Građani Srbije na standard stanovnika EU mogu da računaju tek za 100 godina, ako prosječan rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) bude na nivou prosjeka iz prethodne decenije, rekao je za „Radar“ Branimir Jovanović, ekspert za Zapadni Balkan u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije.
U Sbiji je, kako je rekao, za posljednjih deset godina dohodak po stanovniku povećan samo četiri procentna poena, sa 40 na 44 odsto prosjeka EU.
Njemačka i Austrija jesu u krizi, plate, možda neće realno rasti, ali će, kako je naveo, i dalje biti tri i po puta veće nego u Srbiji, u kojoj svaki peti stanovnik još živi u siromaštvu.
BDP može da raste i 10 odsto godišnje, a da većina građana nema nikakve koristi od toga, jer sve pare završe u rukama malog broja ljudi, bliskih vlastima
U odnosu na druge zemlje u regionu stanje, prema njegovim riječima, nije tako loše, jer je po privrednom rastu u prvoj polovini godine od 4,5 odsto Srbija u prvih pet zemalja Evrope, a rastu i plate.
„Po većini indikatora Srbija je bolja od Albanije, Sjeverne Makedonije i BiH, a tu je negdje sa Crnom Gorom. S druge strane, stanje nije baš tako sjajno kao što vlast nastoji da predstavi. Prije 10 godina dohodak po stanovniku u Srbiji bio je 40, a sada je 44 odsto prosjeka EU. Za cijelu deceniju ta razlika smanjena je za samo četiri procentna poena. Potrebno je više od 100 godina da Srbija dostigne nivo razvoja EU", rekao je Jovanović, kako prenosi agencija Beta.
On je dodao da BDP može da raste i 10 odsto godišnje, a da većina građana nema nikakve koristi od toga, jer sve pare završe u rukama malog broja ljudi, bliskih vlastima, rekao je Jovanović.
„Ako biste posjekli sve šume i izvezli balvane, BDP bi vam porastao 10 odsto. Da li to znači da biste živjeli 10 odsto bolje“, upitao je Jovanović.
Na pitanje kako tumači riječi predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i ministra finansija Siniše Malog da je Srbija „najbrže rastuća ekonomija u Evropi“, zbog rasta u drugom kvartalu od 4,7 odsto, Jovanović je rekao da se dugoročne projekcije ne mogu bazirati na podacima za samo dva kvartala, već na duži rok, a tako posmatrano srpska privreda sporo napreduje.
Sada, kako je rekao, raste brže zato što je u prethodne dvije godine rasla sporije od većine u regionu.
Istakao je da je "veliki problem u Srbiji socijalna nejednakost, jer svaki peti stanovnik živi u siromaštvu, a stopa siromaštva je za desetak godina smanjena sa 22 na 21 odsto i to je dokaz da fokus ne smije biti samo na povećanju BDP-a i prosječnog dohotka po stanovniku, već i na raspodjeli tog dohotka, da se smanji siromaštvo".
Ograničavanje cijena je čist populizam
Odgovarajući na pitanje da li je smanjenje cijena kroz akcije pravi lijek za inflaciju, Jovanović je rekao da „nikada nije bio protiv ograničavanja cijena, ali sada nije bilo potrebe za tim, jer je inflacija stabilizovana na 4,3 odsto, a prošle godine bila je 15 odsto“.
„Tada bih podržao takvu mjeru, sada ne mogu, jer je zakašnjela i svodi se na čist populizam, takva mjera može imati pozitivne efekte i usporiti inflaciju samo ako se primjenjuje na duži rok“, rekao je Jovanović.
I ograničavanje kamata je, prema njegovim riječima, zakašnjela mjera, jer su one već počele da padaju u svim zemljama, osim u Rusiji i Turskoj.
Čak su, kako je rekao i kamate komercijalnih banaka na nove kredite u Srbiji počele da padaju, a vlast se tek sada sjetila da ih ograniči i to na nivou koji je veći nego što su one trenutno, tako da ni ta mjera neće imati nikakvog efekta, osim možda na smanjenje kamata na kreditne kartice.
„Jedini cilj ovih mjera je da vlast stvori utisak da brine o građanima, a oni od toga neće imati nikakve koristi“, rekao je Jovanović.
Dodao je da sa makroekonomskog stanovišta, država bi više trebalo da se trudi da poveća plate, umjesto da kontroliše cijene.
Sve zemlje regiona su kolonije Zapada
Na pitanje da objasni njegovu raniju izjavu da zemlje regiona razvijaju pogrešan model i da su se pretvorile u svojevsne kolonije u kojima oni koji su bliski vlasti uživaju privilegije, Jovanović je rekao da „nijedna zemlja Zapadnog Balkana nije uspjela da izgradi dobru, efikasnu državu“.
„I sve su na neki način kolonije Zapada, s tim što za to niko sa strane nije kriv. Sami ste sebe kolonizovali. Političari strancima kažu - dođite kod nas, ovdje su plate najniže u Evropi, oslobodićemo vas poreza, ne morate da poštujete nikakve standarde, ni radnička prava, daćemo vam subvencije… Ranije su Evropljani vojno osvajali Afriku i tamo pravili kolonije, a sada ih političari regiona sami zovu“, rekao je Jovanović.
Dodao je da je „teoretski to moguće promijeniti, ali to podrazumijeva i nove političare, koji stvarno žele da rade za opšte dobro“.
„Od korumpiranih političara na vlasti ne može se očekivati da sami sebe kazne ili da se promijene preko noći. Uslov da se to desi je da i većina građana želi promjene. Bilo je takvih primjera i u Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori, kada je narod uspijevao da promijeni lošu vlast. U Srbiji se u međuvremenu sve vratilo na staro, zbog čega ljudi postaju apatični, dižu ruke i ne žele više da se bave politikom. Ta apatija je najveći problem u cijelom regionu i nisam siguran da se to može promijeniti“, rekao je Jovanović.
Od korumpiranih političara na vlasti ne može se očekivati da sami sebe kazne ili da se promijene preko noći. Uslov da se to desi je da i većina građana želi promjene
Odgovarajući na pitanje da li je realno od rudnika litijuma očekivati da poveća BDP za 10-12 milijardi eura, Jovanović je rekao da „ni sam Rio Tinto ne navodi takve brojke“.
„Ali, čak i ako se BDP Srbije poveća za 12 milijardi eura, ko će dobiti te pare, hoće li ih dobiti svi građani ili Rio Tinto? Možda bi rudnik imao pozitivan uticaj na BDP, ali ne i na život građana, jer oni od tih para neće dobiti gotovo ništa. Osim za plate 1.000 radnika u rudniku, koliko je planirano. A šta dobija država? Rudnu rentu, možda neke poreze na plate i na dobit. Sve zajedno, nekoliko desetina miliona eura godišnje. Premalo“, naveo je Jovanović.
Bonus video:
