Arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorsko primorski Amfilohije, osjeća grižu savjest jer, po nagovoru iz crkve, nije otišao da svjedoči u korist Slobodana Miloševića. Za to se javno izvinio, na sahrani njegovog brata.
Na sahrani brata Slobodana Miloševića, arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorsko primorski Amfilohije, služio je opelo. Tada je rekao da se o Slobodana Miloševića mnogo ogriješio i izvinio se pred brojnim ukopnicima.
"Mene je Slobodan zvao iz Haga da svjedočim. Nijesam otišao. Tako mi je tada u crkvi savjetovano. Pogriješio sam što nijesam otišao, mada mi je srce govorilo da treba da odem. Vrijeme pokazuje i tek će da pokaže da se on, na svoj način, iskreno borio za srpski narod. E, drugo je pitanje da je pristao na ponude i učinio ustupke, ko zna kako bi bilo. Ali njegovo ime će u knjizi vječnih biti upisano neizbrisivim slovima. Njemu su sudili oni kojima je trebalo da se sudi. Nijesu mu presudili, nevin se preselio u Carstvo nebesko. Božiji sud na kraju sve rješava. U imenu Božijem je i sud i pravda", kaže mitropolit za Večernje novosti, koji dodaje da je ipak posjetio Miloševića u Hagu, ali da je tom prilikom samo ćutao.
Do sada je ostalo nepoznato i da se svojevremeno uputio do, od svih izolovane, Jovanke Broz.
"Jovanka Budisavljević Broz zaista jeste bila u nekoj vrsti kazamata. Posjetio sam je u takvim okolnostima, na njenu molbu, a poziv mi je prenio naš zajednički prijatelj Milan Šarac. Bilo je to godinu dana, možda i manje, prije njene smrti. Dugo smo o svemu, otvoreno, Jovanka i ja razgovarali. Pričala mi je kako je otišla u partizane, kao i mnoge srpske devojke iz Like, bježeći od ustaša. Ispričala mi je da su korijeni njene porodice Budisavljević iz Metohije, da je porodica u Lici imala 17 sveštenika. Dugo smo pričali... Žao mi je, kada je bila sahrana, bio sam na putu, a došao bih da je ispratim. Jovanka je, ipak, bila i ostala dostojanstvena, čestita i nepotkupljiva. Svi su joj se klanjali dok je bila žena jednog od najmoćnijih ljudi svijeta... Da, jednog od najmoćnijih ljudi svijeta. A kada to više nije bila, ne samo da su je zaboravili, već su činili sve da je ponize, naruže, za sve osude i na kraju izoluju", prisjeća se mitropolit.
On je naknadno služio pomen na Jovankinom grobu, iako je ona bila životna saputnica komunističkog lidera.
"Služio sam pomen Jovanki, to je istina. Kod njene večne kuće, toga popodneva, a popodne je odabrano da ne remetimo posjetioce u "Kući cvijeća", na pomenu je bila njena najuža rodbina, njen dugogodišnji šef obezbjeđenja Rade Čečur i Milan Šarac. Zašto se čudite? Pa, Jovanka je bila krštena, i ne samo po tome, nego i kao stradalnik, zaslužila je pomen. Ja sam malo kandilo i prema Titu bacio. Velim: toliko je grijeha i zla na sebe natovario, pa da ga malo okadim.
Njegov govor na opelu premijeru Đinđiću u Hramu Svetog Save, tumačen je na više načina.
"Svaku svoju riječ iz tog govora i danas bih potpisao. Ali naopaka i falsifikovana tumačenja - osporavaću. Kad sam ja poručio: ko se noža lati od noža će i stradati, to je bilo upućeno Zoranovim ubicama. A pripisali su da sam to upravo njemu uputio. Kakav falsifikat i zla namjera. Gledajte, poslije tog mog govora, jedan moj sabrat mi kaže: "Pa ti, čovječe, od njega napravi sveca", prisjeća se Amfilohije Radović, na šta mu je odgovorio da je kazivao ono što su mu srce i um nalagali.
On je pred samu smrt, ispovijedao patrijarha Pavla, ali je malo poznato da ga je u manastiru Ostrog, radi ispovijesti, potražio i atentator na Antu Pavelića, Blagoje Jovović.
"Bilo je to krajem 1998. godine. Preda mnom je bio stamen, stabilan čovjek, visok kao jablan, u poodmaklim godinama. Bio je to nekadašnji mladi oficir Srpske kraljevske garde. Kaže, doputovao je iz Argentine, prvi put u otadžbinu poslije uspostavljanja komunističke jugoslovenske vlasti, koju je prezirao... Da razgovarali smo. Govorio je da su u proljeće, mislim da je bio apil 1957. on i Milo Krivokapić pucali i ranili Pavelića u Buenos Ajresu. Podlegao je Pavelić ubrzo u Španiji... Blagoje je po povratku u Argentinu umro. Bio sam tamo, posjetio sam mu porodicu i grob", kaže Amfilohije.
Nedavno je u zatvoru posjetio Branku Milić.
"Optužili su me da sam jedan od pomagača. A ja sam posjetio tu siroticu koja je osam mjeseci u istražnom zatvoru. Osam mjeseci, u samici bez prozora. Odnio sam i dao, ne njoj, jer to i nije moguće, nego u zatvorsku kantinu, uplatio nešto malo novca da ima za kesicu čaja, keks i kafu. A oni: evo ga, pomaže državni udar. Brže bolje zaboravili da sam na poziv ministra unutrašnjih poslova, u izbornoj noći, izašao pred narod da smirim strasti. E, poslije su smislili taj pokušaj državnog udara. Pa udri po svima koji nisu na liniji tog njihovog igrokoza", priča mitropolit Anfilohije.
Bonus video:
