Dok se države na jugu Evrope bore za ekonomsko preživljavanje, mala baltička zemlja na sjeveroistoku EU bilježi odlične rezultate. Ekonomski rast i minimalna zaduženja - u čemu je tajna estonskog uspjeha?
Već sama zgrada na jugozapadu glavnog grada Talina zrači samouvjerenošću: impozantna staklena fasada u kojoj se odsijava sunce, pet spratova visoka. Tirkizno plavo slovo „S“ je vidljivo posvuda. To je sjedište razvojnog centra Skajpa, najvećeg estonskog privrednog uspjeha u protekloj deceniji. Titu Pananenu, šefu estonskog tima Skajpa, ne treba kancelarija. On sjedi zajedno sa svojim saradnicima u velikoj prostoriji i objašnjava zašto je baš Estonija bila idealno polazište za pobjednički pohod telefonskog softvera: „Ovdje postoji ogromni potencijal, odlično školstvo i prije svega nevjerojatna spremnost za korištenje tehnologije.“ I dodaje: „Skajp je mnogim kompanijama u Estoniji pokazao da je odavde moguće promijeniti svijet.“
U Estoniji ne cvjeta samo sektor informatičke tehnologije. I na drugim područjima je ova najsjevernija baltička zemlja uzor u EU. Prema najnovijim istraživanjima Eurostata, Estonija je u prošloj godini zabilježila najmanju stopu novih zaduženja od svih članica EU: 0,3 odsto BDP. Iza nje su Švedska, Bugarska i Luksemburg. Na posljednjem mjestu tog popisa je Španija s 10,6 odsto. I po stopi ukupnog zaduživanja je Estonija među najboljima: 10,1 odsto BDP. U slučaju upoređivanja: dopuštena granica za proračunski deficit prema tzv. Mastriškim kriterijima za eurozonu iznosi 3 odsto, a za stopu zaduživanja 60 odsto BDP.
Estonski ministar privrede Juhan Parts smatra da su te statistike plod dugogodišnjeg rada: „Počeli smo već u 90-im kada smo našu privredu morali da kompletno ponovo izgradimo. Mi smo promijenili naš monetarni sistem, a za to su nužni stabilan proračun i niska stopa novih zaduženja. Taj pouzdani finansijski sistem smo zadržali do danas.“
Brisel je 2011. te napore nagradio prijemom Estonije u eurozonu - nepunih sedam godina nakon njezinog ulaska u EU. Za ministra Partsa ulazak u eurozonu u doba njene najveće krize nije nikakav problem: „Svi znamo da euro nije savršen. Mi smo ušli u eurozonu da bismo kod naših trgovinskih partnera pobudili još veće povjerenje. Za tako malu privredu poput našeg nije jednostavno odaslati jasne signale.“ Ulazak u eurozonu je podržalo i estonsko stanovništvo, a velika većina građana ga podržava i danas.
Ova bivša republika SSSR je zadivila ekonomske stručnjake već krajem 90-ih kada je godinama ostvarivala privredni rast i do 13 odsto. Estonski analitičar Rainer Katel smatra da je jedan od odlučujućih faktora za postizanje takvog uspjeha upravo geografski položaj: „Mi smo u blizini Švedske i Finske. To nam ne donosi samo turiste, nego prije svega tehnologiju i investicije.“ Za veliki privredni rast najviše je zaslužan izvoz u te dvije zemlje. „To u stvari nije pravi izvoz, nego njihove kompanije proizvode u Estoniji i onda odavde izvoze skoro gotove proizvode. Estoniju bi se skoro moglo smatrati dijelom Finske i Švedske“, kaže Katel. I Estonci sami za svoju domovinu kažu da je ona „peta skandinavska zemlja“. Njihov jezik i kultura su usko povezani s Finskom.
No ovaj uspjeh ima i svoju negativnu stranu. Od njega nisu svi profitirali: 17 odsto stanovnika živi ispod egzistencijalnog minimuma. Među njima su i mnogi od 300.000 građana ruskog porijekla koji nemaju pasoše, pa tako ni, biračko pravo. Velika je razlika i između plata muškaraca i žena. Muškarci prosječno zarađuju 28 odsto više - to je najveća razlika u Evropi. „Jednoj maloj skupini je dobro, ali ostalima nije. Možda smo se jednostavno prebrzo razvili“, kaže Katel. Mnogi Estonci su se u međuvremenu odlučili za odlazak iz svoje domovine, većinom u Finsku i Švedsku.
elika je razlika i između plata muškaraca i žena. Muškarci prosječno zarađuju 28 odsto više - to je najveća razlika u Evropi
Političari se premalo zanimaju za socijalne probleme, smatra Katel i kaže da radije ističu velike ekonomske uspjehe. Posljedice takve politike su već sada očite, upozorava ovaj analitičar.
No, oni koji imaju mogu i žele birati očito polažu nade u neoliberalnu politiku vlade premijera Andrusa Ansipija. On je 2011. ponovo izabran na četiri godine. Zato ni njegov ministar privrede Parts ne želi odustati od svoje restriktivne politike štednje: „To bi bilo na račun iduće generacije. Zaduživanje je uvijek rizik.“
Tit Pananen smatra Talin idealnim sjedištem za razvojni centar Skajpa, pa čak i sada kada središnjica ove kompanije više nije u Estoniji budući da ju je preuzeo Majkrosoft.
On je uvjeren da Skajp nije posljednja estonska uspješna priča: „Idućih godina će doći još nešto. Mnogo toga što će promijeniti svijet i svoje korijene imati u Estoniji.“ I što će možda pridonijeti novom poletu male baltičke države.
Galerija
Bonus video:
