Da li su zemlje bivše Jugoslavije u začaranom krugu devedesetih i ako jesu, kako iz njega mogu da izađu? To pitanje postavlja izložba „Lavirint devedesetih“ koja se, poslije Beograda, seli u Sarajevo, pa u Zagreb.
Na fotografiji su tri muškarca. Jedan je prekrio uši rukama kako bi se zaštitio od razarujućih zvukova granata koje padaju na grad. Drugi je obgrlio svog psa.
Fotografija nosi naslov: „Čovjek sa psom – Strah“. Snimljena je 6. decembra 1991. godine, na dan kada su pripadnici JNA izveli jedan od najžešćih napada na Dubrovnik. Autor je Pavo Urban, koji je poginuo tokom bombardovanja grada. Njegovi snimci, koji prikazuju strahote kroz koje prolaze stanovnici pod opsadom, postali su simbol ratne fotografije i jedno od najznačajnijih svjedočanstava razaranja Dubrovnika 1991. i 1992. godine.
Urbanova fotografija dio je izložbe „Lavirint devedesetih“, čiji su autori istoričarka Dubravka Stojanović, pisac i filozof Igor Štiks i direktor Kulturnog centra Grad Dejan Ubović. Postavljena je u Beogradu u prostoru „Miljenko Dereta“. To je prvi korak u cilju osnivanja „Muzeja devedesetih“ koji bi trebalo da bude regionalni centar za pomirenje, obrazovanje i saradnju zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije.
Nacionalizam i ratovi – otpor
Postavku čine fotografije, video-zapisi, predmeti, replike grafita, uz hronologiju događaja devedesetih godina – ratova u Hrvatskoj, Bosne i Hercegovini i na Kosovu, koje su pratile ubistva, progoni, razaranja, osnivanje logora, mučenja, silovanja, genocid u Srebrenici, kao i NATO bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije 1999. godine.
Prikazan je i otpor koji je deo građana pružao nacionalizmu i ratovima, posebno ilustrovan fotografijom sa akcije „Crni flor“ na kojoj je, u znak protesta zbog rata u BiH, 31. maja 1992. godine, prema nekim procjenama, učestvovalo više desetina hiljada Beograđana.
Dat je i pregled štampanih medija u Srbiji, BiH i Hrvatskoj – od beogradskih „Večernjih novosti“, kao simbola propagande i podrške politici Slobodana Miloševića, do splitskog „Feral Tribjuna“ koji se otvoreno suprotstavljao Franji Tuđmanu i u sred rata u Hrvatskoj objektivno izveštavao o ratnim zločinima i kršenjima ljudskih prava.
Da li smo izašli iz devedesetih?
„Pokazatelj da smo u i dalje u začaranom krugu devedesetih godina je i to što na prostoru bivše Jugoslavije još uvek vlada politika identiteta“, kaže Tanja Petrović, antropološkinja iz Instituta za studije kulture i sećanja u Ljubljani. „To se manifestuje tako što jedni druge vidimo samo donekle, što ne možemo da se prepoznamo izvan etničkih granica. To se vidi i kroz manjinsku politiku u Hrvatskoj i Sloveniji, a i kroz sve što se dešava sa BiH, sa Kosovom i Srbijom“, rekla je Petrović u petak (30. jun) u Beogradu, na tribini „Duge devedesete? Izaći iz lavirinta i ući u budućnost“.
I jedan mladi posjetilac izložbe ima utisak da postoji neka vrsta „zaglavljenosti“ u devedesetim godinama. „Prije svega zato što nisu razriješena neka pitanja iz tog perioda. Oživjela je popularna kultura iz tog vremena – muzika, moda, reklamiraju se proizvodi u retro pakovanjima. Mlađim generacijama to vrijeme izgleda kao neko zanimljivo doba jednostavno zato što nema znanja šta se sve tada dešavalo“, kaže on za DW.
Ratovi koji nisu dobili ime
Na opsadu Sarajeva, autori izložbe podsjećaju fotografijom „Sarajevski mladenci“. Na njoj su Sanela i Emir Klarić koji su se 1995. vjenčali u centru grada. Na fotografiji autora Danila Krstovića u pozadini se vide platna razapeta između zgrada, koja su štitila od napada snajpera sa okolnih brda.
„Jedan od razloga nedovoljnog razumevanja devedesetih godina je i to što, osim u Hrvatskoj, ratovi na području bivše Jugoslavije nisu dobili zvanično ime“, kaže Milica Tomić iz Instituta za savremenu umetnost u Gracu.
Tanja Petrović podsjeća da su devedesete obilježene uklanjanjem spomenika i promjenom naziva ulica. „To rezanje, skidanje, je nešto što svi treba da zaustavimo. Nije tu reč o nekim zlim silama koje su nas dovele u devedesete, već je to pitanje svih nas“, rekla je antropološkinja iz Ljubljane na tribini u Beogradu..
Grafiti – refleksi stvarnosti
Ogledalo devedesetih su i grafiti iz tog vremena u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu i drugim gradovima: „Ovo je Srbija. Ovo je pošta, budalo“, „PoljUbi Srbina“, „Bolje nam je bilo kad je nam je bilo gore“, “Spasit će nas ljubav“, „In the name of Allah – Rave“, „Dok nam je predsjednik bio bravar, sva vrata su nam bila otvorena“.
Među eksponatima su i bočice bensedina, lijeka za smirivanje anksioznosti, čija je prekomjerna upotreba devedesetih bila posljedica stresova izazvanih ratovima, ekonomskom i političkom nestabilnošću.
Kao predmete-simbole devedesetih autori su izabrali silikone, ali i pištolj kao pokazatelj jačanja kriminalnih klanova. Tu su i čaure od metaka i jedna bazuka.
„Oba predmeta me podsjećaju na jedan aspekt devedesetih koji je težak i kojeg sam djelimično ostao pošteđen, jer sam bio dijete. Cijev bazuke pronađena je u Resniku u poljima, posle (NATO) bombardovanja, a čaure smo skupljali i mijenjali se kao sa sličicama“, ispričao je autorima Srđan Tunić koji je te predmete donirao za potrebe izložbe.
Prolazak kroz „Tunel spasa“
Prema istraživanju agencije Demostat iz 2020. godine, većina građana Srbije ne zna mnogo o ratovima devedesetih, a više od polovine ispitanika nije ni čula za opsadu Sarajeva.
Autori izložbe „Lavirint devedesetih“ posjetiocima zato nude animaciju poznatog „Sarajevskog tunela“. Tako posjetilac virtuelno prolazi kroz tunel koji je bio dug 785, a širok jedan metar, u kome je često bilo i poplava i nestajala je struja, a kroz koji su prolazila i vozila kojima se Sarajevo snabdjevalo hranom, gorivom, lijekovima.
Posjetioci imaju priliku i da dožive kako izgleda izlazak iz tunela, ali im je dočarano i šta se dešavalo kada bi granata pala čim bi iz „Tunela spasa“ izašli. To se i desilo nekima u njihovom pokušaju da se spasu iz grada, na koji je za četiri godine palo desetine hiljada granata.
Bez zaključka
„Princip izložbe je fragment, nismo išli ka kompletnoj rekonstrukciji. Cilj je bio pokazati nečije drugo iskustvo, a ne samo vlastito“, rekao je u petak Igor Štiks koji je, zajedno sa Dubravkom Stojanović, moderirao debatu.
Profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu Tvrtko Jakovina ocjenio je na tribini da izložbi nedostaje kompletnija hronologija onoga što se u Evropi i svijetu dešavalo dok su na području bivše Jugoslavije bijesnjeli ratovi. „Nedostaje i neka vrsta zaključka. Izložba bi morala imati ishod – šta mi zapravo poručujemo ovom izložbom“, zapitao je Jakovina.
Sličnog mišljenja je i jedan tridesetogodišnji posjetilac izložbe. „Ovo je podsjetnik prije svega na nasilje i raspad jugoslovenskog društva i države. Ali, čini mi se da nije ponuđen okvir za promišljanje kako se izlazi iz lavirinta devedesetih. Ne vidim da je objašnjena veza između devedesetih godina i sadašnjice, a bez toga ne možemo da shvatimo kako da iz tog lavirinta izađemo.“
Bonus video:
