Skoro da nema mane bilo kom stavu koji Aleksandar Vučić javno izgovori. U čemu je onda razlog za masovan, te po intezitetu zabrinjavajući strah građana Srbije od Aleksandra Vučića? Razlog je jednostavan – po načinu Vučićevog vladanja građani Srbije u njemu vide politički kloniranog Mila Đukanovića.
Jedna od megtoda u metodologiji naučnog istraživanja je i statistička. Ali, oni koji se ozbiljno bave naukom znaju da je potpuno rizično bilo koji naučni dokaz izvoditi samo i jedino statistikom. Korištenje samo i jedino te metode, redovno izvodi u jednostran zaključak. To je razlog da se maksima koja glasi: “statistika moja dika, što poželim to naslika“, koristi kao upozorenje da se ne uđe u jednostranost naučnog dokaza.
Nema tog majčinog sina u posljednjih 27 godina kojem je statistika toliko njegova dika kao što je slučaj sa Milom Đukanovićem. Sipa li sipa brojčane podatke o dobroti njegove vladavine! Po njemu (i onim njegovim) Crna Gora je lider u svemu i svačemu iako većina njenih građana klizi u siromaštvo i beznađe. Rast
BDP kojim se godinama hvališu je možda i tačan, ali je jasno i to u čije džepove se sliva taj isti rast. Kako toliko velika prevara i manipulacija narodnim masama decenijama Đukanoviću polazi za rukom? Vjerovali ili ne, to mu uspijeva zahvaljujući pelenama. Onim medijskim. Nije to tako teško, jer ljigavaca, pokvarenjaka i režimskih podrepaša nije mali broj, a elektronske frekvencije su u državnom, tj. njegovom vlasništvu.
Crna Gora je po ovim „veličinama“ pravi mačiji kašalj u odnosu na Srbiju. Bilo je to poznato Milu Đukanoviću pa (za početak) nije omanuo u svom političkom kloniranju u zemljama (feudima) zvanim „dva oka u glavi“. U korištenju statistike svoje dike, Aleksandar Vučić je potpuno nadmašio svog političkog „tatu“ Mila. Sipa li sipa, kao iz kalašnjikova!
Milo je sve i svja u Crnoj Gori, a njegove medijske pelene stalno ponavljaju da je Crna Gora u svemu i svačemu lider u regionu. Kad se Milo malo uspava, insistucije sistema čekaju da ga ne bi u nečemu slučajno uznemirile, ali zato medijske pelene verglaju li verglaju statističke podatke o crnogorskom liderstvu, te prebrojavaju eritrocite svim njegovim opozicionarima. Narodne zabave ne fali!
U političkom kloniranju negdje je ipak učinjena pogreška. Dok Milo voli da malo duže odspava, Aleksandar uopšte ne spava. On radi po 25 sati dnevno. Državne institucije mu uopšte nisu potrebne, pa one mogu da spavaju do mile im volje što malo ko i primjećuje. Aleksandar sam stiže baš sve. Impresivna je njegova statistika, a dramaturgija mu je znatno dinamičnija od one Milove. Jer je u nju unio daleko više emocija i patetike. Još mu se nešto mora priznati – on daleko bolje od Đukanovića kontroliše svoje medijske pelene. Ali, to po njega može biti i rizičnije. Šta ako se pelene probuše? Onda će sve otići dovraga, onerediće i sebe i okolinu.
U političkom kloniranju je napravljena još jedna pogreška. Radi se o neadekvatnoj detekciji građanske hrabrosti. Ovovremska crnogorska hrabrost je tipična kriva kletva čime je Milu olakšano vladanje, dok u Srbiji ima daleko više i hrabrosti i inata. Ima više i demokratskog kapaciteta, jer za vrijeme samo jednog vlastodržačkog trajanja Đukanovića u Crnoj Gori, Srbija je šest puta promijenila svoju vlast. I to bez kapi krvi! Crna Gora ima veliki strah od sudnjeg dana promjene vlasti. Ne treba to da čudi, jer je Crna Gora u posljednjih 157 godina svaku vlast mijenjala svrgavanjem one prethodne, uz prolivenu krv. Sluti da će ponovo?!
Aleksandar Vućič je po redu četvrto Đukanovićevo politički klonirano čedo u Srbiji. Čim se čedo osamostali ili se otrgne – čedomorstvo je neminovno. Vučiću se to nedavno zamalo i desilo. Bio se upecao u unaprijed režirani državni udar na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, 16.10. 2016. godine. Ali, udicu ipak nije progutao. Mogući ishod je da nestašna riba nadmudri lucidnog ribolovca. Moguće je jer su, i država Srbija i država Crna Gora, zemlje čuda.
(autor je general avijacije u penziji i analitičar geopolitike)
Bonus video:
