Njemačka tajna služba BND nadzire elektronsku komunikaciju građana bez povoda i čuva kako metadate tako i podatke o sadržaju komunikacije – uz teška ogrešenja o postojeće zakone o zaštiti podataka o ličnosti.
Kada je Edvard Snouden prije tri godine otkrio da tajne službe kompletno nadziru digitalni svijet, a američka tajna služba NSA prisluškuje mobilne telefone njemačke kancelarke i drugih visokih političara, vlada u Berlinu je učinila sve da se informacije o tome što brže zataškaju. U avgustu 2013, ministar u kancelarskom uredu Roland Pofala (CDU) proglasio je aferu završenom i naglasio da su optužbe „sklonjene sa stola“. Tadašnji njemački opunomoćenik za zaštitu podataka o ličnosti, Peter Šar, nezadovoljan tim odgovorom, poslao je svoj tim u kontrolnu posjetu prislušnoj centrali njemačke obavještajne službe BND u Bad Ajblingu. „Kontrolna posjeta“ se pretvorila u trogodišnje natezanje sa BND za vrijeme kojeg je istekao mandat Petera Šara tako da je čitavu stvar u međuvremenu u svoje ruke uzela njegova naslednica na funkciji – Andrea Foshof (CDU).
Pun naziv funkcije glasi: savezna opunomoćenica/savezni opunomoćenik za zaštitu podataka i slobodu informisanja. O osobama koje su predložene za tu funkciju glasa Bundestag. Ona formalno pripada Ministarstvu unutrašnjih poslova, ali nije u njegovoj nadležnosti, već radi nezavisno, a od 1. januara ove godine nijedno vladino tijelo više nema ni formalno pravo nadzora nad njenim radom.
„Masivno protivpravno“ ponašanje
Foshofova je nastavila sa istraživanjem postupaka BND – tamo gdje je Peter Šar stao – sa akribijom koja je mnoge iznenadila, s obzirom da su je aktivisti zaštite podataka optuživali da je prilično inertna u radu. Njen izvještaj i pravna procjena su odmah proglašeni tajnim dokumentima. Ali, do njih je ipak došla novinarska ekipa internet-magazina Necpolitik – i objavila kompletan tekst. U izvještaju od 60 strana piše da je BND izvršio 18 teških povreda prava i upućuje se 12 prigovora na njen rad prema odredbama Saveznog zakona o zaštiti podataka. Ova vrsta prigovora je najoštrije sredstvo kojim opunomoćenici raspolažu.
Andrea Foshof je tako konstatovala da je BND u više navrata „masivno i protivpravno sprečavao“ njene kontrole. Osim toga, da je tajna služba stvarala i godinama koristila datoteke o građanima bez odgovarajućih sudskih naloga. Iako se podaci odnose samo na rad tima BND u Bad Ajblingu, opunomoćenica je naglasila da kršenja zakona o kojima govori ima „izuzetan značaj“ i spada u „jezgro zadataka Službe“. Služba je, prema njenim riječima, nadzorom nad građanima bez pravnog pokrića „dolazila do podataka o ličnosti koje je sistematski dalje koristila“. Tvrdnja BND da su mu „ti podaci potrebni ne može da zamjeni nedostajući pravni osnov za njihovo korišćenje“.
Podaci se moraju obrisati...
Izvještaj je dalje pokazao da BND ne „prisluškuje“ samo satelite nad kriznim područjima – kao što je to tvrdio bivši šef Službe Gerhard Šindler – već i kablovsku komunikaciju. Nadzorom nisu bili obuhvaćeni samo potencijalni teroristi, već i ogroman broj drugih građana. Pošto Služba nije htjela da saopšti koliki je taj broj, Andrea Foshof je izračunala da postoji odnos od 1:15, dakle, na svaku ciljnu osobu dolazi 15 građana čiji podaci se nedozvoljeno uzimaju i memorišu – iako su za konkretan zadatak Službe nepotrebni.
Prema izvještaju Foshofove, BND je u Bad Ajblingu formirao sedam datoteka iako nije imao zvanično odobrenje za to. U tim datotekama su podaci o ličnosti koji su upotrebljavani mimo odgovarajućih propisa. Tako, na primjer, nije navedena konkretna svrha obrade i upotrebe podataka o građanima, što je teško ogrešenje o zakon. Zbog toga Andrea Foshof zahtjeva da BND „hitno obriše“ sve te datoteke i „momentalno prekine svaku dalju upotrebu tih podataka.“
XKEYSCORE – čarobna alatka
Jedna od pomenutih sedam datoteka ima naziv XKEYSCORE. Riječ je o ozloglašenoj alatki američke tajne službe NSA kojom ona nadzire svu privatnu komunikaciju, to jest, gotovo sve što jedan korisnik radi na internetu. BND, prema izvještaju Foshofove, koristi XKEYSCORE za dobijanje, obradu i skladištenje informacija, i to ne samo metadata, već i sadržaja komunikacije. U njenom izvještaju piše da ovaj sistem na osnovu pojmova koji se slobodno definišu ili kombinuju nadzire čitav svjetski internet-saobraćaj (IP-saobraćaj) i memoriše sve metadate i sadržaje u toj komunikaciji (elektronska pošta, četovi, sadržaji javnih i društvenih mreža i medija kao i poruka i sadržaja koji nijesu namjenjeni javnoj komunikaciji).
Služeći se ovim softverom, BND prosleđuje američkoj službi NSA podatke koje ona traži. Prema važećim zakonima, ti podaci bi trebalo da budu „pročišćeni“ tako u njima više nema informacija o građanima Njemačke u Njemačkoj – jer je BND tajna služba za inostranstvo. Ali, opunomoćenica za zaštitu podataka je otkrila da veliki dio informacija uopšte nije tako filtriran. Osim toga, BND već godinama ne stavlja na uvid Bundestagu pojmove koje dobija od NSA kako bi na osnovu njih pretražila internet (tzv. „selektore“), iako je to od nje više puta traženo.
Nadzor se pojačava
Inače, dok je Andrea Foshof vršila kontrolu u Bad Ajblingu, BND je potrošio 300 miliona evra za modernizovanje svoje tehnike. A Velika koalicija demohrišćana i socijaldemokrata je pripremila novi Zakon o radu BND kojim će veliki broj nedozvoljenih mjera biti legalizovan. Na primer, trebalo bi da bude dozvoljeno prisluškivanje građana na njemačkom tlu; više neće biti ograničen broj kablovskih veza koje mogu da se nađu pod prismotrom itd. Vlasti ne odstupaju od svojih planova, iako oni podrazumjevaju nadzor nad građanima koji nema veze sa osnovanim sumnjama, već samo sa potrebom da država kontroliše ponašanje javnosti. Otkako je Edvard Snouden upoznao svijet sa razmjerama te kontrole, ona nigde nije ozbiljno dovedena u pitanje; naprotiv: dosledno se pojačavala. Teško je očekivati da će se to promjeniti i posle izvještaja Andree Foshof.
Bonus video:
