Predsjednik Turske Redžep Tajip Erdogan koji danas zvanično počinje petogodišnji mandat, trebalo bi da nastavi "ratoborni stil" spoljne politike, iako posmatrači ne isključuju mogućnost kompromisa, ocijenila je danas agencija Frans pres.
Prije Erdoganove pobjede na izborima 24. juna, Turska je zaoštrila odnose sa Zapadom a istovremeno se približila ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.
Frans pres je prenijela pet najvećih izazova koji čekaju Erdogana na diplomatskom planu.
Prvi izazov predstavljaju odnosi Turske i SAD, koji su postali komplikovani zbog neslaganja u rješavanju sirijske krize, kao i zbog sudbine bivšeg imama Fetulaha Gulena, čije izučenje traži Turska zbog navodne umiješanosti u neuspjeli vojni udar u julu 2016. godine.
Što se tiče Sirije, američke vlasti podržavaju arapsko-kurdske borce, dok Turska Kurde smatra teroristima i povezanim sa zabranjenom Radničkom partijom Kurdistana.
Analitičari smatraju da će Erdogan, kojem je potrebna podrška ultranacionalista da bi sačuvao parlamentarnu većinu, zadržati črvst stav o tom pitanju.
Drugi izazov turske diplomatije su odnosi s Rusijom koji su se poboljšali posljednjih godina uprkos vjekovima dubokom rivalstvu. Putin je bio jedan od prvih stranih predsjednika koji je Erdoganu čestitao pobjedu na izborima. Međutim, stručnjaci ocjenjuju da će Erdogan u jednom trenutku morati da bira između SAD i Rusije i da će sigurno "platiti cijenu bez obzira na izbor".
Treći izazov je sama uloga Turske u rješavanju sirijske krize. Od početa sukoba 2011. godine u Siriji, Ankara je podržavala opoziciju koja želi da smijeni predsjednika Bašara al Asada. Ali je zbog dolaska izbjeglica i prisustva oružanih grupa na zajedničkoj granici Ankara sada vojno angažovana u Siriji i želi da ubrza povratak izbjeglica.
Turska je nekako pronašla "formulu" sa Asadovima snagama, jer se oslanja na Rusiju saveznika Sirije, i više ne pominje izričitu smjenu sirijskih vlasti.
"Turci su prihvatili ostanak sadašnjih vlasti ali su odlučni u uspostavljanju sopstvenih zona uticaja duž granice koje bi služile kao tampon zone", rekli su stručnjaci.
Frans pres kao četvrti izazov pominje veoma uzburkane odnose Turske i Evropske unije, posebno poslije neuspjelog puča. Poslije pokušaja vojnog udara, Ankara je sprovela nemilosrdne čistke koje izazivaju zabrinutost Brisela.
Analitičari smatraju da će ipak uskoro početi era kompromisa vjerujući da će odnosi dve strane počivati na "zdravijim osnovama".
Kao peti izazov je sveobuhvatna diplomatija Turske. Erdogan želi da se predstavi za glavnog branioca prava muslimana u svijetu, kao što je na primjer podrška Palestincima.
Kada su SAD priznale Jerusalim kao glavni grad Izraela, Erodgan je bio domaćin skupa zvaničnika glavnih muslimanskih zemalja u želji da tom pitanju donese koordinisani odgovor.
Pristalice turske diplomatije, predsjednici Venecuele i Sudana, Nikolas Maduro i Omar el Bešir, koje Zapad smatra otpadnicima, bili su među prvima da čestitaju Erdoganu.
Analitičari zaključuju da Turskoj prijete "pogrešni diplomatski koraci" i da ta zemlja najprije treba da ima ljude koji se razumiju u spoljnu politiku kako bi Erdoganu rekli kako stvari "zaista stoje".
Bonus video:
