U Srbiji gotovo da ne postoji komunikacija ozbiljne kriminalne grupe u kojoj se direktno ili posredno ne pominju ljudi iz vrha vlasti, navodi Radar.
Posebno je zabrinjavajuće kada ta komunikacija kriminalaca otkriva da viši rukovodioci u policiji, BIA i pravosuđu razgovaraju sa pripadnicima mafije. Među njima su neki bivši i sadašnji bliski saradnici predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji ga oslovljavaju sa „glavni šef“, dok ga kriminalci, moguće, kako sam kaže, zovu Oskar, navodi se u tekstu.
Tek sada, poslije više od godinu dana, Vučić se osvrnuo na pitanje ko je zapravo Oskar, ali nije dao objašnjenje za dokaze izvedene u sudu – Skaj aplikaciju, u kojoj o Oskaru poruke razmjenjuju vođa narko-kartela Darko Šarić i njegov brat Duško, koji je sada u bjekstvu. Umjesto odgovora Vučić je iznio tvrdnje o komunikaciji na Skaju, kojih kako Radar saznaje, nema među dokazima u Specijalnom sudu u novom postupku protiv Šarićeve grupe.
Slično je komentarisao i snimak na kome ga saradnici u sumnjivim komunikacijama oslovljavaju sa „glavni šef“.
Osvrnuo se na poslednji slučaj razgovora ministra Siniše Malog i sadašnjeg direktora Infrastruktura željeznice Srbije Nebojše Šurlana, a ignorisao je činjenicu da „glavnog šefa“ još 2016. pominju glavni koordinator Žandarmerije Nenad Vučković i Veljko Belivuk.
Ko je sve iz vlasti koristio Skaj aplikaciju
Vučić je kao i mnogo puta do sada u slučajevima gde se vlast i kriminal prepliću i Oskara i „glavnog šefa“ komentarisao prije bilo koje od institucija kojima je nadležnost da istražuju sumnjive veze mafije. Institucije umjesto toga hiberniraju, pa će njihovo eventualno naknadno izjašnjenje biti pod sumnjom da ga je upravo predsjednik svojim istupom nametnuo.
Kada je riječ o Oskaru, primjetno je bilo u Vučićevom obraćanju da se nije osvrtao na to što su profesionalni mediji objavili, a sadržina je dokaza u postupku protiv grupe Darka Šarića u kome je optužen da je nastavio da rukovodi kartelom iz pritvora, navodi Radar.
Umesto toga, Vučić je rekao da nije sasvim sigurno da su ga kriminalci zvali Oskar, a zatim je iznio tvrdnje o komunikaciji, koje nema u dokazima.
Predsjednik je kazao: „Oni sve najgore govore, psuju majku Oskaru, češće Vučiću, govore da je najgori ološ.“ Zatim je navodio još neke epitete, kako ga navodno nazivaju kriminalci. Tvrdio je i da on nije učestvovao ni u čemu, kao i da u Skaj porukama nema ništa kompromitujuće protiv Oskara. A zatim kao da je nekim svojim saradnicima poslao poruku da on nije imao Skaj za razliku od nekih predstavnika vlasti koje nije imenovao.
Da vlast ne može dobiti Oskara za propagandni narativ zbog očitih kontradiktornosti, svedoči nastup doskorašnje premijerke, a sada predsjednice Skupštine Ane Brnabić, koja je samo desetak dana prije predsjednika decidirano tvrdila da Vučić nije Oskar, te da je to „brutalna laž, mešetarenje i destabilizacija Srbije“. Takođe, vlast nevješto izbjegava neprijatnu činjenica, koju je nedavno KRIK otkrio, da je policija u krivičnoj prijavi identifikovala da Šarićeva grupa u komunikaciji otkriva kako im pomažu Vučićevi bliski saradnici, nekadašnji ministar policije i vojske Nebojša Stefanović i još uvek aktuelni funkcioner BIA Marko Parezanović. KRIK je objavio policijsku prijavu u kojoj su samo identifikovani kao Edo – Stefanović i kao Markus – Parezanović, ali nisu obuhvaćeni prijavom niti postoji podatak da je vođena bilo kakva istraga.
Ako prenebregnemo pitanje vjerodostojnosti Vučićeve tvrdnje o postojanju komunikacije na koju se pozvao govoreći o Oskaru, postavlja se sledeće pitanje: da li je to što je citirao sve ili je nešto istrgnuto iz konteksta? I možda još važnije: kako on posjeduje tu prepisku koja nije dostavljena Specijalnom sudu? Za razliku od njegovih tvrdnji, u Skaj komunikaciji koja je i sastavni dio optužnice protiv Šarićevog klana nalazi se nešto što i te kako otvara sumnju u rad Oskara, a naročito njegovih bliskih saradnika koje je čak i policija identifikovala, Eda – Stefanovića i Markusa – Parezanovića.
O nekadašnjoj bliskosti Vučića i Stefanovića svjedoče brojne situacije, a i danas uprkos nekadašnjim napadima režimskih tabloida, bivši ministar je rehabilitovan u partiji. O bliskosti Vučića i Parezanovića svjedoči familijarno obraćanje predsjednika na javnom skupu na kojem ga oslovljava sa „Marko“, a Parezanović je, zauzvrat, svoju lojalnost dokazivao javno govoreći kako su za Srbiju najveća bezbjednosna prijetnja mediji, sindikati, nevladine organizacije i opozicija. Među važnim funkcionerima koje pominje Šarić je i predsjednik Apelacionog suda u Beogradu Duško Milenković, navodi Radar.
Radar podsjeća na komunikaciju u kojoj Duško Šarić piše starijem bratu: „Borimo se dalje, mislimo da je ovo jedini realan put, preko Markusa (Parezanovića) do Oskara pa da on priča sa sudijama. Brate, mislim da je zaista realna priča da samo on može da odluči i, kako obično radi, u poslednjem trenutku povuče potez. Ali mislim da Oskar hoće da on bude taj koji će na kraju riješiti… Markus nas je pitao, takođe, koje garancije imamo kao država ako pomognemo tebi, što smo mi razumjeli da možda on zna nešto više s obzirom da je od povjerenja Oskaru i da ima institucionalnu težinu… Mislimo brate da ovo jedino može da presiječe Oskar, da ni Edo (Stefanović) niti bilo ko drugi uz svu dobru volju ne može da presiječe…“ Braća Šarić i u nastavku komuniciraju o dogovorima sa Parezanovićem. Dvije stvari su posebno zabrinjavajuće – kada Duško Šarić navodi da su bili na "brdu", što je kolokvijalni naziv za sjedište BIA ,sa Markusom i Apelacijom (Duško Milenković), te da je na pritiske imun sudija Apelacionog suda Milimir Lukić. Sudija Lukić je tada bio u Veću koje je odlučivalo o Šarićevoj grupi, a kasnije je sklonjen iz postupka.
Bonus video: