Tačno dvije godine nakon masakra na norveškom ostrvu Utoja, stotine volontera žele da ponovo izgrade ljetni kamp Radničke omladine. Veruju da je to najbolji odgovor Andersu Brejviku i njegovim istomišljenicima.
22. jula 2011. oko 14 sati na hiljade elektronskih adresa stigao je obimni manifest izvjesnog Andersa Beringa Brejvika, čovjeka koji će nekoliko sati kasnije postati poznat u cijelom svijetu. Suludim argumentima, tu je objašnjena strašna mržnja prema strancima, posebno prema muslimanima. Istog dana u 15:30 improvizovana bomba usmrtila je osam osoba u centru Osla, nedaleko od kabineta norveškog premijera Jensa Stoltenberga.
Foto: Andrea Gjestvang
Nažalost, to je bio samo uvod u krvavi pir koji je Brejvik izveo na ostrvu Utoja, nadomak Osla. Tamo je više od 600 pripadnika podmlatka vladajuće Radničke stranke prisustvovalo tradicionalnom okupljanju, kada ih je jedan plavokosi čovjek u policijskoj uniformi pozvao da se okupe oko njega – tvrdio je da su ga poslali kao pojačanje nakon bombaškog napada u gradu. Taj čovek bio je Brejvik, koji je iz dvije puške oko 90 minuta pucao po djeci – do dolaska policije, i usmrtio je 69 osoba.
Ostrvo danas
Trava na livadi je svježe pokošena, glavna zgrada svježe oličena – stotine dobrovoljaca pripremali su ostrvo za obilježavanje druge godišnjice masakra. Promatraču s mora ili kopna Utoja nikad ne bi zapala za oko, jer u zemlji fjordova takvih ostrva ima mnogo. Ali Utoja je već 63 godine više od običnog ostrva – to je srce norveške socijaldemokratije. Još 1950. je ostrvo poklonjeno omladini Radničke stranke i od tada se na njemu održavaju ljetni kampovi. Posjećivali su ih redovno stranački čelnici, Stoltenberg, a prije njega Torbjorn Jagland i drugi. Da ste prije samo tri godine nekog pitali o Utoji, rekao bi vam da je to raj na zemlji, mjesto druženja i razbibrige.
Portreti preživjelih, norveškog fotografa Andree Gjestvang, koja je za ovu seriju nagrađena sa Sony World Awards za 2013. godinu
Recimo Tove Lize Granli – ona je 1982. kao tinejdžerka bila na Utoji i pamti je kao idilično mjesto. Međutim, 2011. je tamo bio njen sin Jo, koji će tu posjetu zapamtiti kao pakao. Jo je preživio pukom srećom – sa još 46 mladića i djevojaka sakrio se u učionicu. Neki su izabrali malu kafeteriju kao sklonište – a slučaj je htio da razulareni ubica kroči upravo u kafeteriju, a ne u učionicu. Tove Lize i njen sin Jo smogli su snage da se vrate na Utoju i pomognu u radovima.
Jer tokom obelježavanja druge godišnjice tragedije, Utoja je otvorena za porodice žrtava i preživjelih, kako bi se još jednom prisjetili onih koji se nisu vratili s ljetnog kampa 2011. Prema jednom istraživanju, čak 40 odsto preživjelih pati od anksioznosti ili depresije. Vlada je osigurala 23 miliona eura kako bi opštine finansirale medicinske tretmane za njih. Ragnhild Kaski sa sjevera Norveške zahvalna je zbog te pomoći. Ona je svoje strahove pobijedila uz pomoć psihijatra.
"Ostatak mog života biće obilježen Utojom", rekla je ona za radio NRK. "Ipak, život mora ići dalje."
Odgovor na teror
I omladina Radničke stranke želi da gleda prema budućnosti – plan je da se Utoja ponovo izgradi. Biće srušene kafeterija i druge zgrade koje sjećaju na krvavi pir jednog radikalnog desničara i islamofoba. Potom će biti izgrađeni novi objekti, glavna zgrada sa salama za sastanke, kantinom, kuhinjom i zvonikom, a planiran je i spomenik žrtvama.
Foto: Andrea Gjestvang
Mlade socijaldemokrate veruju da je gradnja najbolji odgovor na teror. Nove generacije doći će na drugačiju Utoju, koja će, nadaju se, zadržati i tradiciju i sjećanje na žrtve. Za obnovu ostrva pokrenut je fond (http://utoya.no/) kojem svako može da doprinese.
Prvo okupljanje omladine nakon tragičnog događaja već je organizovano početkom mjeseca – doduše ne na Utoji, nego u obližnjem Gulsrundu. Za razliku od svih prethodnih ljetnih kampova radničke omladine, ovaj je, razumljivo, osiguravao veliki broj policajaca. Preživjeli s Utoje su se pojavili u velikom broju. Zapravo, Brejvik nije uplašio norvešku omladinu koju je označio kao simbol multikulturalnog društva kojeg se grozio. Danas mladi iz Radničke stranke okupljaju 13.000 članova, čak 3.400 više nego prije masakra.
Uprkos tome, ideji socijaldemokratije prijeti poraz na izborima zakazanim za jesen. Kako sada stvari stoje, Radničku bi stranku mogli na izborima pobijediti desni populisti, okupljeni u Naprednoj stranci. Za preživjele i porodice žrtava sa Utoje to bi posebno teško palo – jer upravo je u omladinu Napredne stranke bio učlanjen Anders Bering Brejvik od 1997. do 2007. godine.
Bonus video:
