U intervjuu za „Špigl“, renomirani francuski ekonomista Tomas Piketi govori o izbornoj pobjedi Aleksisa Ciprasa u Grčkoj, nesposobnosti Evrope da riješi finansijske probleme i što lideri EU mogu naučiti od SAD
Špigl: Javno ste se radovali zbog izborne pobjede A. Ciprasa u Grčkoj. Šta mislite kakve su šanse da se EU i Atina dogovore oko načina rješavanja krize?
Piketi: Način na koji se Evropa ponašala u krizi je katastrofalan. Prije pet godina, SAD i Evropa su imale približno jednaku stopu nezaposlenosti i nivo javnog duga. Međutim sada, pet godina kasnije, priča je potpuno drugačija: Nezaposlenost je eksplodirala u Evropi, dok je u SAD u padu. Evropska ekonomska aktivnost je ispod nivoa iz 2007. U Španiji i Italiji smanjena je za 10%, a u Grčkoj čak 25%. Špigl: Nova ljevičarska vlada u Atini nije počela baš impresivno. Da li istinski vjerujete da premijer Aleksis Cipras može da oživi grčku ekonomiju?
Piketi: Grčka sama ne može ništa da uradi. Inicijativa mora doći od Francuske, Njemačke i Brisela. MMF je još prije tri godine priznao da su mjere štednje otišle predaleko. Činjenica da su pogođene zemlje bile primorane da smanje deficite u prekratkom vremenskom roku je imala užasan uticaj na rast. Mi Evropljani, inače slabo organizovani, koristili smo neprimjerene političke instrumente da riješimo finansijsku krizu, koja je počela u SAD, pa prerasla u dužničku krizu a onda, nažalost, u krizu povjerenja širom Evrope.
Špigl: Evropske vlade su pokušale da spriječe krizu implementirajući brojne reforme. Na šta konkretno mislite kada govorite o neprimjerenim političkim instrumentima?
Piketi: Mi možda imamo zajedničku valutu za 19 zemalja, ali svaka od tih zemalja ima sopstveni poreski sistem, a fiskalna politika u Evropi nikada nije usaglašena. To ne može da funkcioniše. Stvaranjem eurozone, stvorili smo čudovište. Prije postojanja zajedničke valute, države su jednostavno mogle da devalviraju svoje valute kako bi bile konkurentnije. Zbog toga što je članica eurozone, Grčkoj je zabranjeno da koristi taj oprobani i efikasni koncept.
Špigl: Pomalo zvučite kao A. Cipras, koji tvrdi da su drugi krivi i da zbog toga Grčka ne mora da vraća svoje dugove.
Piketi: Niti sam član Sirize niti podržavam tu partiju. Prosto pokušavam da analiziram situaciju u kojoj se nalazimo. Postalo je jasno da države ne mogu smanjiti svoje deficite ako ekonomija ne počne da raste. To prosto ne funkcioniše. Ne smijemo zaboraviti da ni Njemačka ni Francuska, koje su bile jako zadužene 1945. nikada nijesu potpuno otplatile te dugove. A ipak upravo one sada govore južnim Evropljanima da moraju da isplate svaki euro duga. To je istorijska amnezija, ali sa opasnim posljedicama.
Špigl: Dakle sada drugi treba da plaćaju za decenije lošeg upravljanja vlada u Atini?
Piketi: Vrijeme je da mislimo na mlađe generacije Evropljana. Mnogima od njih izuzetno je teško da nađu posao. Treba li da im kažemo: „Izvinite, ali vaši roditelji, babe i đedovi su krivi što za vas nema posla?” Želimo li zaista da stvorimo model kolektivnog kažnjavanja mladih generacija? Takav sebičluk motivisan nacionalizmom me najviše brine.
Špigl: Zvuči kao da nijeste pristalica Pakta stabilnosti, sporazuma implementiranog kako bi primorao zemlje eurozone da unaprijede fiskalnu disciplinu.
Piketi: Taj pakt je prava katastrofa. Postavljanje fiksnih pravila za budući deficit ne može da funkcioniše. Ne možete riješiti dužničke probleme automatskim pravilima koja se uvijek isto primjenjuju, bez obzira na različite ekonomske uslove.
Špigl: Ljudi u Njemačkoj su skloni da kritikuju činjenicu da se države ne pridržavaju pakta. Francuska se, na primjer, rijetko kada pridržava dogovorenih pravila.
Piketi: Niko nije zadovoljan, zato što cijeli sistem pregovora između vlada i birokratije u Briselu ne funkcioniše. Zemlje poput Njemačke se žale što se ne poštuju pravila deficita. Francuzi negoduju zbog zahtjeva koje im nameće Brisel. Mi Evropljani smo u nezavidnoj situaciji, a sitne strukturne reforme od kojih očekujemo da pokrenu privredni rast neće promijeniti ništa.
Špigl: Šta predlažete?
Piketi: Treba da ulažemo više novca u obrazovanje naših mladih ljudi, u inovacije i istraživanje. To treba da bude najvažniji cilj inicijative za podsticanje privrednog rasta u Evropi. Nije normalno da je 90% najboljih svjetskih univerziteta u SAD, a naši najveći mozgovi odlaze u inostranstvo. Amerikanci ulažu 3% BDP-a u univerzitete, a mi oko 1%, što je osnovni razlog zašto Amerika napreduje mnogo brže od Evrope.
Špigl: SAD imaju jedinstvenu fiskalnu politiku. Kakve zaključke možemo izvući iz toga?
Piketi: Potrebni su nam fiskalna unija i usklađivanje budžeta. Potreban nam je zajednički fond za otplatu dugovanja u eurozoni, poput onog koji je predložio Njemački savjet ekonomskih stručnjaka. Svaka zemlja bila bi odgovorna za svoj dio ukupnog duga, odnosno Njemci ne bi otplaćivali stare dugove Italijana i obrnuto. Međutim, postojale bi jedinstvene kamatne stope na euroobveznice, koje bi se upotrebljavale za refinansiranje dugovanja.
Špigl: To bi, međutim, stvorilo rizik od velikih dužničkih koalicija. Ko odlučuje koliko dugovanja je dozvoljeno?
Piketi: Potrebno nam je objedinjavanje dugova, ali ono treba da dobije legitimitet demokratskim putem. Predlažem evropski parlament za eurozonu koji bi se sastojao o članova nacionalnih parlamenata. Svaka zemlja bi u ovom parlamentu bila predstavljana u skladu sa veličinom populacije. Drugim riječima, Njemačka koja ima 80 miliona stanovnika, imala bi najviše predstavnika. Ti političari bi zatim demokratski glasali o visini deficita u eurozoni.
Špigl: A njemački poslanici, koji imaju averziju od visokih deficita, zatim bi bili nadglasani od strane kolega sklonijih trošenju.
Piketi: Pretpostavljam da bi ova vrsta parlamenta u prvim godinama manje štedjela, a više trošila na rast i borbu protiv nezaposlenosti. Njemci ne treba da se plaše demokratije. Ako već imamo zajedničku valutu, u jednom treutku treba da prihvatimo da i novac trošimo zajedno.
Špigl: Kako namjeravate da se pobrinete da zemlja poput Grčke ponovo ne počne da živi van svojih mogućnosti?
Piketi: Grčka bi bila podvrgnuta većoj fiskalnoj disciplini. Evropski parlament bi fiksirao visinu duga, a grčki predstavnici bi imali samo sporednu ulogu. Na duge staze, potrebna nam je fiskalna zajednica u Evropi, koja bi legitimitet dobila demokratskim putem.
Špigl: Da li očekujete da Francuska preuzme inicijativu? Izgleda da je ta zemlja ovih dana više fokusirana na sebe.
Piketi: To je prilično tačno. Mislim da većina ideja koje nas guraju naprijed potiču iz Njemačke. Nemam povjerenja u francuski pristup nacionalnim kategorijama. Naša elita, bez obzira na političke sklonosti, nije u stanju da razmišlja na istinski evropski način. Njemačka se u tom pogledu razlikuje.
Špigl: Sada to zvuči kao pohvala njemačke kancelarke A. Merkel.
Piketi: Istina je da Francuska nije baš odigrala značajnu ulogu od kako je kriza počela. Mi se plašimo - tržišta i demokratije. Međutim, strah nas neće odvesti nigdje. Francuska je u tolikoj mjeri prihvatila vodeću ulogu Njemačke da se više ne osjeća sposobnom da uradi bilo što.
Špigl: Zašto predsjednik F. Oland djeluje tako slabo?
Piketi: Kod nas su na vlasti uvijek isti tipovi ljudi, a to nije dobro za našu zemlju. Nigdje nema obnove. Oland je još uplašen od referenduma o Evropskoj ustavnoj povelji 2005. On se žestoko borio za taj sporazum, ali su ga Francuzi odbacili. I za nas i za Evropu bi bilo dobro da to konačno prebolimo.
Špigl: Nacrt povelje bi prebacio neke odgovornosti sa evropskih zemalja članica na Brisel, ali su ga odbili glasači u Francuskoj i Holandiji. Šta Oland sada treba da radi?
Piketi: Vjerujem da treba da sprovedemo reformu naše zemlje u daleko većoj mjeri nego što vlada trenutno namjerava. Ključno je da pojednostavimo naš komplikovani sistem socijalne bezbjednosti. Ali, šta se događa umjesto toga. Sa svakim novim zakonom, vlada pokušava da ga još više zakomplikuje.
Špigl: Na šta konkretno mislite?
Piketi: Odmah nakon dolaska na vlast, nova vlada je preinačila mjere koje je usvojila prethodna kako bi smanjila troškove rada, da bi ih poslije godinu i po ponovo uvela samo pod drugim imenom. To je ludost. Troškovi za poslodavce su dvostruko veći u Francuskoj nego u Njemačkoj. Međutim, umjesto da se pozabavi istinski važnim temama, Oland uvodi porez od 75% na bogatstvo koji je potpuno neefikasan - zbog čega mora biti ukinut. Sve se svodi na simbolične mjere - ali potpuno pogrešne.
Špigl: Kako Oland i Merkel mogu inspirisati birače da više podrže Evropu?
Piketi: Treba da objasne svojim glasačima da čak ni Njemačka ni Francuska više ne mogu efikasno da oporezuju multinacionalne kompanije, jer kompanije huškaju zemlje jednu protiv druge. Mnoge velike američke i evropske firme plaćaju dosta niže poreze od malih evropskih kompanija. Novi parlament eurozone bi utvrdio zajednički korporativni porez, koji bi bio koristan, a sigurno i popularan među glasačima.
Špigl: U ovom trenutku birači nijesu spremni da daju veća ovlašćenja Briselu. Upravo suprotno, stanke koje su skeptične prema postaju sve popularnije širom Evrope.
Piketi: Bez obzira šta mislili o izbornoj pobjedi Sirize, ona može da služi kao šok terapija za one na vlasti u Evropi. Oni će odjednom shvatiti da ono što rade nije dobro i da moraju da promijene pristup. Međutim, ljevičarske partije poput Sirize ili španskog Podemosa nijesu ni izbliza toliko opasne kao ekstremno desničarske partije. Nacionalni front je u Francuskoj popularniji nego ikad. Zbog toga je opasno da stranke na vlasti daju vjetar u leđa ovim nacionalistima. A konstantno kritikovanje „lijenih“ Grka ili Portugalaca je neodgovorno.
Prevela: Nada Bogetić
Bonus video:
