Kandidat francuske desnice za predsjedničke izbore 2017. Fransoa Fijon ima za cilj da korjenitim liberalnim reformama ojača ekonomsku moć Francuske, temeljito skreše ogromne budžetske deficite i državne troškove, naročito socijalnog osiguranja, uz snaženje eurozone, evropsku odbranu i zaštitu spoljnih granica Evropske unije.
Fijonova ubjedljiva pobjeda na izborima za predsjedničkog kandidata iz redova glavne opozicione stranke desno od centra Republikanci je prilično uskomešala i francusku i evropsku političku javnost i zato što je on izričiti protivnik sukobljavanja Evrope i NATO s Rusijom, a kaže i da se "uopšte ne boji saveza Donald Tramp-Vladimir Putin, već to smatra poželjnim".
Njegova vizija Evropske unije je više degolistička "unija nacija-država " i smatra da neka suverena ovlašćenja sa institucija EU u Briselu dijelom treba da se vrate na prijestonice država-članica.
On je za "Pravosudni šengen", što bi značilo da se automatski protjeruju stranci koji počine krivična djela, želi da ojača euro uvođenjem ekonomske vlade zemalja koje su uključene u jedinstvenu evropsku valutu.
U nekim osvrtima medija i analitičara EU se Fijonu pripisuje "naklonjenost prema Rusiji", kaže se da je on i "Putinov prijatelj" i u prilog toj tvrdnji navodi da se bivši francuski premijer u vrijeme predsjednika Nikole Sarkozija dosljedno protivio sankcijama EU protiv Rusije zbog ukrajinske krize, smatrajući da je to nedjelotvorno i štetno za obje strane.
Fijon je izjavio da je "Putin pokazao hladan, ali efikasan pragmatizam u suzbijanju terorista Islamske države u Siriji" i smatra da se s Rusijom mora tijesno sarađivati da bi se konačno uništilo žarište islamskog terorizma koji iz Sirije organizuje nasilje po Evropi i teško destabilizuje cijeli Bliski istok.
Iako neki mu prišivaju etiketu da je "tačerijanac koji voli Putina", Fijon smatra da se nekontrolisana, masovna imigracija i s time povezani islamski terorizam mogu pobijediti samo ako se Evropa udruži s Amerikom i Rusijom, baš kao u borbi protiv Hitlera u Drugom svjetskom ratu.
On je s tim u vezi u septembru objavio zamašan politički esej "Uništiti islamski totalitarizam" i traži da se u Francuskoj održi savjetodavni referendum oko prihvatanja i raspodjele izbjeglica, što je stav koji uspostavlja most i prema istočnim članicama EU koje su protiv odluke Evropske komisije da sve zemlje Unije moraju prihvatiti obavezu o solidarnom prihvatanju izbjeglica.
Šta je to tačno oko "prijateljstva s Putinom", Fijon razjašnjava da to "nije pitanje prijateljstva", navodeći da nema nikakvih prijateljskih veza s Putinom, već naglašava da to bitno strateško pitanje za Francusku i Evropu.
On predočava da bi dalje zaoštravanje odnosa i nestabilnost Rusije bilo opasno po interese Francuske, jer je Kremlj bitan saveznik u bitki protiv islamskog terorizma, a neka vrsta savezništva Pariz-Moskva-Vašington bi omogućila da se Francuska, ako ne cijela Evropa, izvuče i podjarmljenog položaja u odnosu na SAD i povrati snagu na svjetskoj pozornici.
"De Gol je razgovarao i ušao u savezništvo i sa Staljinom da bi se porazio nacizam", rekao je Fijon, smatrajući apsurdnom prema Rusiji jako odbojnu politiku vladajućih francuskih socijalista, posebno poslije nedavnog otkazivanja Putinove posjete Francuskoj.
Kandidat za predsjednika Francuske neuvijeno kaže da zna da "Rusija nije neka demokratija, da je Rusija nestabilan, pa i opasan režim - ali je pitanje upravo zato da li treba i dalje izazivati Ruse, odbacivati svaki dijalog s njima i gurati ih da sve više budu nasilni i sve manje Evropljani".
Fijon kaže da, naprotiv, zato treba ukinuti sankcije i sarađivati s Rusijom, a smatra krajnje lošim što je vlada predsjednika Fransoa Olanda poništila ugovore o isporuci već plaćenih vojnih brodova Mistral Moskvi zbog ukrajinske krize.
On kaže da njegovo lično iskustvo kao premijera pokazuje da kad se "s Putinom postigne dogovor, on to poštuje".
Mogući budući predsjednik Francuske, koji po ustavu ima ključni upliv na djelovanje vlade, želi da državne troškove skreše za ravno 110 milijardi evra, smanji preglomaznu državnu administraciju za 500.000 činovnika, nezaposlenost svede na sedam odsto i osjetno smanji poreze na preduzeća, u očekivanju da se temeljito pokrene francuska privreda.
Radna nedjelja bi sa 35 trebalo da se poveća na 39 časova, a doba za penzionisanje muškaraca sa 62 na 65 godina, što će mu besumnje proizvjesti velike probleme s francuskim moćnim sindikatima i partijama ljevice.
Bonus video:
