Iako ni u 2024. (nažalost), reditelj Goran Marković nije snimio novi film, on je ove godine bio vrlo prisutan na kulturnoj sceni – njegov novi roman „Zavod“ postao je bestseler, a kritičari su ga svrstali među najvažnija ostvarenja iz ovogodišnje književne produkcije.
Autor antologijskih filmova koji su dobili mjesto u kulturnoj baštini Srbije, kome je zbog kritičkog građanskog aktivizma već dvanaest godina onemogućeno da snima, kao zabranjeni reditelj opet se okrenuo pisanju knjiga, a odavno je već etabliran i kao uspješan i provokativan pisac.
U razgovoru za Danas Goran Marković "prelistao" je 2024.nama, govori o studentskoj pobuni u Srbiji koja je za vlast potpuno neočekivana, zašto u 2025. očekuje, prije svega, generalni štrajk u Srbiji…
Šta biste Vi izabrali za događaj koji definiše 2024.godinu?
"'Buđenje proleća' u zimu ove godine. Osvješćenje nastupajuće generacije koja je najzad shvatila da jedino ona može sebi pomoći. Događaj je istorijski i budi nadu da ćemo se podići sa dna.
Dvanaest godina naprednjačke vlasti obilježenih kriminalom, korupcijom, medijskim zabranama, ponižavanjem najstručnijih ljudi u svim profesijama…, uzdrmao je zločin u Novom Sadu, i epilog koji je dobila ova tragedija. Koliko je studentska pobuna, i konačno buđenje građana iz narkoze koji se sve više pridružuju protestu, neočekivana za vlast?
"Vlast je bila u zabludi da će moći da teroriše ljude do unedogled. U jednom trenutku je izgubila vezu sa realnošću i, kao što biva u svim totalitarnim režimima, pomislila je da može da tretira ljude kao stoku, robove koji će trpeti sve. Ovo što se sada dešava i izaziva potpunu pometnju i paniku kod nje je otrežnjenje, koje je, srećom po nas, za diktatora došlo kasno. I zato on preduzima očajničke, providne poteze kao što su dodjela fiktivnih stanova i slično. Da mi nije odvratan, vjerovatno bih ga i sažaljevao. Ali mislim da je zaslužio da se peče.
Da li smo i mi malo olako procjenjivali ove mlade ljude, i sada smo zatečeni njihovom ozbiljnošću, a kao dugogodišnji profesor na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu i na doktorskim studijama Akademije umetnosti u Novom Sadu Vi ih dobro poznajete?
"Ja nikada nisam izgubio vezu sa mladim ljudima i to je jedna od najboljih stvari koju sam učinio u svome životu. Mladost je nepredvidiva I čarobna. Ova generacija će svoju pobunu pamtiti kao nešto jako značajno u njihovom životu. Kao što ja zauvijek pamtim pobunu moje generacije 1968, koja mi je odredila cio životni tok".
Po čemu se ova generacija razlikuje od Vaše generacije šezdesetoosmaša, ili one koja je predvodila studentske proteste 1996/97.?
"Racionalna je, razumna. Ta generacija umije da mirno definiše svoje ciljeve. I izdržljiva je, zato što vjeruje u sebe, u svoje sposobnosti".
Studenti bi mogli da uđu u istoriju ove epohe kao neko ko je udario prvi pravi šamar kaligulantskoj samovolji i narcisoidnosti našeg predsjednika (Vučić) - pokazali su da se ne plaše. Šta to znači za režim koji počiva na zastrašivanju i nasilju svake vrste?
"Pa, zastrašivanje je znak da se onaj koji ga praktikuje i sam užasno plaši. Pogledajte bilo kog čovjeka koji na ulici viče na nekoga. Plaši se nečega, najčešće onog ispred sebe, u tome je stvar! On ne shvata da je šapat mnogo efikasniji od dernjave".
Kako biste „dešifrovali“ tu poruku mi se ne plašimo, jer nam zakon daje pravo da tražimo istinu, odgovornost za zločin, pravdu…?
"U suštini, ova poruka znači promjenu kolektivne svijesti, i to je najgori problem za ovu vlast. Pobijediti strah je jedno od najvećih ostvarenja u životu ljudi. Naročito ovdje, gdje se decenijama, u stvari stoljećima, vladalo strahom. Ali, epilog će biti, siguran sam, veličanstven! Jedino je pitanje da li ćemo ga doživjeti. Ja do skora nisam vjerovao da ću prisustvovati katarzi, ali sada sam skoro siguran da je ona tu, pred vratima. Vučić je 'ispucao' cio arsenal – prebijanje studenata, vrijeđanje, hapšenja, laži, zastrašivanja, prijetnje 'Kobrama'…, poslije svega toga i bizarnu ponudu za 'sjajne stambene kredite za mlade', ali ništa nije uspeo. Studenti nisu posustali!
Mnogi koji pamte Titov režim, doba Miloševića koje je zbog ratova koje je vodio, naravno, najstrašnije, ipak smatraju da je sadašnja vlast (Srbija) najveće zlo koje nam se desilo u novijoj istoriji. Šta je ono suštinsko što naprednjačku epohu čini tako gadnom?
"Ovo je sasvim sigurno najgori period koji smo od Drugog svjetskog rata preživjeli. Ma koja nas vlast do ove sadašnje terorisala, pritiskala i zlostavljala, nikada kao sada nismo živjeli u potpunom primitivizmu. Uništava se sve što iole liči na prošlost, tradiciju, tekovine civilizacije i zamjenjuje folklorom divlje horde.
Tu je sveopšti kič, zatim ikonografija Pink kulture i, najzad, pornografski sadržaj koji je vidljiv na svakom koraku, od Skupštine pa do ponašanja Vučića. On je, u stvari, porno ikona. To je zaslužio hipokrizijom koju nam nudi umjesto poštenog života, laganjem umjesto suočavanjem sa istinom, prenemaganjem umjesto iskrenosti. Kao svaka porno zvijezda, uostalom.
"Beograd je opet svijet", pokazuju ovih dana studentski transparenti, a najveću destrukciju u našoj "zlatnoj“ eri doživjelo je upravo sve ono što je građansko, etičko, moralno, estetsko, slobodno, intelektualno, gospodsko… Kako smo i zašto to dopustili?
"To je individualno pitanje a ne ono koje se postavlja narodu. Svako od nas je učinio nešto, ili nije, da se suprotstavi nesreći koja nas je zadesila. Meni je savjest mirna, uradio sam koliko sam mogao da stanem na put katastrofi. U tome mi je prošao dobar dio života ali ne žalim. Kada bi svi uradili nešto slično, brzo bi ovaj bolesnik nestao".
Autentične vrijednosti pred našim očima mijenjaju se prostaštvom, koje se sprovodi i rušenjem simbola Beograda, promjenom njegove arhitektonske, kulturne i istorijske tradicije, podizanjem novih kičerajskih zdanja…Koliko ta potreba da se i fizički ovjekoveči trenutak političke vlasti jednog čovjeka podsjeća na doba jačanja nacističkog režima u Berlinu?
"Osim činjenice da se i fizički ovjekoveči politički trenutak jednog čovjeka, ništa drugo ne podsjeća. Zato što je fašizam, kao mračna sila, u domenu arhitekture i dizajna imao jako velike domete, a to je paradoksalno. Otac mi je pričao da je, kada su 7. aprila u porušeni Beograd ušle okupacione njemačke trupe, još strašnije od bombi djelovao njihov izgled. U besprekornim uniformama koje je kreirao, mislim, Hugo Bos, svježe obrijani, u uglancanim limuzinama, izgledali su zastrašujuće. A šta pravi ovaj naš fašista? Kičerozne zgradurine, koje služe da se opere prljavo stečeni novac u kojima živi novokomponovani šljam".
U romanu "Zavod" napravili ste omaž građanskom Beogradu, koji je bio magičan grad sa superiornim intelektualnim jezgrom prije i u godinama nakon Drugog svjetskog rata. Koliko je taj duh Beograda sada probuđen studentskom pobunom, i koliki je njegov domet?
"Nadam se da je ovaj studentski bunt nagovještaj civilizovanog života koji je nastojala da ukine ova banda dripaca sa sjeverne tribine. Još u ovom narodu postoje vrijednosti, treba ih samo prihvatiti, i dati mu slobodu da stvara".
Studenti su odbili da im predsjednik prodaje maglu o zločinu u Novom Sadu, nose transparent "Kolega, prekršio si zakon", državnu tužiteljku Zagorku Dolovac pozivaju na odgovornost pjesmom "Izađi mala"… Šta je za Vas najupečatljivije u ovom buntu?
"Panika u redovima vlastodržaca. Tope se kao lanjaski snijeg na proljećnom suncu. Drago mi je što sam prije mnogo godina snimio tu scenu u filmu 'Tito i ja', koju vidim ljudi citiraju na internetu – tu mali Zoran pogledom 'ubija' svemoćnog staljinistu druga Raju. Studenti su spržili krpenu lutku po imenu Vučić".
Po nekoj Vašoj procjeni, ako ovaj entuzijazam i odlučnost studenata nastave značajno da se šire i među radnicima, i ako građanska neposlušnost i blokade postanu dominantni, šta bi sve mogli da očekujemo kad Vučić izgubi živce i shvati da više ništa ne može da kontroliše?
"Prije svega, ja i očekujem generalni štrajk kao rezime ove pobune. Da se studentima pridruže i ostali. Ako se to dogodi, to bi bio kraj ovog značajnog događaja. Ne znam šta će Vučić uraditi, najbolje bi mu bilo da se pridruži Asadu u Rusiji, ali ne vjerujem da će u tom trenutku biti dovoljno razuman. Ipak je on veoma bolestan čovjek".
Režim je značajno uzjahao i zahvaljujući licemjerju evropskih zvaničnika koji podržavaju Vučića. Da li će ovi protesti možda ipak uticati da promjene stav?
"Evropa je pokazala da je sebična i da gleda samo svoje interese, Vučić je ispotpisivao sve što mu traži, u bescijenje je isprodavao sve što je htjela da pokupuju po Srbiji, zato se žmuri na njegove izborne krađe, represiju, zatvorene medije… To je kod dijela građana stvorilo osjećaj bespomoćnosti da ništa ne mogu da promjene i da ništa ne zavisi od njih. Ali, što je još gore, posjeta njemačkog kancelara Olafa Šolca zbog litijuma predstavljala je ponižavanje naše države i odnos prema nama kao nižerazrednim ljudima".
Da li je pretjerano optimistička naša nada da u 2025. Vučića i njegovu ekipu vidimo u "sabirnom centru"?
"Prije u nekoj dači u Rusiji, u kraju u kome je živjela Ledi Magbet".
Kao čovjek koji je cijelog života u pobuni, i lično i u svojim umjetničkim djelima, šta biste poželjeli studentima i građanima u novoj godini?
"Da se stvari nastave ovim tokom, koji je za sada nešto najljepše i najdostojanstvenije što nam se dogodilo poslednjih godina".
Bonus video:
