Od kog trenutka čovjek postaje čovjek? Njemačka administracija mrtvorođenčad koja su teška manje od 500 grama ne upisuju u matične knjige. Roditelji su se izborili za izmjenu tog zakona.
Barbara i Mario Martin su roditelji. Trostruki. Međutim, Jozef-Lenard i blizanci Tamino i Penelope nisu živi. Svo troje rođeno je prerano.
"Nijedan ljekar ne zna da nam kaže zašto se to dogodilo. Trudnoće su bile normalne“, priča Barbara Martin.
Prvog sina, Jozefa Lenarda, porodica Martin je izgubila u sedmom mjesecu trudnoće. Beba je imala 440 grama.
„Bila je to savršena beba, ali premalena i preslaba“, kaže majka.
Poslije godinu dana bračni par je zadesila istovjetna sudbina. Barbara je nosila blizance i u sedmom mjesecu trudnoće je prerano rođeno mrtvorođenče Tamino. Imao je 290 grama.
„Pitali smo se zašto bog dozvoljava takve stvari. Njemački zakoni su samo pogoršali našu žalost“
Četiri nedjelje kasnije rođena je Penelope Volke. Živela je samo jedan sat.
„Pitali smo se zašto bog dozvoljava takve stvari. Njemački zakoni su samo pogoršali našu žalost“, priča otac. Porodično prezime ponijela je samo Penelope zato što je njeno srce nakon porođaja kucalo i imala je odlučujućih 500 grama.
Dva sina porodice Martin po njemačkim zakonima nijesu ni postojala. Naime, djeca koja po rođenju teže manje od 500 grama do sada su u Njemačkoj upisivana kao pobačaj. Njihovo postojanje ne dokumentuju ni rodni list, ni umrlica.
„Ta činjenica nas mnogo boli jer naši sinovi jesu bili sa nama. Njihova srca su kucala i ja sam ih rodila“, opisuje Barbara Martin porodičnu patnju.
„Zvjezdana djeca“ se ne sahranjuju
Mrtvorođenčad, ili kako ih u Njemačkoj zovu „zvjezdana djeca“ (Sternenkinder) ne sahranjuju se na groblju.
„Sa njima se postupa kao sa kliničkim otpadom. Mi sumnjamo da se ta djeca odlažu sa delimično amputiranom udovima i organima“, ogorčeno kaže Martin.
Njemački zakon propisuje, otprilike, da se „higijenski čisto i u skladu sa zakonom – spale“.
U nekim mjestima postoji mogućnost kolektivnog sahranjivanja „zvjezdane djece“. Ipak, mnogi roditelji žele posebne grobove za svoju djecu:
„Za nas je važno da imamo mjesto gdje možemo da ih ožalimo“, kaže Barbara.
Uprava groblja u Donjoj Saksoniji, gdje oni žive, bila je milostiva i oni su prerano rođenu djecu sahranili u grobu prababe i pradjeda.
Dugo se smatralo da novorođenčad koja teže manje od 500 grama nisu sposobna za preživljavanje. Međutim, zahvaljujući savremenoj medicini i bebe koje imaju 300 grama uspijevaju da prežive. Martinovi ipak nisu htjeli da se pomire sa činjenicom da u Njemačkoj zakon određuje da li je čovjek priznat ili ne. Sebi su zadali cilj da promijene zakon o ličnom statusu.
Peticija je uspjela
U saradnji sa pravnicima, političarima i ljekarima, u roku od četiri godine, sakupili su više od 4.000 potpisa i peticiju poslali Bundestagu.
U Berlinu su razgovarali sa poslanicima i sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel.
Početkom novembra Bundestag će izglasati promjenu postojećeg zakona
„Ona nam je rekla da smatra da je ta tema važna i dala nam punu podršku“, kaže Barbara.
Peticija je uspjela, početkom novembra Bundestag će izglasati promjenu postojećeg zakona.
Barbara i Mario Martin i dalje žele djecu. Ipak, njihov strah da bi trudnoća ponovo mogla da se završi tugom, suviše je veliki. Zato su se odlučili za usvajanje. „Postupak za usvajanje djeteta u Njemačkoj je ravan torturi“, kaže Mario. Kada zakon o „zvjezdanoj djeci“ bude stupio na snagu, možda će Martinovi početi još jednu bitku sa njemačkim zakonodavstvom i pokušati da pojednostave postupak za usvajanje djece.
Galerija
Bonus video:
