Socijalističke i socijaldemokratske stranke koje su oblikovale evropski socijalni model i vladale dobrim dijelom kontinenta prije deset godina su među glavnim političkim žrtvama finansijske i privredne krize od 2008, ali to bi mogao biti dugoročni trend a ne samo ciklični pad jer ljevica gubi političku vjerodostojnost.
Mnogi mladi radnici, nezadovoljni masovnom nezaposlenošću i kresanjem javne potrošnje, okrenuli su se ili antikapitalističkoj krajnjoj ljevici ili euroskeptičnoj krajnjoj desnici, pokazuju izborni rezultati. Drugi više vjeruju konzervativcima srednje struje poput njemačke kancelarke Angele Merkel da vode ekonomiju u kriznim vremenima, a neki su jednostavno prestali da izlaze na izbore zbog razočaranja.
Njemačke opozicione socijaldemokrate (SPD) zabilježile su na izborima u septembru drugi najgori rezultat od Drugog svjetskog rata sa osvojenih 25,7 odsto glasova
Ono što najviše zabrinjava pokret rođen u XIX vijeku iz organizovane borbe radnika za bolje uslove rada i životni standard je to što je vjera u kolektivni društveni napredak izgubila dobar dio svoje vjerodostojnosti u zrelim razvijenim privredama.
Nejednakost u primanjima na industrijalizovanom Zapadu raste od početka krize, po podacima OECD-a, povećavajući društvene razlike koje bi ljevica trebalo da smanji. „Socijalna demokratija danas se u osnovi svodi na odbranu statusa quo i sprečavanje najgoreg“, smatra Olaf Krame, direktor tink-tenka Policy Network, koji se bavi politikama lijevog centra.
Njemačke opozicione socijaldemokrate (SPD) zabilježile su na izborima u septembru drugi najgori rezultat od Drugog svjetskog rata sa osvojenih 25,7 odsto glasova.
Socijalisti ili socijaldemokrate još vode vlade u 13 od 28 država članica EU i u koaliciji su u još pet, ali su često prisiljeni da sprovode nepopularne politike koje pogađaju interese njihovog biračkog tijela. „To je jako teško balansiranje“, kazala je socijaldemokratska danska premijerka Hele Torning-Šmit u razgovoru za Rojters u Kopenhagenu.
„Sproveli smo neke reforme koje su smatrane prilično strogima, ali su bile potrebne. Mislim da smo pronašli pravu formulu, ne da bismo bili popularni jer to još nismo postigli, nego da učinimo ono što je ispravno za zemlju“, kazala je.
Danska sprovela teške ali ispravne odluke: Hele Torning-Šmit (FOTO: Reuters)
Austrijski socijalisti su izgubili puno glasova prošlog mjeseca iako su i dalje najveća stranka u zemlji. Italijanska Demokratska stranka (lijevi centar), koja sada predvodi nestabilnu koaliciju ljevice i desnice, ostala je na izborima u februaru bez velikog broja glasova zbog Pokreta pet zvjezdica i rastrzana je frakcijskim sukobima. U Grčkoj, Irskoj i Španiji, stranke lijevog centra plaćaju visoku izbornu cijenu što su podržale smanjenja plata u javnom sektoru i penzija kako su tražili njihovi međunarodni povjerioci.
U Velikoj Britaniji, opoziciona Laburistička stranka još ne uživa povjerenje javnosti jer je bila na čelu države u vrijeme bogaćenja deregulisanog finansijskog tržišta koje je doživjelo krah 2008, uništivši ekonomski ugled Tonija Blera i Gordona Brauna. U Francuskoj, jednoj od rijetkih zemalja u kojoj apsolutnu većinu u parlamentu ima lijevi centar, socijalistički predsjednik Fransoa Oland je jako nepopularan jer njegova vlada oklijeva između stare politike povećavanja poreza radi finansiranja javne potrošnje i mlakih reformi socijalnog sistema i tržišta rada, kojima niko nije zadovoljan.
„Merkel je otklonila političku polarizaciju tako što je proučila i kopirala socijaldemokratsku strategiju Trećeg puta“, rekao je Hening Mejer, urednik socijaldemokratskog onlajn časopisa Social Europe Journal. „Slično kao što su Toni Bler i Gerhard Šreder učinili 1990-ih i 2000-ih, ona je usvojila najpopularnije politike svojih protivnika, barem retorički.“
Merkel je prihvatila postepeno napuštanje nuklearne energije, povećala javna izdvajanja za dječju zaštitu i pomoć porodicama i ponudila ublaženu verziju minimalne zarade kako bi neutralizovala lijevi centar. Skretanje više ulijevo nije pomoglo njemačkim socijaldemokratama da osvoje nove glasove jer je njihovo osnovno biračko tijelo još ljuto zbog bolnih reformi u posljednjoj deceniji koje su smanjile pomoć za nezaposlene i podigle starosnu granicu za penziju, premda se tome sada pripisuje obnova njemačke konkurentnosti.
Angela Merkel (FOTO: Beta/AP)
Evropska ljevica suočena je s političkom dilemom kako ponuditi vjerodostojnu, modernu viziju društvene pravde. Reformisti poput Kramea iz Policy Networka smatraju da je jedini spas u tome da se naglasak stavi na ulaganja u dječju zaštitu, obrazovanje i praksu umjesto trajne paušalne socijalne pomoći.
„Odbrana stečenih prava možda je legitimna, ali to vas više ne čini strankom privlačnom za sve,“ rekao je Krame. On smatra da je neophodno kombinovati reformističke elemente sa socijalnom zaštitom.
To dovodi lijevi centar pred neugodan izbor.
Velik broj pristalica lijevog centra nalazi se među radnicima u javnom sektoru i sindikalno organizovanoj industriji koji uživaju snažnu zaštitu radnih mjesta i sigurne penzije, a boje se privatizacije i protive lakšem otpuštanju i kasnijem penzionisanju. U nekim sjevernim evropskim zemljama poput Danske, socijaldemokratske stranke su svoju sudbinu vezale za prihvatanje otvorene, globalizovane ekonomije i selektivnije socijalne zaštite.
„Nastojimo da uradimo četiri stvari u isto vrijeme“, kazala je danska premijerka Torning-Šmit. „Fiskalno stezanje, nazovimo to štednjom, i s druge strane mjere za podsticanje rasta. Tada socijalna zaštita za najpotrebnije i restrukturiranje našeg socijalnog modela.“
Holandska Laburistička stranka je zadnja koja se izložila gnjevu birača, prihvativši dugoročni zaokret s velikodušne socijalne države na „participativno društvo“ u kojem bi ljudi trebalo da se više brinu sami za sebe, kako je holandski kralj izjavio u parlamentu prošlog mjeseca.
Gorak izborni poraz njemačkih socijaldemokrata zbog Šrederovih reformi mogao bi objasniti zašto Fransoa Oland i lider britanskih laburista Ed Miliband zastupaju tradicionalniju lijevu platformu, uprkos pravilu da se izbori dobijaju u centru.
Sve manje članova i novca
Članstvo i finansiranje većinskih stranaka smanjuje se u mnogim državama, a lijevi centar rijetko uspijeva da drži korak s novim oblicima političkog aktivizma putem društvenih medija i građanskih inicijativa. Neke od nevolja lijevog centra mogle bi biti privremene.
Kada se glasači umore od štednje koju sprovode vlade desnog centra i skandali i odlasci s dužnosti uzmu svoj danak, klatno bi se moglo vratiti na njegovu stranu. Međutim, on više ne može ponuditi velike nade u bolju budućnost putem državnog intervencionizma.
Manje je plodova privrednog rasta za preraspodjelu, globalizacija nastavlja da ruši plate i pogoršava uslove rada u razvijenim zemljama, a starenje stanovništva i smanjenje radne snage sve više otežavaju održavanje socijalnih prava i penzija na dosadašnjem nivou. Uz to, neki konzervativni lideri poput Angele Merkel i švedskog premijera Fredrika Rajnfelta uspješno su se pozicionirali u centru.
Galerija
Bonus video:
