Sire, tata, danas slavim vašu abdikaciju, tako je u nedjelju ujutro osvanuo jedan od mnogih naslova u belgijskoj štampi, dok se glavni grad Belgije sprema na veliku paradu koja počinje u 17 sati, tradicionalno obilježavanje belgijskog nacionalnog praznika, ovaj put drugačijeg, jer abdicira kralj Albert II u korist svog sina, Filipa.
Cjelodnevna ceremonija počela je u 9 sati, svečanom misom u katedrali. Kraljevska porodica, vlada, i svi važni funkcioneri državne admistracije uputili su se u palatu. U 10.30 kralj Albert Drugi održao je svoj posljednji govor, i u 11 sati postao je bivši kralj, ispraćen uz himnu.
Akt abdikacije pročitan je na francuskom, flamanskom i njemačkom, zvaničnim jezicima Belgije.
U oproštajnom govoru kralj Albert je rekao da u svoje uspjehe ubraja da je Belgija sačuvala svoju "koheziju", da su dva dijela ostala spojena.
Pohvalio je sve aktere procesa državnih promjena, a zatim je pohvalio i ekonomsku situaciju u zemlji.
Ima i šta da pohvali, jer je Belgija jedina socijalna država, koja je uspjela da ostane ekonomski otvorena. Albert je u govoru pred paradu i abdikaciju, pohvalio vladu premijera Elija di Rupa, udruženja poslodavaca, sindikate, sve koji čine tkivo kraljevine.
U 12 sati u veliku salu ušli su Filip i njegova supruga Matilda, najavljeni uzvikom: "Le roi! De Koning! Der Koening!" što znači kralj na tri zvanična jezika.
Kralj Filip I dao je zakletvu o poštovanju Ustava i zakona, nezavisnosti i integriteta zemlje. U 13 sati novi kralj i kraljica uputili su pozdrave sa balkona.
U 17 časova održaće se svečana parada, a nakon nje zabava za narod.
Od ranog jutra Brisel nadlijeću helikopteri, grad je pod pojačanom bezbjednošću, a Belgijanci su podijeljeni.
Frankofoni Valonci su pod pomiješanom impresijom melanholije, ali i umjerenog optimizma. Flamanci su ravnodušni, ali ne neprijateljski raspoloženi.
Komentari iz Flandrije mogu da se svedu na to da od Filipa I očekuju da "do kraja" sprovede reforme koje će voditi prema samostalnosti Flandrije.
Na kraju puta, koji, prema njima, može trajati još nekoliko dekada, oni vide Republiku Flandriju. U međuvremenu, kralj Filip I biće im dobar.
Naime, njegov otac, Albert II potpisao je mnoge državne reforme, među kojima i prošlogodišnju, koja je dodatno učvrstila autonomiju Flandrije.
Na pitanje koje se često postavljalo, a to je kako to da je Belgija mogla biti skoro godinu bez federalne vlade, odgovor je da su i Valonija i Flandrija i Brisel, ta treća konstitutivna jedinica kraljevine toliko samostalne da su građani jedva osjetili nedostatak centralne vlade. Albert II to je dodatno ojačao.
Albert II došao je na prijesto nakon prerane smrti svima omiljenog kralja Budoena, koji je - zato je i bio tako omiljen kod Flamanaca - započeo državne reforme i faktički potpisao ravnopravosto Flandrije i flamanskog (tj. holandskog) jezika, što do tada nije bio slučaj.
Ali, Albert II nije imao veliku harizmu svog prethodnika, Budoena, a tu harizmu nema ni novi kralj.
I on je, kao i Albert, čovjek koja voli biti u pozadini. Ipak, kako Budoen nije imao djece, on sam je odredio Filipa za nasljednika, tako da je princ oduvijek bio spreman za kralja.
Svi se slažu da je Filip spreman za vladavinu, ali nije posve sigurno da će njegova zemlja postojati u dugoročnom razdoblju. Sa druge strane, nije sigurno ni da neće.
Kralj Albert II, koji je došao na prijesto kao prelazno rješenje između Budoena i Filipa, zadržao se 20 godina. Istina je da ostavlja Belgiju kao stabilnu zemlju, koja je, koliko je takvoj zemlji moguće, prevladavala političku krizu, a svakako civilizovano i isključivo političkim sredstvima koja su vrlo rijetko, za naše pojmove, uključivala nefer udarce.
Kralj Belgijanaca ima veće državna ovlašćenja nego britanska kraljica, ovlašćenja koja su specijalno došla do izražaja kad je riječ o državnim reformama, imenovanju vlade, i slično.
Albert II je lično bio aktivno i detaljno angažovan u pronalaženju rješenja za centralnu vladu.
Galerija
Bonus video:
