Onu čorbu koju je spremao Saša Janković i njegovi saradnici tokom kampanje i za vrijeme izbora nisam morao ni da pomirišem, a znao sam da će biti patentirana kao delikates nove demokratske opcije u Srbiji.
Bilo je jasno da će taj predsjednički talas biti iskorišćen da se opozicione snage konsoliduju i pokušaju da se okupe oko epicentra u kojem su izazvane pozitivne vibracije, iako za sada nedovoljne da uzdrmaju Vučića.
Sad je bitno ko će biti ti ljudi koji će činiti okosnicu i temelj tog Jankovićevog formiranog bloka, a poučen trendom balkanskim, greška i reciklaža starih kadrova bi mu bila mač sa dvije oštrice.
Uključivanje bivših udarnih snaga DS-a u novonastalu priču bila bi bajka sa već viđenim krajem. Sa druge strane, pozitivni odjek izazvali su intelektualci koji su zdušno podržali Jankovića, jer su ga oni i izabrali, pošto nije bilo politički dostojnog protivnika na drugoj strani - što se i dokazalo na izborima kroz likove Radulovića i Jeremića.
Neki bi mogli šalu Belog da protumače kao jednokratnu, a na izborima se pokazalo da su njegovi glasovi bili u velikoj većini opozicioni. Debeli SNS zid ispred novog predsjednika ostao je neokrnjen.
Pitanje je da li će Beli kada dođu lokalni ili parlamentarni izbori imati ovakvo, za njega, prilično gorostasno biračko tijelo koje je uspio da prikupi. Tu bi profit Jankovića bio za kez od uva do uva.
Pošto je 16 odsto birača ustvari temelj Jankovićevog daljeg progresa, nastavak ka eventualnoj promjeni vladajuće strukture odvijao bi se u pravcu uzimanja glasova od Jeremića koji se spustio u orbitu lijevog centra, sa američkim nastupom.
To poznavaoci ne tako dalekih političkih prilika nisu pretpostavljali, više su Jeremića vidjeli u blago desnom nastupu sa melosom odbrane i njege svega srpskog.
Protesti koji su se pretvorili u rijeke ljudi od Skupštine Srbije do Terazija, pa onda i do Nemanjine, odličan su momentum za Jankovića. On to nije tražio, ali je dobio i to sa prirodnom kamatom nakupljenog bijesa među određenim brojem studenata i ostalih građana.
Radikalizacijom protesta bi, za sada, Janković bio sve jači i njegova, u najavi, politička opcija. Kolikog daha će biti sve to, zavisiće i od samog Vučića koji je svjestan da trenutno drži sve u svojim rukama, te da bi mu svaka reakcija koja bi izlazila iz granica suptilnog samo napravila štetu.
Miješanje karata tek slijedi po preuzimanju funkcije od strane Vučića, jer će ključevi od Vlade morati da idu u ruke jakoj političkoj figuri, ma koliko ona morala da odgovara šefu.
Ko bi to mogao da bude, može samo da se pretpostavi, a već se vide dvije siluete.
U suprotnom, i ključevi i povjerenje se od onih drvenih vrata na uglu velelepnog zdanja skotrljaše do željezničke stanice gdje ih brzi voz sa Jankovićevom slikom jedva čeka.
Bonus video:
