”Svi počeci su teški, posebno oni koji počinju iznova i iznova. Uskoro ćemo saznati da li će najnoviji pokušaj Zapada (EU-SAD) da riješi najveći problem na Balkanu u posljednje dvije decenije biti uspjeh ili neuspjeh. Ostaje da se vidi da li će Srbija i Kosovo u kratkom roku za primjenu sporazuma, prihvatiti evropski put i početi da govore jezikom mira i krenu putem pomirenja”, pišu Igor Bandović i Arban Mehmeti u kolumni za Euractiv.
Oni navode da proces normalizacije koji su zamislili autori predloga po mnogo čemu podsjeća na poslijeratna iskustva ljudi u Francuskoj i Njemačkoj, dok su za izazov priznanja autori razmotrili model odnosa između dvije Njemačke. Bandović i Mehmeti kažu da je to utrlo put za poboljšanje odnosa između dvije zemlje iako Istočna Njemačka nije dobila puno diplomatsko priznanje od Zapadne Njemačke.
Srbija i Kosovo su 27. februara 2023. prihvatili “francusko-njemački predlog” za normalizaciju odnosa, a 18. marta su se dogovorili o implementacionom aneksu koji se smatra obavezujućim, ali ga nisu potpisali. Bandović i Mehmeti ocjenjuju da je to ustupak predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću iz unutrašnjih političkih razloga.
Sporazum uključuje posebne aranžmane i garancije za obezbjeđivanje odgovarajućeg nivoa samoupravljanja za srpsku zajednicu na Kosovu sa ciljem normalizacije odnosa između Kosova i Srbije, poštovanja teritorijalnog integriteta i autonomije, zaštite ljudskih prava i prava manjinskih zajednica, mirnog rješavanja sporova i produbljivanja dalje saradnje. Aneks o implementaciji pruža detaljan plan za strane da primijene sporazum brzo i efikasno uz nadzor EU preko Zajedničkog odbora za praćenje, podsjećaju autori.
Bandović i Mehmeti kažu da su reakcije Kosova i Srbije na sporazum bile pomiješane i na početku prvenstveno negativne i citiraju jednog diplomatu EU: “Obje strane su nezadovoljne sporazumom, i to je dobro za sporazum”.
Međutim, kako ističu, postoje mnogi izazovi za njegovu primjenu.
”Obje strane pokušavaju da ubijede svoju javnost da nisu odstupile od ranije povučenih crvenih linija - Srbija ne priznaje nezavisnost Kosova, a Kosovo ne dozvoljava formiranje Zajednice srpskih opština (ZSO). Predsjednik Vučić još se nije obavezao na punu primjenu”, pišu autori.
U članku se navodi da glavni problem ostaje redosljed prvih koraka dviju strana, pri čemu su obaveze Srbije prije svega negativne, a tek će se vidjeti koji će prvi koraci biti preduzeti. Za Kosovo, ZSO je prioritet, što uključuje nekoliko preduslova koje treba ispuniti.
Dodaje se da najava Srpske liste, stranke kosovskih Srba, da će bojkotovati predstojeće lokalne izbore ne služi toj svrsi i da se očekuje da će glavni podsticaj biti donatorska konferencija koja će se održati u roku od 150 dana, od koje će Kosovo i Srbija imati koristi ukoliko sprovedu sporazum i aneks o implementaciji.
Sporazum i aneks će postati integralni djelovi procesa pristupanja Kosova i Srbije Evropskoj uniji. U slučaju Srbije, nesprovođenje sporazuma bi moglo da uspori njen pregovarački proces ka članstvu u EU, i dovesti do suspenzije pomoći EU i pristupnih pregovora, uz mogućnost suspenzije bezviznog režima i smanjenja investicija. Kamen spoticanja za Kosovo u sporazumu i njegovom aneksu je stvaranje i uspješna primjena šireg nivoa samoupravljanja za srpsku zajednicu na Kosovu, pišu Bandović i Mehmeti.
”Proces normalizacije između Srbije i Kosova zahtijeva duboku i temeljnu saradnju obiju strana, sličnu procesu pomirenja između Njemačke i Francuske. Ovaj proces je uključivao priznanje zločina počinjenih tokom rata, programe kulturne razmjene, simbolične gestove, ekonomsku i političku saradnju i obrazovanje”, kažu autori.
Pospješivanjem uzajamne podrške svojim putevima ka članstvu u EU, Srbija i Kosovo se mogu postaviti kao politički saveznici i zagovornici međusobnih evropskih ambicija
Dodaju da Srbija još nije priznala zločine srpske vojske i policije tokom rata. Što se tiče programa kulturne saradnje, nedavno osnovana Regionalna kancelarija za saradnju mladih mora imati jedinstven mandat za Kosovo i Srbiju. Bandović i Mehmeti navode da su se francuski predsjednik Šarl de Gol i njemački kancelar Konrad Adenauer 1962. godine sastali u malom gradu Remsu da potpišu ugovor o prijateljstvu između dvije države.
”Predsjednik Vučić i premijer Aljbin Kurti takođe mogu naći neko simbolično mjesto na Kosovu i potpisati sličan pakt”, navodi se u članku.
”Pospješivanjem uzajamne podrške svojim putevima ka članstvu u EU, Srbija i Kosovo se mogu postaviti kao politički saveznici i zagovornici međusobnih evropskih ambicija. U duhu promovisanja kulturne razmjene i razumijevanja, Francuska i Njemačka su demonstrirale vrijednost obrazovanja uvođenjem kurseva francuskog i njemačkog u školama, što je pomoglo njegovanju odnosa između njihovih građana”.
U istom duhu, smatraju, Bandović i Mehmeti, od ključnog značaja je dati prioritet i jačati programe obrazovne razmjene između univerziteta u Srbiji i na Kosovu, naročito u svjetlu nedavnih javnih prijetnji akademskim građanima.
Autori podsjećaju da je taj proces trenutno “na ledu” i kao jedan od razloga za zabrinutost navode potencijalni neuspjeh ispunjavanja očekivanja građana Srbije i Kosova.
”Stoga, obje strane se moraju usredsrediti na to da prodaju mirovni proces na osnovu njegovih opipljivih koristi, kao što su povećani pristup jedinstvenom tržištu EU, bolja infrastruktura i veća regionalna stabilnost. Jedna od koristi je nezamućena atmosfera između ljudi i društava oslobođenih mržnje. Put ka normalizaciji je nesavršen, dug i pun prepreka, kao i ovaj sporazum, ali je važno da se ide naprijed sa njim”, zaključuje se u kolumni.
Bonus video:
