Proširenje Evropske unije na zapadni Balkan djeluje da je u punom zamahu. Međutim, kada zagrebete ispod površine, slika i nije tako ružičasta. Magija ponude EU ne djeluje, a broj država koje odmjeravaju alternative članstvu se povećava. Politički lideri vjeruju da postoji treći način, u kojem zemlje mogu profitirati od bliskih ekonomskih veza sa EU bez prihvatanja zahtjeva povezanih sa pristupom.
Ovaj model, koji je prva usvojila Srbija, dobija na popularnosti i u drugim djelovima regiona.
Zapadni Balkan ne može da se žali na nedostatak pažnje Evropske unije. Njemački kancelar Olaf Šolc je 14. oktobra bio domaćin desetog godišnjeg samita Berlinskog procesa, platforme za saradnju između EU i zapadnog Balkana. Šest zemalja regiona, Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija, potpisale su akcioni plan za zajedničko regionalno tržište. EU osigurava napredak promovišući integraciju među zemljama zapadnog Balkana kao preduslov za pristupanje, viziju Berlinskog procesa koju je prije deset godina postavila bivša njemačka kancelarka Angela Merkel.
Ohrabrujuća je Šolcova izjava da bi šest zemalja zapadnog Balkana moglo da uđe u EU u narednih deset godina. Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen govorila je istim tonom, ističući plan rasta od šest milijardi eura usmjeren na poboljšanje povezanosti i podsticanje reformi koje su kompatibilne sa članstvom u EU.
Ipak, izgled može da prevari. Politička dinamika između Brisela i regiona je, u najboljem slučaju, mješovita. Dok neke zemlje napreduju ka EU, druge su zaglavljene.
Albanija i EU su 15. oktobra održale svoju drugu međuvladinu konferenciju (IGC) u Luksemburgu, što predstavlja ključni korak u pregovorima o pristupanju. Tirana je uspjela da otvori prvih pet poglavlja pregovora, takozvani osnovni klaster. Ovo obuhvata teme kao što su reforma pravosuđa, borba protiv korupcije i preispitivanje sektora javnih nabavki, koji su neophodni za očuvanje demokratije i vladavine prava.
Sprovodeći višestruku spoljnu politiku, Srbija dobija mnogo kineskih investicija i uživa bliske veze sa Rusijom. Drugim riječima, ima života i izvan procesa pristupanja EU
Međutim, osjećaj u Luksemburgu je bio pomalo gorak. Posebno je bilo uočljivo odsustvo jedne zemlje: Sjeverne Makedonije. Skoplje ostaje u limbu. Sjeverna Makedonija je još 2022. zajedno sa Albanijom održala prvu međuvladinu konferenciju (IGC) kako bi formalno pokrenula pregovore o pristupanju. Dvije godine kasnije, ove dvije države se razdvajaju jer je vlada Sjeverne Makedonije nevoljna da ispuni zahtjev EU da Skoplje u ustav zemlje unese referencu koja se odnosi na bugarsku zajednicu. VMRO-DPMNE, desničarska nacionalistička stranka koja je pobijedila na ovogodišnjim parlamentarnim izborima u Sjevernoj Makedoniji, glasno se protivi onome što smatra bugarskom ucjenom.
Sjeverna Makedonija je već promijenila ime pod pritiskom Grčke i očekivala je ubrzani put ka članstvu u EU. Međutim, sve što je Skoplje dobilo zauzvrat bio je veto od druge susjedne zemlje, a možda ne i posljednji, ukazuju skeptici.
Premijer Sjeverne Makedonije Hristijan Mickoski stoga želi da ponovo pregovara sa Sofijom. Dajte da usvojimo ustavnu izmjenu, kaže on, ali da odložimo njenu primjenu dok sve članice EU ne ratifikuju ugovor o pristupanju Sjeverne Makedonije. Odgovor Bugarske je da o amandmanu nema pregovora i da je dio zajedničkog stava EU, a ne bilateralna stvar. Uzmite ili ostavite, poručuje Sofija. Njemačka ministarka spoljnih poslova Analena Berbok je u govoru 15. oktobra nagovijestila mogućnost kompromisa u budućnosti. Ipak, nema suštinskih promjena u stavu Brisela.
U međuvremenu, Mickoski i drugi razmatraju alternative. Primjer susjedne Srbije stiče popularnost. Zbog neriješenog spora sa Kosovom, Beograd takođe ne napreduje ka svom proklamovanom cilju pridruživanja EU. Međutim, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izgradio je profitabilan odnos sa ključnim članicama EU i političarima, uključujući Šolca, francuskog predsjednika Emanuela Makrona, i, što je posebno značajno, mađarskog populističkog premijera Viktora Orbana. Sprovodeći višestruku spoljnu politiku, Srbija dobija mnogo kineskih investicija i uživa bliske veze sa Rusijom. Drugim riječima, ima života i izvan procesa pristupanja EU.
Čini se da je vlada Sjeverne Makedonije saglasna. Ona je prošlog mjeseca prostrla crveni tepih za Orbana, koji je donio kredit od 500 miliona eura, ispraćen velikom medijskom pažnjom. Postoji sumnja da novac dolazi iz Kine, a ne iz Mađarske, čija fiskalna situacija je daleko od optimalne. Dio novca biće uložen u saobraćajni koridor sjever-jug koji povezuje Sjevernu Makedoniju sa Srbijom i Mađarskom. Drugi dio koridora je brza željeznička pruga Beograd-Budimpešta koju finansira Kina. Novac od kredita će takođe biti usmjeren na opštine u Sjevernoj Makedoniji, jačajući poziciju VMRO-DPMNE na predstojećim lokalnim izborima u zemlji.
Građani Sjeverne Makedonije, posebno glasači Mickoskog, pozdravljaju prijateljstvo sa Srbijom i Mađarskom. Komšijske veze idu ruku pod ruku sa razočarenjem u EU, čija je popularnost opala usljed prepreka na putu ka pridruživanju. U međuvremenu, Srbija dobija na značaju, a Vučić je redovno u vrhu lista popularnosti stranih lidera.
Ljudi koji vode Srbiju i Sjevernu Makedoniju čekaju ishod američkih predsjedničkih izbora u novembru. Javna je tajna da lideri tih država navijaju za Donalda Trampa, slično kao i Orban, koji je ikona među trampistima u američkoj Republikanskoj stranci. Ova igra čekanja slabi uticaj EU. Zašto bi lideri zapadnog Balkana danas slušali pozive Brisela, Berlina ili Pariza, kada bi sjutra Sjedinjene Američke Države mogle da uđu u igru i promijene odnos snaga?
Nema sumnje, postoje rizici i za Sjevernu Makedoniju. Nastavak zastoja sa EU mogao bi da optereti međuetničke odnose. Etnički Albanci već dižu uzbunu zbog nedavne odluke Ustavnog suda Sjeverne Makedonije da ukine etničke kvote u javnim institucijama u zemlji. Albanci se takođe plaše da bi značajan zakon iz 2017. godine, kojim je albanski postao službeni jezik Sjeverne Makedonije, mogao biti na udaru.
Ljudi koji vode Srbiju i Sjevernu Makedoniju čekaju ishod američkih predsjedničkih izbora u novembru. Javna je tajna da lideri tih država navijaju za Donalda Trampa
Zasada, VLEN koalicija, grupa političkih partija etničkih Albanaca, zadovoljna je što ostaje u vladajućoj koaliciji Sjeverne Makedonije i profitira od prilika koje to donosi. Međutim, pritisak od strane Demokratske unije za integraciju, koja je najveća partija etničkih Albanaca u zemlji i koja je trenutno u opoziciji, mogao bi primorati VLEN da traži ustupke od VMRO-DPMNE. U tom scenariju, tenzije bi se povećale, što bi bio znak upozorenja za EU.
Ideja da postoji alternativa članstvu u EU mogla bi se suočiti sa teškim testom realnosti. Sjeverna Makedonija je već bila u sličnom položaju. Od 2006. do 2016. godine, ta država je provela deceniju na ničijoj zemlji jer je Grčka blokirala njene aspiracije ka EU. Nije bilo priliva stranih investicija izvan EU, koja je daleko najveći ekonomski partner Sjeverne Makedonije. Zarobljavanje države je postalo neobuzdano, dok su trvenja između makedonske većine i albanske zajednice periodično razdirala društvo. Pritisak je rastao u obliku protesta građana, sve dok vlast VMRO-DPMNE nije pala početkom 2017. godine. Sličan scenario mogao bi se lako ponoviti, samo što Sjeverna Makedonija nema luksuz da prokocka još jednu deceniju.
Jasno je da EU nema čarobni štapić da riješi probleme Sjeverne Makedonije, od korupcije na visokim nivou do nestabilnih međuetničkih odnosa. Ono što će se dalje dešavati zavisi od volje građana, naročito na biračkom mjestu. Ipak, takođe je jasno da, kako stvari stoje, članstvo u EU predstavlja najbolju ponudu koja je dostupna. Vlada u Skoplju bi mogla to odbiti, bilo iz čisto praktičnih razloga ili iz moralnih. Međutim, odbijanje EU bila bi opcija koja bi značila gubitak i za Uniju i za Sjevernu Makedoniju, kao i za ostatak zapadnog Balkana.
carnegieendowment.org
Priredile: A. Š., N. B.
Bonus video:
