Pokušaj puča je ujedinio narod i država je sada jača nego prije 15. jula, jednoglasni su svi turski zvaničnici koji su se obratili grupi od dvadesetak novinara sa Balkana.
„Spekulacije da je Erdogan organizovao puč su gluposti jer svi dokazi upućuju na Gilena“, kaže Ibrahim Kalin, portparol turskog predsjednika.
Za dešavanja od 15. jula, kada je vojska pokušala da preuzme vlast, Turska optužuje sveštenika Fetulaha Gilena, nekadašnjeg saveznika predsjednika Tajipa Erdogana.
„U Turskoj postoji konsenzus protiv Gilena, u čitavom društvu, svi vide što je Gilenov kult. Ovdje su skoro poraženi pa prebacuju sredstva drugdje“, ispričao nam je Kalin u predsjedničkoj palati u Ankari.
U pokušaju puča poginulo je 240 osoba a ranjeno više od dvije hiljade.
Turski zvaničnici upozoravaju da „neviđena teroristička prijetnja“ neće zaobići ni ostali države u kojima je aktivna takozvana FETO organizacija.
„Gilenisti su prijetnja za nacionalnu bezbjednost svih država u kojima djeluju“, kaže Kalin.
Mehmet Akarča, savjetnik turskog premijera Binalija Jildirima, kaže da su turske vlasti tražile pomoć od svih država u kojima gilenisti djeluju pod maskom obrazovnih instutucija.
Iz Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija „Vijestima“ je rečeno da turski organi tim povodom nikad nisu kontaktirali Ambasadu Crne Gore.
Reis Islamske zajednice Rifat Fejzić nije odgovorio na pitanja „Vijesti“ o aktivnostima organizacija Fetulaha Gilena u Crnoj Gori i kakvu konkretno opasnost one predstavljaju za našu državu.
Dom za učenike u Rožajama, iza kojeg su stajali Gilenovi ljudi, nije počinjao sa radom ove školske godine. Fejzić je ranije rekao da je djelovanje gilenista u Crnoj Gori zanemarljivo u odnosu na uticaj u zemljama u okruženju, ali je ocijenio da moraju biti predmet praćenja. Rekao je da u Podgorici održavaju kurs „nekog stranog jezika“. Postoje nezvanične informacije o aktivnostima ljudi povezanih sa Gilenom u Ulcinju.
Turska je označila Gilena, koji živi u SAD, kao vođu tajnovitog kulta - FETO (Teroristička organizacija Fetulaha Gilena), koji je osnovao početkom 1970-ih kao pokret koji pruža obrazovanje i bavi se humanitarnim radom. To je, kako kažu, samo maska, a stvarni cilj organizacije, koja se predstavlja kao pokret Hizmet, je da svoje članove infiltrira u ključne državne strukture i čeka dok potpuno ne preuzmu kontrolu. Prvo je proširio mrežu u Turskoj a sada je prisutan u 160 država širom svijeta.
Sljedbenici ga vide kao „imama univerzuma“ i tvrde da je on mesija, kaže Erdoganov portparol.
Turske vlasti tvrde da je Gilen propovjednik bez obrazovanja, tj. da je završio samo osnovnu školu.
Predstavlja se kao zastupnik umjerenog islama protiv nasilnog ekstremizma Islamske države i Al kaide, objašnjava Ibrahim Kalin.
„Nijedna druga teroristička organizacija se ne može porediti sa FETO“, kaže Akarča, bivši novinar a sada generalni direktor direktorata za štampu i informisanje Republike Turske.
Na pitanje kako tako dugo nisu znali ako su Gilen i Erdogan bili prijatelji, Akarča kaže da su mislili da se gilenisti bave samo obrazovnim aktivnostima. „To je izdaja na najgori način, kada vas izda prijatelj. Nikada ne znate odakle dolazi opasnost.”
Erdogan i Gilen su bili saveznici do 2013, velikog korupcionaškog skandala u Turskoj, kada je otvorena istraga protiv ljudi iz Erdoganovog bliskog okruženja. Erdogan je tada rekao da je istraga Gilenov pokušaj „pravosudnog puča“.
„Od 2013. se znalo da je Gilen prijetnja i preduzete su mjere, ali to nije bilo dovoljno“, priča Kalin.
Tri nedjelje nakon puča, Erdogan se u razgovoru sa grupom lokalnih zvaničnika u Ankari izvinio zato što je nekada bio Gilenov saveznik. „Tužan sam što davno nisam otkrio pravo lice te izdajničke organizacije,“ rekao je turski predsjednik.
Nije mu, međutim, ostao dužan. U čistki bez presedana, turske vlasti su od 15. jula uhapsile više od 37.000 ljudi, smijenile ili suspendovale 100.000 državnih činovnika, sudija, tužilaca, policajaca i ostalih.
Nakon pokušaja puča u Turskoj je ugašeno 170 dnevnih listova, časopisa, TV stanica i novinskih agencija, što je bez posla ostavilo 2.500 novinara, saopštilo je tursko udruženje novinara.
Trenutno u zatvoru 105 novinara čeka suđenje.
Ocijenivši da je to mali broj u odnosu na oko 15 hiljada novinara u zemlji, Akarča kaže da će biti oslobođeni svi za koje se utvrdi da su nevini. Tvrdi da se privode samo oni za koje postoje jaki dokazi protiv njih i da različiti politički stavovi nisu razlog da neko završi iza rešetaka.
„Nedovoljno razvijene zapadne ekonomije šire laži o Turskoj. Pritom ne nude pomoć izbjeglicama“, optužuje Akarča. Na pitanje da li je razočaran odnosom SAD i EU, kaže da se one ponašaju onako kako Turska očekuje - nije razočaravajuće nego smiješno.
On je ocijenio da SAD ne izručuju Gilena zato što bi „njegovo svjedočenje bilo nezgodno za mnoge države u svijetu“.
Ibrahim Kalin vjeruje da će Hilari Klinton, ako dođe na čelo SAD, shvatiti to pitanje ozbiljno jer dobro poznaje Tursku, a imaju i zajednički interes u borbi protiv terorizma, energetici, regionu...
„Biće skupo za SAD ako tako nastave i ostave utisak da iz nekog razloga štite glavnog osumnjičenog za pokušaj puča. Nadam se da će nakon izbora promijeniti pravac“.
Povodom spekulacija da iza puča stoji i neka „strana sila“, Kalin kaže da je u pitanju „spoj interesa“.
Povodom spekulacija da iza puča stoji i neka „strana sila“, Kalin kaže da je u pitanju „spoj interesa“
Povodom odnosa Zapada prema Turskoj, on pravi paralelu sa pučem u Egiptu, „gdje Zapad nije reagovao jer im je tako odgovaralo“.
„Za 10 mjeseci su Morsija pretvorili u diktatora“, kaže Kalin. On tu vidi i uzrok demonizovanja muslimana i uspona islamofobije u Evropi.
„Da bi opravdali rasističku, desničarsku politiku u Evropi, potreban im je neprijatelj. Muslimani se predstavljaju kao zlo.“
Evropska politika prema izbjeglicama je, prema njegovom mišljenju, totalni kolaps morala i humanosti. Kaže da će Turska i dalje primati izbjeglice iz Sirije i Iraka ali da će propasti dogovor sa Evropskom unijom ako ona ne ispuni svoj dio - viznu liberalizaciju za turske građane.
U drugim državama bi propali sistemi, a Turska je sada jača nego prije puča, dodaje Kalin, ističući da Turska ima veći ekonomski rast i od Njemačke i od Francuske. Optimista je i što se tiče turizma, koji se vraća u normalu nakon poboljšanja odnosa sa Rusijom.
Kalin je za naredne mjesece najavio referendum o novom ustavu, kojim bi bio uveden predsjednički sistem, pošto je opoziciona nacionalistička MHP rekla da se neće protiviti izjašnjavanju naroda o tom pitanju.
Erdogan odavno želi izvršno predsjedništvo, tursku verziju sistema u SAD ili Francuskoj, govoreći da je državi potrebno snažno rukovodstvo. Njegovi oponenti strahuju da bi ta promjena značila širenje autoritarne vladavine.
„Vjerovatno se pitate zašto je toliko privedenih i smijenjenih, ali odgovor na pokušaj puča je srazmjeran okrutnosti onoga što se desilo te noći“, kategoričan je Kalin, desna ruka turskog predsjednika.
Kalin, koji je doktorske studije završio na Univezitetu Džordž Vašington, smatra da zapadni mediji ne daju potpunu sliku o situaciju u Turskoj.
Delegacija novinara sa Balkana je bila deseta u posjeti njegovoj državi nakon puča.
Na pitanje „Vijesti“ šta je glavni cilj turskih vlasti - da nas upozore na opasnosti koje našim državama prijete od gilenista ili da nas ubijede da čine pravu stvar nakon puča, Kalin je odgovorio „i jedno i drugo“.
„Nadamo se da ćete osjetiti puls zemlje nakon puča i vidjeti šta ljudi misle o tome. Ne slušajte samo mene“, kaže Kalin na kraju 40-minutnog izlaganja na perfektnom engleskom.
Kao Podgorica uoči 21. maja, ulice Istanbula i Ankare su preplavljene zastavama, samo kvalitetnijim. O pumpanju patriotizma svjedoče i bilbordi sa likom Ataturka i Erdogana na svakom koraku.
Po atmosferi na istanbulskom Taksim trgu i u pješačkoj ulici Istiklal - vreva, glasna muzika, vesele sladoledžije - nadomak ponoći, ne bi se reklo da je na snazi vanredno stanje i građani kažu da je sve kao prije.
Utisak je, međutim, drugačiji u istorijskom centru Sultanahmet, glavnoj turističkoj zoni, gdje ovih dana nema gužve. Na čuvenoj Kapali čaršiji preovladava turski jezik. Na izlogu jedne od suvenirnica nadomak čaršije stoji veliki natpis „50 % DISCOUNT“. Prodavac kaže da će da zatvore radnju zato što nema turista. „Ne bih ni ja dolazio da sam na njihovom mjestu,“ kaže rezignirano.
Na pitanje šta misli o predsjedniku Erdoganu, kao iz topa je odgovorio: „Mrzim ga!“. Odbijajući da obrazloži, samo je kratko rekao „To je moj izbor.“
Nemamo teritorijalne pretenzije, naša mentalna geografija seže od Balkana do sjeverne Afrike
Erdogan je nedavno kritikovao sporazum iz Lozane (kojim su definisane granice moderne Turske) zato što su se odrekli nekih egejskih ostrva u korist Grčke a pominjao je i istorijsku povezanost sa iračkim Mosulom.
Na pitanje „Vijesti“ da li to znači da Erdogan ima teritorijalne pretenzije, Kalin kaže: „Nemamo nikakve teritorijalne pretenzije, ali moramo znati što je istorijska pozadina i današanje političke posljedice. Kažu nam da zaboravimo istoriju, ali ta teritorija je prije 100 godina pripadala nama. Ne želimo grčka ostrva nazad, ali ne može neko da kaže da nas nije briga za ta ostrva ili za Mosul. Ako Amerikanci mogu da pređu 10.000 km do te oblasti, nema smisla reći da mi nemamo pravo da se miješamo u stvari u našem komšiluku jer mi plaćamo cijenu. Nažalost, oni žele da Turska snosi teret, ali da nema riječ za stolom“.
Erdogan je potegao to pitanje jer ga neki kod kuće kritikuju zato što je počeo intervenciju u Mosulu ili zašto bi se miješao u situaciju u Alepu, objašnjava Kalin.
„Ako se ne umiješamo u Alepu, još milion izbjeglica bi moglo doći u Tursku, ili ako ne obratimo pažnju na Mosul, prema nama mogu krenuti stotine hiljada ljudi...“ Kalin kaže da Turska prihvata postojeće granice, ali naglašava da osim zvanične, postoji i mentalna geografija, „koja je puno veća.
„Naša mentalna geografija se proteže od Balkana do sjeverne Afrike.“ To nije samo slučaj sa Turskom nego svi pokušavaju da prevaziđu granice država nacija kako bi se povezali politički, kulturno itd. U vrijeme kada su zbog globalizacije nacionalne granice manje važne, i Turska tako gleda na stvari.“
Skrivanje vjerovanja i identiteta
Kalin je rekao da u Turskoj i dalje vjerovatno još ima „ćelija spavača“ i da su gilenisti dobri u skrivanju identiteta.
Objasnio je fenomen takije (taqiya), skrivanja pravih vjerovanja i identiteta, na koji je sunitski islam uvijek gledao sa puno sumnje a koju šiiti ponekad praktikuju.
Sunitima je samo u ekstremnim okolnostima bilo dozvoljeno da primijene takiju, ako će im to spasiti život. Šiiti imaju drugačiji stav zato što smatraju da su ugnjetavani i progonjeni tokom istorije.
U Gilenovom slučaju, ideja takije je sveprisutna, priča Kalin.
On tvrdi da je zabluda da Gilenove škole nude obrazovanje siromašnima, jer su skupe i uvijek biraju najbolje - djecu bogatih i politički uticajnih ljudi. Ljude koje postave na položaje ucjenjuju tako što im uzimaju procenat od zarade.
„Spreman sam i dijete da žrtvujem za mir i državu“
U Ankari i Istanbulu smo imali priliku da se sastanemo sa ljudima koji su povrijeđeni u pokušaju puča, takozvanim „mučenicima 15. jula“.
Rifat Ozer (62), penzioner iz Ankare, kaže da je preživio tri puča, „ali nijedan kao ovaj“. U razgovoru sa novinarima se prisjetio da su, pošto su na TV čuli šta se dešava, pošli, njih 30-40, na ulicu ispred predsjedničkog kompleksa.
U međuvremenu su čuli Erdoganov poziv. Ispred kompleksa su bila tri tenka, spremni da pucaju.
„Pokušali smo da ih ubijedimo da ne pucaju jer smo porodica“, kaže Rifat. „Onda su helikopteri otvorili vatru. Čuo sam suprugu kako vrišti. Na zemlji su bili ljudi bez djelova tijela“. On je dobio devet metaka u noge. Kada su čuli da je napadnuta Turska Radio Televizija, shvatili su da je u pitanju pobuna koju su izveli FETO a pokrenula CIA, priča on. „Odlučili smo da se odupremo po cijenu života. Bolje da umremo nego da živimo bez slobode.”
Njegova supruga Mine Ozer (61) kaže da je zemlja prošla kroz crne dane.
„Shvatili smo da su vojnici koji su pokušali da izvedu puč naša djeca i unuci, koji su te noći postali teroristi“. Kaže da vojnici nisu uslišli njenu molbu da ne pucaju i ona je ranjena u ruku. Kada se probudila u bolnici, nije znala šta se dešava. Medicinska sestra joj je rekla da je Turska nacija dobila borbu.
„Nije bitni hoćemo li umrijeti nego to da zemlju ostavimo djeci“, kaže Mina.
Muamer Polat (27) kaže da je ostavio suprugu i djecu kod kuće i izašao te večeri jer nije želio da Turska postane novi Irak ili Sirija. „Borim se za zemlju i naciju protiv CIA I imperijalizma“. Sve troje su kategorični u tome da bi opet uradili isto i da im je čast da dobiju status mučenika.
U Istanbulu je nakon puča formirana Organizacija 15. jul, čija šefica nam kaže da država materijalno pomaže žrtve. Jedan od povrijeđenih je ispričao da je, krenuvši da se suprotstavi vojnicima zaboravio na 18-godišnju ćerku koja je bila sa njim. „Za državu i mir bih i dijete žrtvovao“, rekao je.
Novinarima sada naročito teško da budu na visini zadatka
Jedan od medija koje su pučisti pokušali da osvoje je Televizija CNN Turk (nema nikakve uredničke povezanosti sa CNN, koristi samo ime), čija je novinarka pozvala Erdogana te noći.
Tada je on preko aplikacije Facetime pozvao narod da izađe na ulice. Urednik Ališer Delek kaže da ga je kao građanina sramota što se to desilo 2016, a da je kao novinar ponosan što su bili na visini zadatka i nisu prekinuli program.
Ispričao je kako su vojnici upali u redakciju, naredili im da prekinu program, ali su ih novinari nadmudrili rekavši da se to što vide na ekranima samo interno emituje.
Situacija sa slobodom štampe nikad nije bila sjajna u Turskoj, a posebno se osjećaju stege nakon puča i uvođenja vanrednog stanja, rekao nam je Delek.
Kaže da, nažalost, u zatvoru ima novinara koji su tamo završili samo zbog kritike vlasti. Delek nam je ispričao da je urednička odluka njegove TV kuće da Gilenovu organizaciju zovu teroristička.
Na pitanje da li su pokušali da kontaktiraju sveštenika, koji živi u Pensilvaniji, odgovara odrično. „To vam je isto kao 11. septembar 2001. u SAD. Možete li da zamislite da su oni tada zvali Osamu bin Ladena za intervju“.
Bonus video:
