Da li prosječan glasač Aleksandra Vučića ima istetoviranog Aleksandra Vučića sa kopljem na zmaju kako jaše iznad Hrama Svetog Save? Pa, ne baš.
Ja ga lično zamišljam negdje kako sjedi po sredini autobusa pri prozoru bez zavjese u koji bije direktno sunce i od ruku pravi kačket, a od face nelagodu. Nije mu svejedno, ali iz nekog razloga misli da to tako treba. Svi mi djelamo u onom pravcu u kojem mislimo da je ispravno, pa se samo zbiraju konstatacije. Taj isti čovjek je, skoro pa sigurno, glasao na prošlim izborima za Tomislava Nikolića. Nije gospodin Nikolić dobio prošle izbore, nego ih je Boris Tadić izgubio. Kada se samo čovjek sjeti Tadića koji poletno grana rukama pokazujući obrazovnu ustanovu gdje je studirao i sticao svoje znanje i vještine, odmah mu jasno bude zašto je ovaj drugi odnio trijumf.
Ne interesuje srpskog seljaka iz okoline Kuršumlije, Sombora ili Prijepolja gdje si ti studirao i koje su ti ocjene bile, on želi da si ti "čovjek iz naroda". To ti ostavi za taj tvoj krug edukovanih i nadahnutih muzičara, glumaca, akademika i sportista, ona masa zna u koju će stranu. A, u koju drugu, do Tominu koji ih je dočekao sa šajkačom i rakijom u ruci uz prepoznatljiv osmjeh od uva do uva. Posle je bilo kasno Tadiću da glumi domaćina, nije ih iskreno lagao od početka.
Janković nije smio da dozvoli sebi greške, a on je napravio istu kao Tadić koja je bila pogubna čak i za favorita. Sad su biračka mjesta gladna apstinenata kao Džejson Statham adrenalina u "Cranku", jer u suprotnom, Vučić u prvom navratu uze i ponese sve sa stola dok opoziciona elita sikće na "seljake".
U prazan prostor je utrčao Beli. Ne samo da je utrčao, nego je dugu loptu, koju je sam sebi poslao, elegantno unutrašnjim dijelom stopala primio na stranu i centrirao, a eno ga već na petercu i čeka zicer. Otvoreno satirična priča je upalila kod ljudi koji su razočarani svim opcijama. Dopada im se što im Beli otvoreno kaže da će da krade, ali da će i njima da daje, jer narod osjeća da im se to dešava već decenijama, ali da im to niko nije tako na simpatičan način rekao. Čovjek sa belim odijelom, bijelim konjem, ošišan kao napadač Švajcarske Marko Arnautović i obrijan kao reper Bane Sunshine sa garnišnom u ruci se ukaza u Mladenovcu. I svi ga zavolješe.
Ma, može da Nenad Čanak govori da će da prizna Kosovo i činjenično stanje, Šešelj da će ponovo učiniti Srbiju velikom, Saša Radulović da je "Dosta bilo", ali fokus na njih nije ni dolazio, rejting je u stagnaciji ili padu, jer se sveo na tri osobe - jednu bijelu iznenada. Znaju ljudi šta Čanak misli, a znaju šta radi i Šešelj. Mislim da su kandidati iz te kategorije prilično bistri sa programom, pa im reklama ni ne treba. Ali ono što više ne izgleda komplikovano, privlači homogenu glasačku grupu tog pravca kojem pripadaju, njihov program je, ustvari, toliko čist i jednotaktan, da nema nikakvu razliku već nekih 20 godina.
Višegodišnji uspon Vuka Jeremića na evropskoj i svjetskoj političkoj sceni zapanjujuće mu nije dolila ni kap benzin za ovakav zadatak. Čeka se i nastavak kampanje, ali za sada, njegov izraz je siv i jasno je da bi nakon nespjeha svoje mjesto ponovo pod suncem našao u nekoj organizaciji pri UN-u. Daju razne agencije svoje procjene, ali džaba je, u igri je igrač koji je pokvario sistem, uzeo i razmjestio rubikovu kocku i ne dozvoljava da se prije dana izbora ona dovede u red. Pozvao je ljude koji godinama gledaju kako ih zemlja omalovažava, a sada će preko Beloga oni njoj da pokažu šta zaista misle. Drugog kruga ako bude, biće zbog fiktivnog lika.
Nisu ljudi koji će glasati za Belog idioti, nisu kreteni i ne prave zajebanciju od države kako vole da kažu oni što prave kapu od ruku, oni su vrsta bunta, a takav bunt se ne sviđa samo onima koji su robovi šablona.
Bonus video:
