Broj migranata na Balkanskoj ruti prepolovljen je u januaru u odnosu na mjesec ranije, pokazuju podaci EU. Jedan od razloga je usklađivanje Srbije sa viznom politikom Unije, što se već odrazilo i na broj migranata u BiH.
Kada je pije pet godina sjeverozapadni dio Bosne i Hercegovine postao centar tzv. Balkanske rute, najviše migranata stizalo je iz Avganistana, Pakistana i Irana. Od oko deset hiljada, koliko ih je prije dvije godine bilo u BiH, danas ih je manje od tri hiljade, pokazuju podaci Službe za poslove sa strancima BiH, koja je u potpunosti preuzela nadležnost nad migrantima. Smješteni su u kampove Blažuj i Ušivak u Sarajevu, te dva kampa u Unsko-sanskom kantonu, Borići i Lipa. Od nekoliko hiljada prije nekoliko godina, koji su zbog katastrofalnih uslova zapalili kamp u kojem su boravili, a nakon toga prebačeni autobusima u Sarajevo, danas ih je 150.
„Uslovi su ovdje idealni. Bio sam u kampovima u Srbiji i u BiH, ali ovdje je najbolje“, kaže Kazim iz Pakistana. On je inače prilično usamljen kada je riječ o broju njegovih sunarodnika. U zadnje vreme sve je više mladih ljudi koji stižu iz Konga, Ugande, Burundija, ali i sa Kube. Oni do Bihaća stižu preko Nemačke i Srbije.
Sa Kube u Bihać
„Krenuo sam prije nekoliko nedelja sa Kube. Ukrcao sam se na avion i preko Frankfurta stigao u Srbiju. Nakon toga sam pješačio do ovog kampa“, kaže Horhe Alesandar. On planira da za nekoliko dana pokuša da pređe granicu sa Hrvatskom, a krajnji cilj mu je Španija. „Neki od nas su prešli ranije i hrvatska policija im je dala dokument sa kojim mogu sedam dana da borave u zemlji. Nisu uspeli za to vreme da se probiju i vratili su ih nazad“, kaže Kubanac.
Mnogi u svojim pričama potvrđuju da je nakon ulaska Hrvatske u Šengen to postalo praksa i da dozvole od sedam dana, odnosno davanje azila za taj period, koriste kao mogućnost da pokušaju da se prebace dalje do željenog, krajnjeg odredišta.
Ipak, novi podaci Evropske unije pokazuju da se broj migranata na Balkanskoj ruti prepolovio u januaru u odnosu na mjesec ranije. To nije slučajno. Srbija je krajem prošle godine, nakon pritiska Brisela, ukinula bezvizni režim za nekoliko zemalja iz kojih je veliki broj migranata stizao tom rutom. Među njima su Tunis i Burundi, a planirano je i dalje usklađivanje viznog režima sa zemljama EU.
Mediji prenose izjavu evropske komesarke za unutrašnje poslove Ilve Johanson koja je u Evropskom parlamentu potvrdila opadajući trend broja migranata u decembru, i navela da je već tada broj ilegalnih prolaza kroz Balkan smanjen za 30 odsto.
Bugarsko-turski zid
U 2022. je registrovano skoro 150.000 ilegalnih ulazaka u EU, što je bilo povećanje od 130 odsto u odnosu na godinu ranije, podaci sa Fronteksa. Uvođenjem ograničenja zemljama na toj ruti, taj trend će, poručuju, i u narednim mjesecima da pada. U cilju sprečavanja ulazaka, Austrija je predložila da se evropskim fondovima podigne zid duž bugarsko-turske granice, ali je to za sada odbačeno.
Adibru Rume iz Obale Slonovače nije čuo za sve te podatke, ali zna šta želi. Stigao je u Lipu prije nekoliko dana, a napustio je Afriku jer želi bolji život. Nada se da će ga pronaći u Italiji.
„Izgubio sam pojam o vremenu kada sam krenuo iz Afrike. Prvo sam stigao u Grčku, zatim u Tursku, Bugarsku. Zatim sam prešao u Srbiju i sada sam stigao ovdje“, priča Adibru tokom ručka u kantini kampa Lipa. „Želim u Italiju. Želim da učim, da završim školu. Želim da se oženim i imam djecu. Pokušavaću stalno da stignem do cilja, neću odustati.“
Mehanizam suspenzije viza smirio je situaciju sa migrantima, koja je prije dvije godine bila alarmantna. Mehanizam daje mogućnost da EU suspenduje bezvizni režim za zemlje koje nisu članice EU, ukoliko bi se desio značajan priliv migranata. Takvu politiku EU želi da vidi i od Srbije, što je u više navrata otvoreno ponovljeno. S obzirom na to da državljani trećih zemalja koji imaju bezvizni režim sa Srbijom koriste to za put do zemalja EU, iz Brisela je zaprećeno ukidanjem bezviznog režima za građane Srbije ukoliko se ta obaveza ne ispuni.
Obaveza na svima
Što se tiče Bosne i Hercegovine, Ministarstvo bezbjednosti je prije dvije godine preuzelo kompletan nadzor nad pitanjem migrantskih centara, zajedno sa Službom za poslove sa strancima. Vlast u Unsko-sanskom kantonu (USK), koja je bila najviše pogođena, neće opet preuzeti sav teret na sebe.
„Ispoštovali smo sve dogovore o zatvaranju ad hok centara poput Vučjaka. Dali smo lokaciju na kojoj je izgrađen privremeni prihvatni centar. Ali mi ne možemo sami da nosimo taj teret. On mora ravnomerno da se raspodijeli na BiH“, kaže Mustafa Ružnić, premijer USK u tehničkom mandatu.
Što se tiče građana tog kantona, njima se čini da je migranata manje. A o eventualnom ponavljanju situacije od prije dvije godine, ne žele ni da čuju.
„Ma kakvi, to je otišlo sve. Ovo malo što je ostalo, kao da ih nema“, kaže jedan građanin. „Ne vjerujem da može da se ponovi situacija od prije dvije godine i oni problemi. Vidim po gradu ih nema skoro nikako“, navodi drugi. „Valjda ima neko pametan da, i ako se slučajno poveća broj migranata, zna šta da radi. Ali pošto je nama kratka pamet, teško“, kaže treći.
Bonus video:
