Novi napori u Španiji da izađe na kraj sa svojom bratoubilačkom prošlošću mogli bi otvoriti stare rane u drugim djelovima svijeta.
Vlada novog španskog premijera Pedra Sančeza predlaže izmjene Zakona o istorijskom sjećanju iz 2007. godine za koje pristalice kažu da bi u potpunosti ispoštovale „pravo na istinu“ žrtava fašističkog režima Franciska Franka, tokom i nakon Građanskog rata u Španiji, prenosi Radio Slobodna Evropa (RSE).
Predložene mjere uključuju sistematičniji pristup otvaranju masovnih grobnica, ali i ekshumaciju tijela pokojnog dikatatora i njegovo uklanjanje iz mauzoleja u Dolini palih, u blizini španske prijestonice. Međutim, ovaj predlog je naišao na protivljenje u Španiji, naročito među Frankovim poklonicima.
Sančezova vlada i njene pristalice tvrde da mauzolej i ogromni krst visok 150 metara služe samo da bi glorifikovali fašistički režim, dok mnoge od Frankovih žrtava i dalje leže u neobilježenim grobnicama širom zemlje. Slična želja za odricanjem od fašističke zaostavštine stoji i iza predložene ekshumacije i moguće repatrijacije ostataka stranih fašista koji su potražili utočište u Frankovoj Španiji nakon Drugog svjetskog rata. Na samom vrhu liste neželjenih pokojnika su i dvojica poznatih Hrvata – Ante Pavelić i Vjekoslav Maks Luburić, koji su pobjegli 1945. i nastanili se u Španiji, gdje su obojica sahranjeni, podsjeća RSE.
Pavelić je bio osnivač ultranacionalističkog Ustaškog pokreta i lider Nezavisne Države Hrvatske (NDH), koja je uključivala djelove sadašnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Uveo je rasističke zakone koji su doveli do smrti desetina hiljada Srba, Jevreja i Roma, kao i antifašističkih Hrvata i drugih političkih protivnika.
Luburić je bio komandant ozloglašenog koncentracionog logora Jasenovac.
Međutim postavlja se pitanje ukoliko bi njihovi posmrtni ostaci bili iskopani, gdje bi ih poslali.
Njihove političke karijere i zločini se povezuju sa NDH i pojedini španski mediji su pominjali Hrvatsku kao zemlju porijekla, ali su i Pavelić i Luburić zapravo rođeni na teritoriji koja dana pripada današnjoj BiH. Pavelić je rođen u selu Bradina, blizu Konjica oko 60 kilometara južno od Sarajeva, Luburić je iz sela Humac u južnoj Hercegovini, navodi RSE.
Dragan Markovina, hrvatski istoričar rođen u Bosni i politički aktivista, kazao je za RSE da on ne podržava da ostaci Pavelića i Luburića budu sahranjeni u Bosni ili Hrvatskoj. On predviđa da bi njihovi grobovi postali mjesta hodočašća njihovih nacionalističkih poklonika. Međutim on nije siguran da bi vraćanje ostataka Pavelića i Luburića pojačalo tenzije u regionu. „Mislim da tenzije ne mogu biti veće nego što su sada“, kazao je Markovina.
"Već postoje ogromne podjele u hrvatskom društvu. To se najbolje vidjelo tokom nedavnog Svjetskog prvenstva, kada su reprezentaciju koja je osvojila drugo mjesto dočekale dvije Hrvatske: nacionalistička i građanska“.
Situacija je jednako loša - ili možda i gora - u Bosni, smatra Markovina. „Nepovjerenje je veće nego ikada ranije između sve tri nacionalističke elite i onih koji glasaju za njih, kao i između tih elita i pojedinih ljevičarskih antinacionalističkih snaga“, kazao je istoričar za RSE. „Mislim da tenzije ne bi buknule više nego što je to sada slučaj, ali bi vraćanje ostataka škodilo obrazovanju budućih generacija“.
Markovina podsjeća da je čak i u Madridu, Pavelićev grob povremeno služio kao simbolično mjesto za potvrdu nacionalističkih težnji. „Bio je slučaj sadašnjeg predsjednika Hrvatskog fudbalskog saveza, a tadašnjeg igrača Reala Madrida Davora Šukera koji je sa grupom ljudi pozirao ispred Pavelićevog groba“. Ta fotografija je nastala 1996, ali je objavljena 2010. godine. Markovina kaže da su isto učinili sadašnji hrvatski ministar zdravlja Milan Kujundžić i mnogi drugi.
Istoričar Hrvoje Klasić u razgovoru za RSE takođe ističe da se u mjestu rođenja Benita Musolinija jednom godišnje okupljaju negovi poklonici, i da Hrvatskoj nije potrebno svetilište na kojem će se okupljati simpatizeri fašista i to u trenutku kada se „ustaški pozdravi mogu čuti na fudbalskim stadionima i ulicama“. Klasić tvrdi da nema razloga da ostaci Pavelića ili Luburića - obojice rođenih u Bosni - budu vraćeni u Hrvatsku, jer oni „nemaju nikakve veze“ sa tom zemljom.
Međutim, čak i Pavelićeva kćerka se navodno protivila premještanju ostataka njenog oca u Hrvatsku. Kako tvrdi Jakov Sedlar, hrvatski reditelj blizak političkoj desnici, to je zbog toga što Franjo Tuđman nije izgradio državu na osnovu Pavelićeve vizije. Ona je to kazala Sedlaru u jednom intervjuu prije deset godina u Madridu. Pavelićeva kćerka je preminula 2015. i sahranjena je pored oca i majke na groblju San Isidro.
Hrvatski novinar Inoslav Bešker je kazao da se on kategorično protivi premještanju ostataka. Kaže da moderna Hrvatska nije mjesto za one poput Pavelića i Luburuća i da je na španskim i bosanskim liderima da nađu rješenje. Pavelić i Luburić su odavno mrtvi, kaže Bešker, ali je „poigravanje njihovim kostima u medijima uzbunilo duhove u Hrvatskoj i Bosni“.
U međuvremenu, političari u BiH se uoči oktobarskih izbora svjesno poigravaju sa etničkim tenzijama.
Lider bošnjačkih muslimana Bakir Izetbegović daje saopštenja koja kritičari smatraju zapaljivim i potencira prijateljstvo sa turskim liderom Redžepom Tajipom Erdoganom. Hrvatski član Predsjedništva BiH, Dragan Čović, izgleda odlučan u zalaganju za uspostavljanje trećeg hrvatskog entiteta u Bosni. Predsjednik RS, Milorad Dodik, naoružava svoju policiju i prijeti secesijom - i ništa od toga ga nije diskvalifikovalo da se kandiduje za članstvo u Predsjedništvu BiH.
Dok Španija pokušava da ukloni podsjetnike na svoju fašističku prošlost, uključujući i ostatke fašističkih lidera koji su pobjegli kod Franka, trendovi na Balkanu idu u suprotnom pravcu. Širom Balkana, antifašistička prošlost regiona - uključujući i borbu koju su vodili Titovi partizani protiv nacista i njihovih domaćih saradnika - ustaša i četnika – se revidira i u mnogim slučajevima odbacuje, dok se lokalni fašisti rehabilituju.
Frankova Španija bila utočište za naciste
Španija je za vrijeme Frankove diktature bila sigurno sklonište za naciste iz mnogih evropskih zemalja. Neki od najpoznatijih su belgijski nacista Leon de Grel, nacistički komandos koji je slavu stekao Musolinijevim oslobođenjem iz savezničkih ruku Oto Skorceni, visoki zvaničnik Nedićeve Srbije Vladimir Velmar Janković.
Nakon rata, Pavelić je prvobitno pobjegao u Argentinu, gdje je 1957, godine preživio atentat kada ga je u Buenos Ajresu pokušao ubiti srpski emigrant Blagoje Jovović. Nakon toga preselio se u Španiju, gdje se osjećao bezbjednije. Umro je 1959. i sahranjen je na groblju San Isidro u Madridu.
Luburić je nakon bjekstva iz Jugoslavije pobjegao direktno u Španiju, i nastanio se u jednom mjestu blizu Valensije gdje mu je Frankov režim dao novi identitet (Visente Peres Garsija, ili don Visente). Ubijen je u svom domu 1969.
Bonus video:
