UN su ocijenile nelegalnim držanje Džulijana Asanža u pritvoru i traže da mu se omogući sloboda kretanja. To je ispravna odluka u ovoj pravnoj "zavrzlami", ali ne znači da je time ona i okončana, smatra Matijas fon Hajn.
Zvuči kao šamarčina pravosuđu: jedan odbor za ljudska prava pri UN, održao je lekciju britanskom i švedskom pravosuđu. Procjena, u javnosti inače malo poznate Radne grupe za proizvoljna hapšenja je vrlo jasna: odnos prema Džulijanu Asanžu je protivzakonit, on pod hitno mora na slobodu i treba da mu se isplati odšteta za 2.000 dana koje je protivzakonito proveo u pritvoru.
Pritom se mora skrenuti pažnja na par činjenica. Protiv Asanža do sada nije čak podignuta ni optužnica. Britansko pravosuđe svoje postupke pravda nalogom za hapšenje koji je izdat na nivou EU. On se zasniva na nalogu jedne tužiteljke u Stokholmu koja je željela da ispita Asanža - prije zvanične istrage. Pritom je ta tužiteljka, kojoj je ovaj slučaj prvobitno povjeren - odbacila optužbe kao neosnovane.
Slučaj je ponovo pokrenut tek kada ga je preuzela jedna tužiteljka u udaljenom Geteborgu. Ona je sada naročito izblamirana zbog zaključka radne grupe UN, jer je niz godina insistirala na tome da Asanža ispita u Švedskoj i odbijala da to obavi u Engleskoj. Pritom su u istom periodu švedski istražitelji u preko 40 drugih slučajeva učinili upravo to - izvršili ispitivanje u Engleskoj.
Krstaški rat protiv "zviždača"
Da se ne radi o osnivaču Vikiliksa, vjerovatno ni britansko ni švedsko pravosuđe ne bi insistiralo na apsurdnom scenariju "obaveznog" ispitivanja u Švedskoj. Ovo manje liči na vladavinu prava, a više na iskorištavanje zakona da bi se zapušila usta jednom neugodnom novinaru. Može se pretpostaviti da su iza kulisa određeni pritisak izvršile i vlasti SAD. Asanž i mnogi drugi saradnici Vikiliksa, imaju u Vašingtonu ljute protivnike. Izvještaji tog portala su otkrili prljavu stranu američke politike - prvenstveno prilikom vojnih intervencija u Iraku i Avganistanu. Ono što je tada izašlo na vidjelo, bilo je vrlo neugodno za politički establišment u Vašingtonu.
To je izazvalo i žestoke reakcije. Političari i visoki oficiri su na američkoj televiziji javno pozivali na ubistvo Asanža. Za potpredsjednika SAD Džoa Bajdena, Asanž je "sajber terorista".
Nijedna američka administracija se nije tako žestoko ustremila na takozvane "zviždače" kao što je to učinila administracija Baraka Obame. Pritom su se povremeno kršili pravni principi. Kao u ljeto 2013. kada je avion predsjednika Bolivije Eva Moralesa, na povratku iz Moskve, prisiljen na slijetanje u Beč jer se pretpostavljalo da se u avionu nalazi "zviždač" Edvard Snouden. S obzirom na takve događaje, zabrinutost Asanža da bi njegov proces u Švedskoj mogao da se završi izručenjem u SAD i nije bez osnova. Čak i ako Engleska i Švedska tvrde da SAD njima nijesu ni uputile zahtjev za izručenje, činjenica je da američki FBI vodi istragu protiv Asanža. Lako je zamisliti da su nalozi za hapšenje i zahtevi za izručenje već pripremljeni i samo čekaju na trenutak da budu proslijeđeni faksom.
Pobjeda koja ne donosi slobodu
Presuda Radne grupe u Ženevi daje nadu Asanžu, no, ona mu neće tako brzo donijeti i slobodu. Istražitelji u Ženevi mogu samo da izvrše pritisak moralne prirode na pravosuđa.
I Engleska i Švedska su stavile do znanja da se one ne osjećaju obaveznim da slijede odluke ove grupe UN. To je kratkovido i pogrešno. Bez obzira da li se radi o Asanžu ili ne: na taj način i jedna i druga slabe svoje pozicije u borbi za ljudska prava koju vode protiv diktatorskih režima.
Bonus video:
