Britanska izborna kampanja bila je veoma dosadna, a mnogi mediji su je zbog nemogućnosti partija da pokažu razlike zvali "sjevrnokorejskom".
Neizvjesnost je potpuna kada je riječ o ishodu pralamentarnih izbora koji se održavaju 7. maja, zbog čega će vjerovatno aktuelni premijer Dejvid Kameron i njegov suparnik Ed Miliband biti primorani da stvaraju saveze kako bi vladali zemljom, navode analitičari.
Predizborne ankete pokazuju da odlazeći konzervativni premijer Dejvid Kameron i vođa laburističke opozicije Ed Miliband svaki imaju podršku od po jedne trećine glasača.
Desetak malih stranaka dijele preostalu trećinu, i nadaju se da će postati stranka koja presuđuje o budućoj vladi.
Počevši od liberalnih demokrata koji su bili u koalicionoj vladi sa konzervativcima od 2010. i koji mogu da se pomjere na lijevo, preko škotskih nacionalista SNP-a koji dobro stoje u svojoj autonomonoj oblasti.
"Ovo su najneizvjesniji izbori ikad, od kad sežu sjećanja glasača", rekao je Filip Kouli sa Notingemskog univerziteta.
Jedina sigurnost (97 odsto prema Londonskoj školi ekonomije-LSE) je da ni jedna od dvije velike tradicionalne stranke neće moći da vlada sama, jer neće imati apsolutnu većinu u Parlamentu od 650 mjesta.
Ako rezultat bude tako tijesan kako već šest mjeseci ukazuju ankete i Kameron i Miliband bi mogli da proglase pobjedu 8. maja, poslije izbora.
Politički štabovi već se pripremaju za uzavrelu trgovinu koja bi mogla da traje danima ili nedjeljama, ali ne i mjesecima kao u Belgiji rekao je Toni Travers iz LSE-ja.
Najgori scenario bio bi ponovljeni izbori zbog institucionalne blokade, navodi agencija Frans pres.
Vodeća pretpostavka je da će konzervativci pobijediti po broju poslanika ali da će im pobjedu oduzeti laburisti koji će biti na drugom mjestu.
"Izborna računica nije naklonjena konzervativcima", rekao je predsjednik instituta JuGav (YouGov) Piter Kelner.
Laburisti mogu da zamisle manjinsku vladu koju podržava savez anti-torijevskih stranaka, uključujući liberalne demokrate, SNP, zelene, i nacionalističku velšku partiju Plaid Kamri.
Konzervativci mogu da računaju samo na liberalne demokrate i na male sjevernoirske stranke.
Cijela matematika je zakomplikovana sistemom glasanja koji može da dovede do velikih odstupanja.
Na primjer, euroskeptična partija Ukip, koja je bila veliki dobitnik na evropskim izborima 2014. dobiće po prognozama najviše četiri mjesta u parlamentu sa 14 odsto glasova, dok škotska nacionalistička partija SNP, sa četiri odsto glasova može da dobije oko 50 mjesta.
Predizbornim raspravama dominirale su teme ekonomije, poreza, zdravstva, imigracije i Evrope, a pobjeda konzervativaca otvorila bi put ka održavanju referenduma o zadržavanju Velike Britanije u Evropskoj uniji, koji je Kameron obećao da će organizovati do 2017. godine.
Konzervativci i laburisti zalažu se za smanjenje budžetskog deficita, ali se razlikuju po tome kojom brzinom i kako doći do tog cilja.
Neki mediji iznervirani zbog nesposobnosti partija da pokažu razlike govore o "kampanji sjevernokorejskog tipa".
"Prevlađujuće osjećanje je osjećanje dosade", sa nizom fotosesija, blic posjeta i lavinom fraza na izbornim skupovima, rekla je Kejt Dženkins iz LSE-ja.
Profesor istorije na univerzitetu u Notingemu kaže da bi ipak trebalo da su političke vođe motivisane jer četvorica se bore za preživljavanje.
Vođa liberalnih demokrata Nik Kleg i vođa Ukip-a Najdžel Faraž napustiće vođstvo u slučaju poraza u svojim okruzima.
Ed Miliband i Dejvid Kameron takođe mogu da izgube mjesto u slučaju poraza ili čak nejasne pobjede.
Bonus video:
