U Poljskoj ima sve više egzorcista – više od stotinu sveštenika u ime Crkve protjeruje nečastivog. Autorka knjige o tom fenomenu Nadine Vojčik u intervjuu za DW kaže: ljudi radije odlaze svešteniku, nego psihijatru.
DW: Gospođo Vojčik, na osnovu naslova vaše knjige nameće se pitanje: da li nečastivi stanuje u Poljskoj?
Nadine Vojčik: U svakom slučaju – bar ako se slijedi logika mnogih poljskih katolika. Procjenjuje se da u Poljskoj ima oko 130 egzorcista (isterivača đavola, prim. red). Kako tvrde egzorcisti, „đavo se pojavljuje tamo gdje je vjera najsnažnija" – a Poljska se smatra uporištem katolicizma. Isto tako, istjerivači đavola tvrde da se Sotona pokazuje samo tamo gdje se vodi borba protiv njega. Zato se čini da se baš u Poljskoj đavo može sresti svuda. Ja lično ne želim da isključim mogućnost da đavo postoji, ali sam prilično sigurna da on ne stanuje u Poljskoj. Ono što sam istraživala, djeluje mi kao fenomen koji se lako može objasniti racionalnim ljudskim razumom i medicinskim i psihološkim saznanjima.
Kako tačno izgleda proces istjerivanja đavola?
Vatikan je taj obred propisao još 1614. To je tada imalo smisla, jer se u to vrijeme činilo da spaljivanje vještica i javni progon nečastivog prevazilaze sve granica. Obred se sastoji od određenog reda molitvi, citata Biblije i blagoslova. Obred je reformisan 1999. i egzorcisti otada moraju najprije da utvrde da li je eventualno u pitanju neka psihička bolest i da po potrebi poslušaju mišljenje psihijatra prije nego što nekoga proglase posjednutim. Obred je pojednostavljen tako da počinje blagoslovom, a na kraju je komanda koju smije da izrekne samo egzorcista: „Odstupi Sotono!" (lat: Apage Satanas, prim. prev).
Najčešća kritika egzorcizma glasi da su ti „posjednuti" zapravo najčešće osobe sa psihičkim poremećajima. Da li Crkva uzima za ozbiljno takve kritike?
Čini se da ih zaista uzima za ozbiljno. Egzorcisti s kojima sam razgovarala rekli su mi da veoma tijesno sarađuju s psiholozima. Jedan od njih mi je rekao da sarađuje sa hrišćanskim psihologom. Ali od 630 osoba sa kojima je radio, njih čak 580 na kraju je ipak završilo kod egzorciste.
Ljudi prije misle da su posjednuti nego da su psihički bolesni?
Da, tačno tako – i to ne važi samo za Poljsku. Ali baš zbog toga što su katolicizam i vjera tamo toliko prisutna, gotovo da je normalno da neko kaže: „Idem kod sveštenika, on će da se pomoli za mene". Sveštenici su prve osobe kojima se vjernici obraćaju.
U Poljskoj ima sve više egzorcista i to ne samo zato što je Katolička crkva tamo toliko snažna, već i zbog jednog sasvim suprotnog razloga: broj katoličkih vjernika se smanjuje.
To je veoma složeno pitanje. U čitavom svijetu povećava se broj članova Pentakostalne crkve – na svakih deset sati negde u svijetu otvori se jedna nova crkva. Ona se širi i u Poljskoj i predstavlja ozbiljnu konkurenciju Katoličkoj crkvi. Pri tom se i među samim katolicima širi konzervativni pokret pod imenom „Karizmatska obnova". Ona je izuzetno snažna i u Poljskoj. U tom, kako je jedan stručnjak s kojim sam razgovarala rekao, „hibridnom ratu" koji potresa Crkvu u Poljskoj, pojavljuju se i novi oblici vjere, između ostalog i egzorcizam.
Istjerivanje đavola je tako neka vrsta re-evangelizacije Poljske?
Da, jedan egzorcista s kojim sam razgovarala rekao mi je da to nije ništa drugo nego evangelizacija ljudi.
I ko su ti egzorcisti?
Oni nisu ništa drugo nego sveštenici i župnici, i oni imaju važnu ulogu. Neki župnik od biskupa dobija dozvolu i tako postaje egzorcista. Oni ne prolaze ni kroz kakvo posebno školovanje, već jednostavno dobijaju potvrdu i postaju sveštenici s posebnim zadatkom. U Crkvi, naravno, tvrde da biskup ne imenuje bilo kog seoskog župnika za egzorcistu, već da se po pravilu bira neki ugledan i iskusan sveštenik.
Pišete da vaše istraživanje nije bilo lako. Šta je vaš zaključak iz te pojave?
Svjedoci smo radikalizacije u svim društvima. Svaka zemlja ima svoj oblik radikalizacije: u SAD biraju Trampa, u muslimanskim društvima imamo posla sa ISIS-om, a u Poljskoj se uočava da vjera postaje u određenoj mjeri fundamentalistička. Rekla bih da racionalnost i razumno intelektualno razmišljanje, kakvo poznajemo iz vremena prosvetiteljstva trenutno očigledno ne prolaze baš dobro.
*Nadine Vojčik, 1979, studirala je političke nauke u Berlinu, a sarađuje, između ostalog, i sa DW. Nedavno je objavila knjigu „Tamo gdje stanuje đavo" koja je izašla u berlinskoj izdavačkoj kući „mikrotext".
Bonus video:
