Dijalog vlasti i opozicije o izbornim uslovima postigao samo djelimičan uspeh: ispunjena su dva od tri zahtjeva opozicije. Ona sada prijeti bojkotom izbora. Sastanak vlasti i opozicije povodom poboljšanja izbornih uslova završen je samo polovičnim uspjehom. Opozicija je predočila tri zahtjeva od kojih je vlast prihvatila dva, dok je treći odbijen. Prihvaćeni su zahtjevi za revizijom biračkih spiskova i ravnopravan pristup Radio televiziji Srbije, ali je odbijen zahtjev da se beogradski i lokalni izbori održe u istom danu.
Predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić je, obrazlažući odbijanje tog zahtjeva, navela da je „on duboko nedemokratski, i da se na taj način nekome skraćuje mandat“. Opozicija kaže da bi se na taj način smanjila manipulacija sa promjenama prebivališta, ali isto tako se ukazuje i da je čitava serija vanrednih izbora u Srbiji takođe predstavljala skraćenje mandata.
Kao moguće rješenje problema navodi se izmjena Zakona o lokalnim izborima, koja bi morala da uslijedi do 18. aprila, ali bar za sada se čini da vlast nema namjeru da učini i taj ustupak kako bi beogradski i lokalni izbori bili održani 2. juna. Beogradski izbori su inače zvanično raspisani za 2. jun.
Političke stranke mijenjaju institucije
Bojan Klačar iz Centra za slobodne izbore i demokratiju (CeSID), kaže za DW da je vladajuća Srpska napredna stranka (SNS) u ovaj dijalog ušla „kako bi učinila neke ustupke, ali da istovremeno ne ugrozi svoju političku poziciju. Opozicija je željela da se ispune svi njihovi zahtjevi, kako bi time izvršili dodatni pritisak na vlast, i zato je ovaj dijalog bio neuspješan. Ali, dokle god postoji mogućnost da se nešto promijeni izmjenama zakona imaćemo nadu da će ispuniti i taj treći zahtev“, smatra Klačar.
Dijalog vidim kao pokušaj dve strane, u sistemu gdje su institucije zakazale, da političke stranke preuzmu ulogu državnih tijela, ističe za DW Zoran Gavrilović, iz Biroa za društvena istraživanja (BIRODI). „Ovim temama bi trebalo da se bave Republička izborna komisija (RIK), Agencija za borbu protiv korupcije i Regulatorno tijelo za elektronske medije (REM). U toj situaciji, gdje nema vladavine prava, konflikti postaju sve izvjesniji. Došli smo stoga u situaciju da se sada pregovara o primjeni zakona, što je zapravo najgore od svega“, skreće pažnju naš sagovornik.
Skraćivanje mandata nije novost
Argumentacija Ane Brnabić da je pomjeranje datuma lokalnih izbora nedemokratski čin nezabilježen u istoriji Srbije, za naše sagovornike nije previše uvjerljiv. Kako ističe Bojan Klačar „to jeste kršenje nekih praksi i procedura, ali i jeste činjenica da se za vrijeme SNS, ali i prije njega, nalazilo neko pravno rešenje koje može da riješi problem. Mislim da SNS prije svega nije ovdje spremna na neki ustupak kako ne bi pokazala slabost“, ocjenjuje Klačar za DW.
Zoran Gavrilović podsjeća da smo „mi imali, ne samo skraćivanje mandata premijera Ane Brnabić, nego je to skraćivanje najavilo neovlašćeno lice, a to je bio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. O sudbini vlade odlučuje parlament. Mi prosto već imamo jednu nelegalnu strukturu. Insistiranje na poštovanju zakona jeste dobra stvar, ali Srbija je u vanrednoj situaciji zbog neregularnosti na izborima. Umjesto da se pronađe neko pravno rješenje, sada se priča o legalnosti, a zaboravlja se da je veliki broj predsjednika opština sebi skratio mandat samo na mig člana stranke Aleksandra Vučića“, ističe Gavrilović.
Primjena preporuka, pa izbori
Dio opozicije koji je učestvovao na pregovorima već najavljuje bojkot izbora ukoliko se ne ispune svi njihovi zahtjevi. Smatraju da vlast očito ne želi poštene izbore i da namjerava da, premještanjem birača i drugim manipulacijama, utiče na ishod izbora.
Lider opozicione Stranke slobode i pravde (SSP), Dragan Đilas, izjavljuje da „izbora u Beogradu neće biti 2. juna. Nije moguće da prvo raspišete izbore, a onda idete u primjenu preporuka ODIHR-a. Najprije primjena tih preporuka, pa izbori – i za nas iz opozicije ti izbori ne postoje“, rekao je Đilas. Stoga se kao jedna od opcija pominje i pritisak na vlast da izbore odlože za jesen.
Bojan Klačar ipak misli da „obije strane imaju razloge da se ovaj dijalog završi uspjehom. „SNS ne bi odgovarao bojkot jednog velikog dijela opozicije, jer bi joj to nanijelo ozbiljnu reputacijsku štetu. Ali, isto tako, bojkot bi opoziciji donio vjerovatno nezadovoljstvo ljudi na lokalu i devastaciju partijske infrastrukture. Opozicija je ipak sada u boljoj situaciji što se tiče bojkota, jer je prisutnija u republičkom parlamentu“, napominje Klačar.
RTS – ostao je uvijek isti
Kada je riječ o prihvaćenim zahtjevima opozicije o reviziji biračkog spiska i ravnopravnom pristupu RTS, i tu se otvaraju brojne nedoumice. Šta će u praksi značiti revizija biračkog spiska i kako će se mjeriti prisustvo na RTS, ostalo je nerazjašnjeno. Utisak koji ne vara jeste da vlasti kao i obično pokušavaju da potencijalne probleme riješe tako što će na brzinu organizovati izbore, obećati nemoguće i sve prihvatiti samo formalno, bez namjere da bilo šta zaista i ispune.
Monitoring koji sprovodimo nakon izbora pokazuje da je RTS nastavio s istom praksom, naglašava Zoran Gavrilović: „Vlada, predsjednik i vladajuće stranke su 14 puta zastupljenije od opozicije. Prosto ne vjerujem da će se RTS promijeniti bez promjena u REM-u. Što se tiče uvida u birački spisak, navodi se da vlast može da pokaže jedan birački spisak, a onda ga za jedan vikend uoči izbora promijeni. Ključna stvar ovdje je nedostatak povjerenja i zato mislim da u konačnom dogovoru vlasti i opozicije mora učestvovati i posredovati Evropska unija“, ocjenjuje Gavrilović.
Bojan Klačar napominje da „valjana revizija biračkog spiska zahtjeva resurse, ljude i vrijeme. Ona zahtjeva određenu metodologiju, koju još uvijek ne znamo. Zatim, mi ne znamo ni šta znači balansirano izvještavanje RTS, jer RTS nije ni učestvovao u ovim pregovorima. Mislim da mi nećemo do izbornog dana znati da li su ispunjene pojedine preporuke ODIHR-a“, zaključuje izvršni direktor CeSID-a.
Bonus video:
