Aleksandra Tomanić je direktorica Evropskog fonda za Balkan, regionalne fondacije sa sjedištem u Beogradu. Kada organizuje sastanak u susjednoj Bosni i Hercegovini, mora pažljivo da razmisli da li može da pozove i učesnike iz Kosova. Za njih je put komplikovan i dugotrajan, jer prvo moraju da putuju u Skoplje, kako bi dobili vizu za BiH. Isto važi i za učesnike iz BiH koji žele da putuju na Kosovo.
„Pritom je prije dvije godine u Berlinu dogovoreno da se ukine vizni režim između Bosne i Hercegovine i Kosova“, žali se Tomanić. Zaista, u novembru 2022. šefovi vlada šest zemalja Zapadnog Balkana – Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Sjeverne Makedonije, Crne Gore i Srbije – potpisali su tri sporazuma kojima se međusobno priznaju lična dokumenta, univerzitetske diplome i neke profesionalne kvalifikacije. Ipak, do danas nije došlo do njihove potpune primjene. „To nije jedino neispunjeno obećanje Berlinskog procesa“, dodaje Tomanić.
Ad-hok inicijativa: nada za Zapadni Balkan
Berlinski proces pokrenut je 2014. na inicijativu tadašnje njemačke kancelarke Angele Merkel. Prije toga je predsjednik Evropske komisije Žan-Klod Junker najavio „pauzu u proširenju“. Da bi podržala šest zemalja Zapadnog Balkana u njihovom približavanju EU, Merkel je u ljeto 2014. pozvala njihove vlade na konferenciju u Berlinu.
Učesnici su bili predstavnici šest zapadnobalkanskih zemalja i deset država domaćina: Njemačka, Austrija, Italija, Grčka, Poljska, Bugarska, Slovenija, Velika Britanija, Hrvatska i Francuska. Učestvovale su i institucije EU, međunarodne finansijske institucije, kao i predstavnici civilnog društva, mladi i kompanije iz regiona. Prvobitno je planirano da Berlinski proces traje samo četiri godine, ali sada se osvrćemo na njegovu desetogodišnju istoriju.
Od 2014, godišnji samiti održavani su u različitim evropskim gradovima: Beč, London, Pariz, Trst, Poznanj, Sofija, Berlin i posljednji u Tirani. Zemlje domaćini su svake godine dodavale nove prioritete, što je dovelo do pojave novih ministarskih konferencija i tema. Tako se sada održavaju godišnje konferencije o ekonomskoj saradnji, razmjeni mladih, bezbjednosti, digitalizaciji, zelenoj energiji, poljoprivredi, kao i konferencije o pitanjima Roma i rodne ravnopravnosti.
Održavanje EU-perspektive
Deseti sastanak ponovo se održava u Berlinu – i traje već nekoliko nedjelja. Od juna 2024. na različitim forumima i nivoima raspravljano je o tim i drugim temama. Samitom šefova država i vlada, 14. oktobra 2024. na koji je pozvao kancelar Olaf Šolc, završiće se ovogodišnji sastanci.
Bodo Veber, stručnjak za Balkan koji živi u Berlinu, vidi pozitivne efekte procesa: „Redovni sastanci šefova država i vlada, kao i ministara, postali su normalna pojava“, kaže on u intervjuu za DW. To je, prema njemu, doprinijelo očuvanju EU-perspektive zemalja Zapadnog Balkana. Ipak, kako dodaje, Berlinski proces nije trajno stabilizovao regionalne odnose. „Srbija, koja ne priznaje Kosovo, i dalje vodi agresivnu regionalnu politiku zasnovanu na konceptu 'srpskog sveta’“, tvrdi Veber.
Taj nacionalistički koncept, koji promoviše predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, ima za cilj da ujedini Srbe u različitim zemljama Balkana, posebno u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i na Kosovu. Takve težnje destabilizuju region.
Kritički pogled unazad
Aleksandra Tomanić takođe kritikuje: „Deset godina nakon osnivanja, Berlinski proces i dalje djeluje vrlo improvizovano“. Iako postoji mnogo formata i sastanaka, kaže, konkretni rezultati izostaju, a mnogi dogovoreni sporazumi nisu sprovedeni. „Slično kao kod proširenja EU, najveći neuspjeh ostaje politička dimenzija saradnje, koja je zanemarena“, ocjenjuje Tomanić.
Osim toga, mnogi problemi se prećutkuju u okviru Berlinskog procesa kako bi se postigli kompromisi. „U Srbiji se demokratske strukture i dalje urušavaju, a predsjednik Vučić koristi sukobe kako bi ojačao svoju političku kontrolu“, kritikuje Tomanić. Vučić ne dozvoljava ulazak kritičarima režima iz drugih zemalja i oslabio je medije i slobodu izražavanja. Razočarana je što se o tome ćuti u okviru Berlinskog procesa. „Najvažnije je da se napravi još jedna zajednička fotografija koja djeluje kao uspjeh“.
Primjeri regionalne saradnje: RYCO i ukidanje rominga
Ipak, postoje i uspješni primjeri: pored postepenog ukidanja roming tarifa za internet i telefonske pozive između zemalja Zapadnog Balkana, i program za saradnju mladih (RYCO) jedan je od uzornih projekata Berlinskog procesa. Taj program je do sada okupio 31.000 mladih iz regiona.
Evropska unija je takođe dodijelila 30 milijardi eura Zapadnom Balkanu kroz Program za ekonomski razvoj i investicije, od kojih je 16 milijardi eura već uloženo u projekte infrastrukture, energije i digitalizacije. Međutim, sporazumi o mobilnosti, koji su trebali da podstaknu ekonomsku povezanost, uglavnom su propali.
Nerazriješeni sukob između Srbije i Kosova i dalje blokira ključne napretke u regionalnoj saradnji.
Sporazum o slobodnoj trgovini CEFTA
Povodom desetogodišnjice, planira se potpisivanje novog sporazuma CEFTA – regionalnog sporazuma o slobodnoj trgovini, koji bi trebalo da ojača veze zemalja Zapadnog Balkana sa unutrašnjim tržištem EU.
Kosovo bi pritom po prvi put trebalo da bude priznato kao nezavisna država, a ne kao protektorat UN.
Neposredno pred samit, kosovski premijer Aljbin Kurti je popustio pod pritiskom njemačkog izaslanika za Balkan Manuela Zaracina i ukinuo blokadu za srpsku robu, koja je bila na snazi od juna 2023. Njegova vlada tvrdi da je na taj način pokušala da zaustavi šverc oružja iz Srbije na Kosovo.
Njemačka ministarka spoljnih poslova Analena Berbok je na pripremnom sastanku ministara spoljnih poslova ocijenila da je to „istorijski korak“ za region. Ipak, smanjila je očekivanja: „Papir je jedno, a dela su drugo. Ali, prema djelima svakog dana procenjujemo sve partnere ovog procesa“, objasnila je Berbok.
Berbok je potvrdila volju EU da primi šest zemalja Zapadnog Balkana. Zemlje-članice Unije su, kaže, jedinstvene u stavu da ne žele sive zone u Evropi koje bi ruski predsjednik Vladimir Putin mogao smatrati svojim područjem uticaja. „Mi smatramo da je pridruživanje zemalja Zapadnog Balkana geopolitička nužnost. Za nas vaše zemlje nisu sive zone. Za nas ste partneri – Evropljanke i Evropljani kao i mi. I želimo da što pre postanete dio Evropske unije“.
Bonus video:
