovještavaju rješavanje slučajeva ratnih zločina, kojima bi Srbija trebalo da se bavi posle zatvaranja Haškog tribunala sljedećeg mjeseca, piše list.
Ajriš tajms dodaje da Beograd ne djeluje zainteresovano ni da otkrije kako je Mladić ostao na slobodi od 1995. do 2011. godine, provodeći najveći dio vremena u Beogradu, pošto je većina njegovih navodnih pomagača oslobodjena, a optužnice protiv njih proglašene državnom tajnom.
List zaključuje da niko ne može da primora Srbe da otvore dokumenta Haškog tribunala s dragocjenim dokazima i pročitaju teške stranice svoje istorije, čime bi doprinijeli da Srbija, ali i region, nikad više ne krenu putem iz 90-ih godina.
Bonus video:
