Sveštenik mađarskog porijekla, Laslo Tokeš simbol je ustanka protiv diktatora Nicokolaea Čaušeska u Rumuniji. On je i danas borac za ljudska prava i demokratiju u svojoj zemlji.
Poslijepodnevni su sati, 16. decembra 1989. u gradu Temišvaru, na zapadu Rumunije. Ispred kuće Tokeša okupilo se stotinjak ljudi kako bi protestovali protiv odluke da ga se kazni premještajem u jedno udaljeno selo. Obavještajna služba Securitate namjerava njega i njegovu suprugu Edit nasilno izbaciti iz stana. Nakon što se njegovoj kući približila i policija naoružana vodenim topovima, odjednom se među demonstrantima mijenja raspoloženje. Odjednom više nije riječ samo o spomenutom svešteniku.
"Dolje Čaušesku i diktatura!", viče gomila okupljenih. Time je započeo ustanak protiv režima nacional-komunističke diktature Čaušeskua. Samo šest dana kasnije, njegovoj je će vladavini doista doći kraj. No, u ovom trenutku još niko o tome ne može niti sanjati, čak niti Tokeš. "Ja sam očekivao i bio spreman na najgore. Nisam mogao vjerovati da će doći do sloma režima. A najmanje što sam mogao očekivati ili znati je da ću ja biti pokretač toga", prisjeća se on danas.
Laslo Tokeš, rođen 1952. godine, potiče iz teološke familije, a kao antikomunista se već otvoreno izjašnjavao u svojim studentskim danima. Vlasti su mu stoga kao mladom svešteniku zabranile rad. 1988. godine, u svojim je propovijedima kritikovao planirano masovno uništenje sela. Čaušesku je naime namjeravao uništiti 7.000 sela kako bi na njihovo mjesto izgradio oko 500 takozvanih agro-industrijskih središta.
Brzina koju niko nije mogao očekivati
Jednako koliko Tokeš nije vjerovao u slom diktature, isto tako to nije vjerovao niti sam diktator. U novembru, 1989. godine kada su promjene već uveliko bile u toku u svim satelitskim državama ondašnjeg Sovjetskog Saveza, Čaušesku je organizovao veliku svečanost u čast Partije i potvrdio samog sebe kao jedinog "vođu". 17. decembra, on je dao zeleno svjetlo za upotrebu vatrenog oružja protiv demonstranta u Temišvaru. Stradale su desetine ljudi, stotine je povrijeđeno. No, 20. decembrau su vojska i policija izgubili kontrolu, a demonstranti grad Temešvar proglasili "prvim slobodnim gradom u Rumuniji".
Kada je uveče toga dana Čaušesku na televiziji komentarisao te događaje navodeći kako je riječ o "fašističkim provokacijama", ustanak i protesti već su se širili po cijeloj zemlji. Nešto manje od 48 sati kasnije, u podne 22. decembra 1989., Nikolae i Elena Čaušesku su pobjegli iz Bukurešta. No, već nekoliko sati kasnije su uhvaćeni
Član nove vlade, ali ne zadugo
Laslo Tokeš i njegova supruga su međutim nasilno 17. decembra odvedeni u selo Mineu na sjeveru Rumunije. Tamo su saznali da je diktator srušen. Obzirom da su protesti za njegov ostanak u gradu u kojem je radio, bili početak sloma, ovaj je pastor postao simbolom, kako u zemlji tako i u inostranstvu, ustanka protiv diktature. A uskoro i član u novom, prelaznoj vladi Rumunjske. No, on vrlo brzo prekida saradnju s novim vlastima. Ona se većinski sastojala od starih komunističkih funkcionera. Među njima je bio i sam šef prelazne vlade Ion Ilijesku. On je doduše pao u nemilost Čaušeskua, no nikada nije otvoreno prekinuo sve veze sa starim sistemom.
S druge strane, a to je ono što za Tokeša bilo još problematičnije, ideolozi iz stare Komunističke partije i obavještajne službe su se nakon sloma uspjeli reorganizovati i započeti jednu novu, prljavu nacionalističku kampanju. U martu 1990. godine im je uspjelo u gradu Targu Muresu, nahuškati dijelove rumunskog stanovništva protiv pripadnika mađarske manjine. Gotovo je izbio građanski rat. Kada je Tokeš i ovoga puta podigao svoj glas protiv nacionalizma i za više prava manjinama, on je postao i simbolom revolucije. A njega su moćnici poput Iona Illijeskua proglasili državnim neprijateljem, separatistom i agentom mađarske tajne službe kao i KGB-a.
"Revoluciju su nam ukrali"
Samim time, ovaj je pastor u postkomunističkoj Rumuniji postao vrlo ubrzo i jedan od takozvanih "radikalnih Mađara" i time došao u sukob i s umjerenim političarima mađarske manjine. No, u biti on nije činio ništa drugo nego polarizovao, uvijek iznova navodio kako je loša situacija u kojoj se nalaze manjine u Rumuniji - iako to nije bila istina. Recimo, mađarska manjina u Rumuniji ima puno pravo na obrazovanje od dječjeg vrtića do fakulteta na svom jeziku. A to je pak nešto o čemu mnoge druge manjine u drugim zemljama EU-a mogu samo sanjati.
S druge strane, racionalne diskusije o regionalizaciji ili o autonomiji manjina kakve predlaže Tokeš, do danas su u Rumuniji gotovo nemoguće. Isto tako, nacionalističke kampanje protiv mađarske manjine još uvijek su dio svakodnevice. No, isto tako treba spomenuti da je na ovogodišnjim predsjedničkim izborima većina birača izabrala kandidata koji je član njemačke manjine u Transilvaniji.
Klausa Johanisa je tokom kampanje podržavao i sam pastor., Laszlo Tökes je ipak još uvijek skeptičan po pitanju toga može li novi rumunski predsjednik doista u temelju izmijeniti ovu zemlju. "Promjena se u Rumuniji nakon 1989. godine zapravo nikada nije stvarno dogodila. Ili, kako to kaže rumunski narod: Ukrali su nam revoluciju!", kaže pomalo razočarano Laslo Tokeš.
Galerija
Bonus video:
