Pojedini bivši oficiri SS-a radili su u njemačkom nedjeljniku "Špigl" sve do kraja 70-ih godina prošlog vijeka, utvrdili su istoričari i novinari.
Povodom jubileja, njemački nedjeljnik nije priredio veliku proslavu već konferenciju na kojoj je razmotrio sopstvenu istoriju.
"Želimo da slušamo i učimo“, kazao je glavni urednik Georg Maskolo, dodajući da je list spreman da se suoči i sa neprijatnim stranama prošlosti.
Te "neprijatne strane“ su činjenica da je među saradnicima "Špigla" poslije Drugog svetskog rata bilo i bivših oficira SS-a, što je poznato već dvije decenije, a o tome je pisao i sam nedjeljnik u dva navrata.
"Međutim, to nije bilo dovoljno i sveobuhvatno svima", objasnio je Maskolo i dodao da je sa današnjeg gledišta to bila greška jer su korišćeni ljudi sa takvom prošlošću.
I u aktuelnom izdanju "Špigl" se bavi ovom problematikom. Maskolo je istakao da je nesporno da su kultura, politika, ekonomija, pravosuđe i njemačka štampa u doba Adenauera potiskivali nacionalsocijalističko nasleđe, umesto da se s njim suoče.
"'Špigl' u tome nije bio bolji od ostatka Republike“, podvukao je on. Dvojica oficira SS-a, o kojima je u debatama uvijek bilo riječi, su Horst Manke i Georg Volf, koji su se poznavali sa studija, i obojica su radili prije 1945. u obavještajnoj službi Hajnriha Himlera.
Nakon rata, njih dvojica su postali šefovi resora u "Špiglu" - Volf je čak napredovao do zamjenika glavnog i odgovornog urednika. Manke je iz "Špigla" otišao 1959, a Volf 1979. godine.
"Oni su bili dva oficira SS-a srednjeg nivoa, ali jako inteligentni i odlično umreženi“, konstatovao je analitičar medija Luc Hahmajster, jedan od učesnika konferencije, koji je istražio djelovanje Mankea i Volfa.
"Oni nijesu bili stari nacisti, već mladi nacisti, koji su imali dobre kontakte i brzo su napredovali. Nakon 1945. ni kod jednog nije postojala nostalgija za Firerom, ali su se služili i dalje žargonom SS-a“, tvrdi ovaj naučnik, dodajući da je bila primetna distanca od desničarskih tendencija.
Istoričar Norbert Fraj ukazuje da "Špigl“ tokom 40-tih i 50-tih godina nije bio ni blizu današnjem istraživačkom listu.
Zbog nedovoljnih napora u suočavanju sa prošlošću list je kritikovan od strane saveznika, koji su tvrdili da nedjeljnik samo širi predrasude i glorifikuje ličnosti iz nacističkog doba, a i način pisanja nije bio ni sličan današnjem, dodao je Hahmajster.
Fraj ukazuje da su i kod drugih njemačkih medija bili ljudi iz nacističkih struktura. Fraj i Hahmajster su se složili da je "Špigel“ krajem 50-tih u potpunosti transformisan, i da je krenuo putem kojim danas ide.
Ćerka ranijeg izdavaca Franciska Augštajn se ne slaže s tim i kaže da je bivša redakcija "Špigla“ bila „mlada i protiv autoriteta“, te da je najprije digla glas protiv saveznika, pa onda protiv sopstvene vlade.
Kada je riječ o tragu koji su ostavili Volf i Manke, Hahmajster je rekao da je „Špigl“ profitirao od njihovih dobrih kontakata, na primjer sa obaveštajnom službom BND, pošto su se u njoj našli njihove bivše kolege.
Maskolo ističe da zasigurno „grupa nacista nije mogla niti u jednom trenutku da ugrozi projekat objelodanjivanja koji je pokrenuo Rudolf Augštajn“, koji je svoj "Špigl“ nazivao "kopljem demokratije“.
Galerija
Bonus video:
