Okružen planinama i smješten na živopisnoj obali fjordova, Bergen, drugi po veličini grad u Norveškoj ima pejzaže kao sa razglednice. Jedan od centara norveške naftne i gasne industrije, ovaj grad takođe uživa i u značajnom bogatsvu, navodi se u reportaži BBC-a.
Ipak britanski reporter primjećuje da uprkos tome u gradu nema znakova rasipanja - nema superautomobila sa zamračenim staklima, nema butika brendiranih torbi, nema redova ispred ekskluzivnih noćnih klubova.
Dok druge zemlje prodaju naftu i troše zaradu, Norveška investira novac od nafte i gasa u ogromni državni fond. Fond, koji vrijedi oko 800 milijardi dolara, sada je vlasnik jedan odsto svih akcija na svijetu, i dovoljno je velik da učini svakog norveškog državljanina milionerom u nacionalnoj valuti. Zapravo radi se o ogromnom štednom računu. I izgleda da je većina Norvežana zadovoljna sa tim - budući da je studija iz 2012. pokazala da je Norveška jedna od najsrećnijih država na svijetu.
"Morali smo da investiramo dosta novca prije nego što smo mogli nešto da potrošimo“, kazao je za BBC profesor Aleksandar Kapelen sa Norveške škole ekonomije, objašnjavajući kako je ova država izbjegla zamke velikog bogatstva.
"U drugim zemljama naftu je mnogo lakše izvući, stoga su oni novac dobili odmah. Mi smo zapravo pošli pravim putem, znajući da se radi o dugoročnom planu“.
Dakle, u Norveškoj nema potrošačke histerije. Zapravo tamo postoji strogo pravilo da se svega četiri odsto suficita iz fonda troši ili investira na državne projekte.
"Zapravo trenutno trošimo manje od 4 odsto - mi štedimo“, kazao je Kapelan.
On tvrdi da ima više razloga zašto Norveška rado štedi svoje bogatstvo i odolijeva izazovima luksuznog života.
Međutim, da bi ovaj sistem funkcionisao potreban je ogroman stepen povjerenja, kaže Kapelan.
"Povjerenja da novac neće biti protraćen - da neće biti potrošen na način koji se vama ne dopada“.
Kapelan ističe da Norvežani vjeruju svojoj vladi da će novac potrošiti mudro.
Mada je naftni bum na zalasku, ministarka finansija Norveške Siv Jensen kaže da je ova zemlja ipak u zavidnoj situaciji, budući da će tokom sljedećih godina doći do postepene promjene.
"Imali smo sporiji rast proizvodnje tokom prethodnih godina, i ova vlada mora da pronađe konkurentniji sistem oporezivanja i smanjenje birokratije kako bi privukla investicije. Istina je da su kod nas cijene više nego u drugim zemljama, ali mi veoma poštujemo naporan rad“, kazala je Jensen.
Cijene mogu biti prilično šokantne za posjetioce. U kafiću preko puta riblje pijace u Bergenu ispijajući kapućino koji košta skoro deset eura, Tone Hartvet iz poslovnog udruženja u Bergenu objašnjava da su cijene usklađene sa primanjima.
"Možda zvuči iznenađujuće, ali nama to nije preskupo“, kazala je Hartvet.
To je prilično iznenađujuće budući da kupovina najjeftnije pašte, hljeba, sira i paradajza u supermarketu može iznositi oko 50 dolara.
Međutim, Hartvetova navodi da su radnici u Norveškoj plaćeni tako da mogu da vode kvalitetan život, što nije slučaj sa ostalim mjestima poput na primjer Londona.
"Ovdje poštujemo naporan rad, i ne smatramo da najbolje plaćeni zaposleni u kompaniji treba da zarađuje mnogo više od onog najslabije plaćenog".
Dosta toga se promijenilo u Norveškoj u posljednjih četrdeset godina u odnosu na period kada je to bila zemlja ribara i poljoprivrednika, a Norvežani su svjesni da će nafta jednom prestati da teče i da sljedećih par decenija moraju pronaći druge načine zarade.
Možda upravo ta svijest da sadašnja situacija neće trajati vječno može objasniti polovne automobile marke volvo na ulicama Bergena, umjesto poršea i bentlija. Skromnost i prizemnost su poželjniji od poziranja.
Bonus video:
